Pred saborskim zastupnicima ovog će se tjedna naći drugo čitanje Zakona o sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorti poljoprivrednog bilja. Jedan je to od zakona koji je nakon svoje prvotne verzije podigao javnost i poljoprivrednike na noge te izazvao brojne, i ne baš najbolje reakcije.
Nakon korekcija i promjena, druga bi verzija Zakona koji se dugo čekao trebala biti puno bolja od prvotne koja je, pa možemo slobodno reći, sablaznila struku. Što je bilo toliko sporno u prvoj verziji te što donosi novi zakon, pitali smo prof.dr.sc. Ivu Grgića s Agronomskog fakulteta u Zagrebu.
"Malo je koji zakon izazvao toliko pozornosti i reakcije mnoštva pojedinaca i udruga kao novi Zakon o sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorata poljoprivrednog bilja. U raspravu se nisu aktivno uključili samo poljoprivredni proizvođači, prvenstveno oni kolokvijalno nazvani "mali proizvođači" nego i mnoge druge osobe i udruge", kaže nam Grgić.
Prema nekim procjenama, nadodaje, apel za doradu ovog zakona potpisalo je blizu stotinu različitih udruga i nekoliko desetaka tisuća osoba.
Tri polazne skupine
Svatko je, kaže nadalje profesor Grgić, pronašao po neku primjedbu, no sve se može uklopiti u tri polazne skupine.
"Hrvatska je uništenjem i/ili nerazvijanjem domaćeg sjemenarstva došla u ovisnički odnos prema multinacionalnim kompanijama te se naglašava da "onaj tko posjeduje pravo na sjeme, ima pravo i na život", potom tu je dodatno reguliranje prava na promet i posebno na korištenje sorti sjemena u poljoprivrednoj proizvodnji, kako je nudila prva inačica Zakona, koje bi uništilo domaće sorte poljoprivrednog bilja te na kraju sama primjena Zakona dovela bi do brzog porasta proizvodnih troškova što bi količinski manje proizvođače odvelo u još veću cjenovnu nekonkurentnost", pojašnjava na Ivo Grgić, dodajući da važnost sjemena sa strateškog stajališta i nacionalne sigurnosti mnogi stavljaju u ravan čuvanju poljoprivrednog tla, vode pa i zraka.
"Od sjemena sve kreće, rekli bi neki. I prehrambena sigurnost, ali i promjene navika i ukusa potrošača“, pojašnjava.
Nije se ugrozio domaći sjemenski materijal
Na pitanje koje su po njemu loše, a koje dobre strane novog Zakona, Grgić kaže da je prva inačica Zakona bila dosta loša.
"Ovo što se primiče kraju je puno bolje za domaću poljoprivredu. Općenito, dobro je da se i sjemenarstvo zakonski uredi primjenjujući EU poljoprivredno zakonodavstvo. I dobro je da se nije ugrozio domaći genetski materijal, barem ne na zakonskoj razini. Ipak, za mene je osobno najveći dobitak sama prekretnica u komunikaciji resornog ministarstva tj. ministrice Vučković i zainteresiranih dionika. Iako je ministrica bila svjesna da bi i prva inačica Zakona "prošla" u Saboru, ona je učinila iskorak priznajući pravo i na drugačije mišljenje. I da ono što dolazi iz Bruxelles administracije nije Sveto pismo tj. da se ipak može doraditi i prilagoditi dijelom domaćim uvjetima i interesima", kaže Grgić, dodajući da je cijeli dosadašnji proces rada na zakonu pokazao da se ipak može okupiti zainteresirane te utjecati na određene procese, pod uvjetom da se pronađu grupe ili pojedinci koji će to pokrenuti.
"Ovaj puta se pokazao veliki utjecaj nevladinih udruga i pojedinaca, te ne bježeći od "diskriminacije" drugih spomenuti ću Roberta Hadžića, člana Izvršnog odbora i stručnog vijeća Udruge obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava Hrvatske 'Život' i člana HPK Odbora za zakonodavstvo i Odbora za voćarstvo. Ali tu su i mnogi drugi iz različitih područja djelovanja, od stručnih udruženja do članova akademske zajednice", smatra profesor s Agronomskog fakulteta.
Opasnost je uvijek prisutna
Na pitanje hoće li primjenom Zakona izumrijeti autohtone i stare sorte, što je bila najveća bojazan, Grgić veli da zakonski, tj. promjenom "famoznog Članka 16 ali i drugih uvaženih poboljšica", to se ne bi smjelo dogoditi.
Ističe da je opasnost uvijek prisutna jer ne vidi baš naglašenu brigu za čuvanjem i poboljšanjem postojećih domaćih sorti koje su sastavni dio ovog podneblja.
"Drugo, a vrlo važno je kontrola sortnog materijala koji ulazi u Hrvatsku, njegove agresivnosti prema domaćem sortimentu što se mora stalno nadgledati", dodaje.
Na pitanje štiti li se novim zakonom dovoljno proizvodnja i distribucija izvornog sjemena, Grgić smatra da je zaštita izvornog, domaćeg sjemena solidna, naročito u odnosu na prvotna rješenja.
"Ipak, ne zaboravimo da je svaki zakon samo pomoćno sredstvo u podsjećanju svakog od nas na to "što je dobro, što je dozvoljeno i kako bi trebalo biti". Stvarnost je često nešto drugo i to naročito u vremenu kada se mnoge stvari mijenjaju u kratkim vremenskim razmacima. Osobno mislim da je ovo dobro kao zakonsko rješenje, ali da moramo pratiti posljedice ovakvog zakonskog rješenja i ne strašiti se promijeniti ono što primijetimo nevaljalim. Samo je problem što nemamo razvijen kvalitetan sustav nadzora te reagiramo kada su posljedice teško popravljive. Nadam se ne i u ovom slučaju", zaključuje prof. dr.sc. Ivo Grgić s Agronomskog fakulteta.
