Sličica na kojoj su prikazane jaslice s malenim Isusom, Marijom i sa Sveta tri kralja podigla je prašinu i zažarila internet, dijelila se tijekom blagoslova kuća u selima Županije Posavske u BiH.

No čini se da mnogima nije "legla", štoviše u njoj vide znakove opskurnog, a zamjeraju i što Marija ima kratku kosu, neki na slici vide čak i dekolte.

Na Facebook profilu podijeljena je sporna sličica te je objavljeno: "Tijekom blagoslova kuća u selima Županije Posavske vjernicima su podijeljene sličice koje, nažalost, ne nalikuju ni na Isusa Krista, ni na Majku Božju, ni na kršćansku ikonografiju kakvu poznajemo i poštujemo. Majka Božja prikazana je kratke kose, u tamnoj odjeći s dekolteom, a cijeli prizor više podsjeća na modernu ilustraciju nego na svetački prikaz rođenja Isusova."

U postu se navodi da ga ne objavljuju iz "zlobe, nego iz zabrinutosti i poštovanja prema vjeri, tradiciji i svetosti blagoslova kuće".

Pitaju se: " Ne znamo tko odobrava ovakve prikaze i zašto se dijele u ime Crkve. Blagoslov kuće nije prilika za eksperimentiranje s vjerom i simbolima, nego trenutak molitve, mira i jasnoće poruke. Mir kući ovoj ali i istina, dostojanstvo i poštovanje prema onome u što vjerujemo."Objavili i da je, prema navodnim riječima gvardijana, omogućena zamjena sličica koje su dijeljene prilikom blagoslova kuća.

Objava je zapalila internet, uslijedile su stotine reakcija i komentara.

Zapaljivi komentari: 'Čista sprdačina'

"Slika, od koje je sličica napravljena je djelo jednoga od najpriznatijih Hrvatskih umjetnika Slavka Šohaja, i ta slika se se već desetljećima nalazi u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Uskoplju i preživjela je ratna razaranja, kao i 14 slika tj. postaja Puta Križa od istoga autora... I nikada nikome nije smetalo, ali eto očito sada smeta...", stoji u jednom od komentara ispod objave.

Odmah je uslijedila potpuno suprotna reakcija: "Ovo nije Božić, nisu jaslice. Isus nije rođen na stolu. Nije kršćanska poruka. Rogovi, tamna atmosfera i prikaz djeteta na stolu ostavljaju dojam nečega što više podsjeća na sektaški obred nego na rođenje Spasitelja. Gospa je prepoznatljiva stoljećima u Crkvi ovdje toga nema. Tko je dozvolio da se ovakva sličica dijeli vjernicima prilikom blagoslova kuća? Biskupija? Tko preuzima odgovornost za ovu sramotu? I ne zanima me taj vaš "poznati" umjetnik koji očito nije imao poštovanja prema našim svetinjama."

Bilo je i drugih komentara:

"Dugo sam gledala ovu sliku kad smo je dobili i pitala se je l' samo ja vidim da nešto nije uredu!?"

"Za ne povjerovat. Mali Isus lezi na Stolu ! Ako se rodio u Štalici, na Slamici, onda ova Sličica nema nikakve veze s našom Vjerom, niti bi mi bila u Kući !! Čista Sprdačina i Sramota !"

"Prije otprilike 10-15 godina u Busovači prilikom blagoslova također su dijelili ovakve sličice. Nismo je nikada stavili na vrata kuće. Što je umjetnik htio reći njegova stvar, ali kao kršćanka i trećoredica smatram uvredom ovakvu sličicu dijeliti za Božićni blagoslov obitelji, i mogu misliti što bi naš ponizni, siromašak sv. Franjo rekao za ovakvu umjetnost. Previše se ljudske umjetnosti danas stavlja u božansku."

Tko je umjetnik Slavko Šohaj?

Hrvatska enciklopedija objavila je kratku biografiju slikara koji je rođen 1908. u Zagrebu gdje je i preminuo 2003. godine. 

Diplomirao 1931. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, usavršavao se u Parizu tijekom 30-ih godina prošlog stoljeća. 

Bio je likovni suradnik Arheološkoga muzeja u Zagrebu (1935–65). Član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, danas Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Na prvoj izložbi 1934. u Zagrebu, kao gost Grupe trojice, prepoznat je kao tipičan predstavnik figuralnoga poetskog realizma.

"Nadahnut Cézanneovom konstrukcijom kromatskih masa i Matisseovim kolorizmom, ostvario djela uravnoteženih ritmova i osebujna kolorističkoga bogatstva. Autor je autoportreta i portreta, putenih aktova, veduta (osobito Cavtata, Dubrovnika i Hvara), mrtvih priroda i figuralnih prizora smještenih u krajolik (Dječak II, 1938; Licitarsko srce, 1978; Autoportret, 1982; Akt s paravanom, 1987). Posebnu skupinu njegovih djela čine crteži u boji, akvareli i gvaševi naglašene dekorativnosti, na kojima se često uočava spontana improvizacija (Pont Sully, 1977). Dobio je Nagradu 'Vladimir Nazor' za životno djelo (1978)", objavili su na Hrvatskoj akademiji.

Klaudio Štefančić, viši kustos Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, na stranicama muzeja o umjetniku je naveo:

"Tijekom svoje duge slikarske karijere, Šohaj je naslikao mnoštvo interijera. Premda pokazuje unutrašnjost stana, crtež „Naš salon“ izuzetak je među Šohajevim prizorima iz nekoliko razloga. Interijere bi na svojim slikama Šohaj najčešće prikazivao kao pozadinu u okviru žanra mrtve prirode. Voće, biljke, vaze ili mali kipovi, bili bi pažljivo aranžirani na stolovima ili komodama u sobama od kojih bi vidljivi bili samo zidovi, možda dio zastora ili komadić poda. Tonovi boja, potez kista, rakurs pogleda, mogli su tim prizorima dodati određenu atmosferu koju bi promatrač prije osjetio nego percipirao i to bi bilo sve što smo vidjeli i znali o Šohajevim interijerima, slikama zbog kojih je svojevremeno proglašen najvećim slikarom komornih motiva u hrvatskoj umjetnosti."

Detalji se mogu vidjeti OVDJE. 

Krleža o umjetniku: Istanlan ukus, sigurna ruka

Na stranicama Krležijane izdvojili su nekoliko rečenica o umjetniku te izdvojili mišljenje Miroslava Krleže. 

Napisali su: "Visoko cijeneći Šohajevu ustrajnost u ispitivanju i razvijanju osobnoga likovnog izraza, Krleža je umjetnikovo odbijanje da unatoč svome pariškom iskustvu slijedi pomodne slikarske smjerove XX. st. sažeo gotovo telegrafski: 'Poetska instrumentalizacija tihih života, istančan ukus, sigurna ruka, gusta paleta, lirska pojava bez jednog jedinog svojstva pogodnog za naš likovni džiu-džicu' (Fragmenti dnevnika iz godine 1969, Forum, 1973, 3)." Detalje možete pogledati OVDJE.

Na stranicama Zagrebačkog fakulteta, objavili su i citat samog umjetnika Slavka Šohaja koji je sam rekao nešto o svojoj povijesti i radu kao umjetnika:

"Koliko se sjećam, već sam u ranoj mladosti volio akvarelirati motive sa zagrebačkih ulica. Kao srednjoškolac, svake bih nedjelje odlazio u Strossmayerovu galeriju, u dvoranu hrvatskog slikarstva s djelima Kraljevića, Račića, Uzelca i drugih. Tu sam se oduševljavao njihovim slikama, i tu su nastale moje prve predodžbe o slikarstvu.

Došavši poslije studija na zagrebačkoj akademiji u Paris, to se shvaćanje proširilo o oplemenilo djelima Maneta, Cezannea, impresionista i fovista.

Epohu, koja počinje impresionizmom ubrojivši spomenute pravce, smatrao sam i osjećao bliskom. U tu epohu, u taj rudnik bogat draguljima, koji je, međutim, već napušten i smatra se iscrpljenim, vraćao sam se u nadi da ću pronaći još koji dragi kamen i sa željom da ga izbrusim na drugačiji način..

 Ako slikarstvo podliježe evoluciji, onda je ono rezultat slobodnog izbora i promišljanja, a ne osvrtanje jedino na najrecentnije pravce i pronalaske. Ono je iskustvo što traje i u samom sebi dozrijeva i raste. Zato sam ostao vjeran svom dotadašnjem našinu i stanovitoj percepciji prirode.

Sredinom sedmog decenija osjetio sam potrebu da spojim, bolje rečeno da ugradim neke slučajnosti u siluetu viđenog predmeta. Na ovaj mi se način ukazala nova, drugačija koncepcija slike. No poslije ove promjene vraćao sam se prijašnjim načinu, da realiziram prije zamišljene a neostvarene zamisli, i u tim mijenama odvijalo se moje slikarsko djelovanje.

Pretežno sam se (uostalom, poput mnogih drugih slikara) volio inspirirati nečim što je sporedno, nevažno i nepretenciozno u životu.

Slikarstvo je za mene značilo dati ovim sporednim i nevažnim predmetima, a isto tako krajolicima i ljudskim bićima koja sam susretao, njihovu drugu egzistenciju."

O svemu smo poslali upit u župu u Sukopju iz koje su navodno dijelili sličicu, odgovor ćemo objaviti kad ga dobijemo.

POGLEDAJTE VIDEO Thompson najavio ulazak u političku arenu? Analitičar prognozirao da bi prošao gore od Škore