Mržnja, kao i drugi osjećaji, ima svoju funkciju, a u njenoj suštini stoji osjećaj nemoći, no njezine posljedice su vrlo ozbiljne, upozorava psihologinja Andrea Vranić iz Zagrebačkog psihološkog društva (ZPD) u nastojanju da doprinese smanjenju kulture mržnje.
VEZANE VIJESTI
- Mitovi i zablude: Mama zna najbolje? Batina je iz raja izašla? Svatko je kovač svoje sreće? Agresija prema izbjeglicama nije nasilje?
''Složena, kao i sve emocije, istraživanja mržnju definiraju kao
emocionalni stav, sindrom, generaliziranu ljutnju
odnosno ljutnju usmjerenu na sve blisko ili slično
onom što mrzimo, poriv za obezvrjeđivanjem drugih'', obašnjava
psihologinja i dodaje da su istraživanja mržnje u psihologiji
razmjerno rijetka zbog metodoloških i konceptualnih
razloga.
''Sudionici glavnine psiholoških istraživanja su studenti, a oni
često izvještavaju kako nikad nisu iskusili mržnju pa je u
svrhu istraživanja mržnjom teško eksperimentalno manipulirati ili
uspoređivati razlike između grupa sudionika. Prema definiciji,
mržnja se ne smatra uobičajenom emocijom pa stoga istraživački
nije popularna, kao primjerice osjećaji gađenja, ljutnje ili
tuge. No, porast razine mržnje u raznim društvima i životima svih
ljudi danas - tzv. kultura mržnje mijenja ovu situaciju jer
mržnja ima ozbiljne posljedice na zdravlje nacije i na
emocionalno, psihološko i fizičko zdravlje pojedinca'', upozorava
Vranić.
VEZANE VIJESTI
Napominje da je mržnja slična drugim neugodnim osjećajima jer se pojavljuje kada se neki događaj, osoba ili grupa, odnosno predmet ili objekt mržnje, sagleda kao negativna i neugodna, bezobzirna, nemoralna ili zla: ''Ono što je razlikuje od drugih osjećaja je kakvim procjenjujemo ono što mrzimo i kako reagiramo na ono što mrzimo. Ključna razlika između ljutnje i mržnje je u tome što ljutnju izaziva ono što smatramo da se može promijeniti - npr. neljubazno ponašanje, dok je mržnja usmjerena na ono što se vidi kao stabilna/urođena priroda i motivi onog što ili koga mrzimo''.
''Primjerice, ponaša se bezobzirno i zlo - to je ljutnja naspram on je bezobziran i zao - to je mržnja. Ovakvo razmišljanje podrazumijeva osjećaj nemoći jer ne možemo promijeniti ono što je stabilno i urođeno, a osjećaj nemoći je preduvjet za mržnju. Uz nemoć, u mržnji je prisutan i osjećaj slabe kontrole, velikih prepreka i intenzivne neugode zbog lošeg tretmana, nedostatka podrške, zbog poniženja, ignoriranja ili nebrige'', objašnjava Vranić.
A čak više nego u procjeni onoga što mrzimo, mržnja se od drugih neugodnih osjećaja razlikuje u reakciji na izvor mržnje, ističe: ''Reakcije iz mržnje opisane su zlobom i željom da se naudi, uništi ili istrijebi predmet mržnje, bilo mentalno (ponižavajući), društveno (isključujući, ignorirajući), fizički (ubijajući, mučeći) ili simbolički (npr. paljenjem zastava ili uništavanjem simbola)''.
VEZANE VIJESTI
- Skandalozno! U Imotskom zapaljena figura istospolnog para s usvojenim djetetom
- Sukob u kafiću u Kninu: 'Srbi, slušate li Thompsona? Bježat ćete opet u koloni s traktorima!'
Razmatrajući ljudsko ponašanje psihologija zauzima tzv.
funkcionalistički pogled, odnosno pita se čemu neko
ponašanje služi. ''Na razini pojedinca čini se kako je mržnja dio
sustava samoobrane kojim se pokušava otkloniti izvor mržnje, iz
bojazni ili neznanja. Na razini grupe mržnjom rukovodi
percipirana „prijetnja“ bitnim osobinama grupe („in“ grupa) od
strane nekog vanjskog faktora (npr. druga interesna skupina ili
skupina suprotnih uvjerenja; tzv. „out“ grupa)'', objašnjava
psihologinja.
Upravo zato se mržnja posebno pogodno širi u grupi jer
članove grupe međusobno dodatno povezuje i tako ih prividno
osnažuje, a prikladno prebacuje krivnju za nasilje i nesigurnost
van granica grupe. Budući da se predmetu mržnje pripisuju urođene
i nepromjenjive osobine, mrzitelji ne vide prostor za
konstruktivno, već samo za radikalno rješavanje problema.
- Može li se mržnja ublažiti ili izmijeniti?
''Upravo zbog uvjerenosti u stabilnost i postojanost osobina zbog kojih se nekog ili nešto mrzi, mržnju je teško mijenjati – jer ukoliko netko (mrzitelj) vjeruje da se nešto ne može promijeniti, nema se razloga ni truditi, niti pokušati mijenjati ili kažnjavati ponašanja koja ne odobrava. Jedini način mijenjanja mržnje je zamisliti se nad okolnostima ili članovima „out“ grupe i pokušati ih sagledati kroz okolnosti koje ih okružuju, a ne kroz njihovu „malicioznu i kvarnu“ prirodu'', napominje Vranić.
VEZANE VIJESTI
- Italija uvodi klimatsko obrazovanje, u Danskoj djeca uče o empatiji, a Hrvatska - sanja samo tablete
Ukazuje na to da bi promjena ovakvog gledanja na predmet mržnje mogla, na primjer, ''dovesti do ljutnje koja je puno konstruktivnija od mržnje jer vraća snagu i moć koja je mržnjom oduzeta. Kao što smo već upozorili - ljutnja je usmjerena na ponašanje i može se mijenjati ako se onaj na koga smo ljuti, ispriča ili promjeni ponašanje''.
Mržnja je duboko usađen osjećaj iz kojeg je teško izrasti, ističe Vranić i poručuje: ''Stoga je izuzetno važno razumjeti štetu koju ona nanosi osobnoj, društvenoj i nacionalnoj dobrobiti. Želimo li poboljšati bilo svoju, bilo društvenu ili nacionalnu dobrobit, prije nego optužimo cijelu grupu ljudi, provjerimo koji su dokazi da je upravo ta cijela grupa uzrok nevolje. Ako želimo da drugi čuju i razumiju naše pritužbe, treba razumjeti i čuti njihove – treba iz svog srca čuti kako je to biti u koži onoga koga mrzimo''.
