Između Kine i njezinih trgovinskih partnera već dulje vrijeme traje nadmudrivanje u procesu odupiranja moćnoj kineskoj trgovini. Ovisnosti o Kini posebno muči EU koji pokušava balansirati između samodostatnosti i jeftine proizvodnje, a ni SAD - glavni europski saveznik - ne gleda blagonaklono na unosne kineske projekte u Europi.
U eskalaciji napetosti Peking, pak, ima moćan as u rukavu - gotovo monopolistički položaj u rudarstvu i preradi širokog spektra kritičnih minerala, navode Joris Teer, strateški analitičar u Haškom centru za strateške studije, i Chris Miller, izvanredni profesor na Sveučilištu Fletcher School, Sveučilište Tufts, u svojoj analizi za Politico na ovu temu.
Odluči li Kina iskoristiti svoju moćnu poziciju na tržištu kritičnih rijetkih minerala kao strateško oružje u trgovinskom ratu, to bi moglo imati goleme ekonomske posljedice. Zapadne zemlje u tom bi slučaju morale uložiti velike napore kako bi financirale i izgradile alternativne lance opskrbe.
Čak 90 posto svjetskih kapaciteta
Nedavno najavljena istraga EU-a o kineskim subvencijama za električna vozila (EV) ilustrira snažnu ulogu Kine u ključnim lancima vrijednih minerala. Kada je riječ o električnim vozilima, Kina kontrolira velik udio lanca - od rudarenja do rafiniranja, prerade, izrade baterija, do proizvodnje vozila. Čak i električna vozila proizvedena u inozemstvu obično zahtijevaju minerale rafinirane u Kini ili u kineskim tvrtkama. A kako potražnja za mineralima raste zbog energetske tranzicije, tako raste i utjecaj Pekinga.
Može li Kina iskoristiti tu svoju poziciju kao sredstvo prisile?
Zapravo, već jest. Početkom 2010-ih, Peking je japanskim tvrtkama nametnuo neformalna ograničenja na prodaju rijetkih metala, zbog sporova oko otoka Senkaku - kojima Japan upravlja, ali Kina na njega polaže pravo. Peking je nedavno nametnuo i režim izdavanja dozvola za izvoz galija i germanija, dva minerala potrebna u elektronici, gdje dominira proizvodnjom.
Tržišni položaj Kine u ovom segmentu stvara iznimne rizike. Minerali, naime, nisu ključni samo za zelenu tranziciju i digitalizaciju, već su i sastavni dijelovi svih vitalnih sektora. Uzmimo za primjer skupinu rijetkih minerala, njih 17, koji se koriste u proizvodnji uređaja kao što su srčani stimulatori, MRI uređaji, dronovi, borbeni zrakoplovi, vjetroturbine i tvrdi diskovi. Kina posjeduje 90 posto svjetskih kapaciteta rafiniranja rijetkih elemenata koji su ključni u proizvodnji trajnih magneta velike snage, a koriste se gotovo u svemu, od električnih vozila do iPhonea.
Ili kobalt, ključni mineral u mnogim tehnologijama baterija. Dvije trećine svjetskog kobalta iskopava se u Demokratskoj Republici Kongo, ali ti su rudnici većinom u vlasništvu Pekinga, a rafinacija se često odvija u Kini. Peking ima jaku poziciju i u materijalima poput galija i germanija - proizvodi 97 posto svjetskog galija i 68 posto svjetskog germanija koji se koriste za proizvodnju respiratora, defibrilatora i električnih motora, kao i elektronike.
Mogućnosti za Zapad
Rusko manipuliranje plinskim tržištem 2022. pokazalo je da je tobožnja uzajamno korisna međuovisnost daleko od jamstva trgovinskog mira. Poremećaji u opskrbi mineralima, međutim, mogu uzrokovati još veću štetu. I dok su zapadni političari to dobro identificirali kao rizik, napredak u rješavanju ovisnosti o kritičnim mineralima je ograničen. EU zaostaje za Japanom i SAD-om. Najveći je izazov u tome što privatne tvrtke po prirodi stvari gledaju kupovati najjeftinije minerale dostupne na tržištu, a monopolistički položaj Kine omogućuje joj da za neke materijale postavlja cijene kojima može onemogućiti svoje konkurente u nastojanju da stvore održiva poduzeća. Kad god se čini da konkurent osvaja tržišni udio, Kina je sposobna preplaviti tržište i tako uzrokovati rušenje cijene. Ne postoji svjetska antimonopolska agencija koja bi nadzirala takvu tržišnu moć.
Kineske prednosti nisu geološke, već političke. Kineske tvrtke, naime, imaju koristi od jeftinih zajmova banaka u državnom vlasništvu; slabi ekološki standardi znače jeftiniju proizvodnju; a pekinška državna poduzeća pretražuju svijet desetljećima kako bi zaključala rudarske koncesije. Zapad, s druge strane, ima mogućnosti. Tranzicija zelene energije i digitalizacija stvaraju novu potražnju koja bi se mogla usmjeriti na potporu rudarstvu i rafiniranju u pouzdanim zemljama. Sve ovisi o tome hoće li vlade stvoriti političke uvjete kako bi drugi dobavljači kritičnih materijala mogli postati i financijski održivi opskrbljivači.
Japanska i američka vlada riješile su to na način da su podržale potragu za alternativnim izvorima opskrbe. Japanska organizacija za metale i energetsku sigurnost uložila je, primjerice, u australsku tvrtku Lynas kako bi osigurala zadovoljenje velikog udjela japanskih potreba za rijetkim mineralima. SAD se Pekingu suprotstavio kroz svoj Zakon o smanjenju inflacije, koji u proizvodnom lancu električnih vozila onemogućava porezne olakšice tvrtkama koje koriste komponente ili materijale od "stranih subjekata koji izazivaju zabrinutost" - poput Rusije ili Kine. Ponovnim otvaranjem rudnika Mountain Pass u Kaliforniji, SAD je također vratio zemlju s 'nula posto globalnog rudarenja rijetkih metala' iz 2011. na 16 posto u 2020., uz podršku programa Pentagona za jamčenje obrambene proizvodnje.
Nedavni posjet američkog predsjednika Joea Bidena Hanoiu i potpisivanje sporazuma za olakšavanje ulaganja u rezerve rijetkih minerala u Vijetnamu naglašava ozbiljnost s kojom američka diplomacija pristupa postizanju veće sigurnosti minerala. Vijetnam se nalazi na drugom najvećem poznatom nalazištu rijetkih minerala i također namjerava uzburkati kineski monopol rafiniranja i proizvodnje magneta.
POGLEDAJTE VIDEO: Posjetili smo stoljetni rudnik koji je nova turistička atrakcija u istri i razgovarali s njegovim bivšim radnicima
Oslanjanje na zemlje partnere
EU tek treba postići slične uspjehe. Trenutačno je u procesu postavljanja pogona za proizvodnju trajnih magneta u Estoniji, ali moguće je napraviti i više od toga. Primjerice, prilikom osmišljavanja natječaja voditi računa o geopolitičkim rizicima koje nosi suradnja s pojedinim zemljama. Nedavni primjer su zemlje koje imaju izlaz na Sjeverno more, a nastoje iskoristiti energiju vjetra na pučini, za što su im potrebne vjetroturbine. Kako su za njihovu proizvodnju potrebni trajni magneti na bazi rijetkih minerala, EU se u tom dijelu pojačano oslonila na magnete proizvedene u Kini, umjesto da je pronašla način kako se suprotstaviti monopolističkom položaju Pekinga.
Uz najavljenu istragu EU-a o kineskim subvencijama za električna vozila, bilo bi potrebno naručiti službene studije koje bi pomogle razumjeti i riješiti tržišnu distorziju u cijelom lancu ključnih sirovina koje se rudare ili rafiniraju u Kini. U skladu s tim, Zakon o kritičnim sirovinama EU-a poziva zemlje članice da uspostave promatračnice sirovina za praćenje ovisnosti i to je dobar prvi korak.
Ali napredna gospodarstva - a posebno EU - trebaju bolje mehanizme i postavljanje online ponuda. Otvaranje novih rudnika i rafinerija u demokracijama je teško zbog opsežnih konzultacijskih procesa i otpora koji se da sažeti u rečenicu "Ne u mom dvorištu". Dobivanje građevinskih dozvola za takve projekte može trajati godinama. Državno financiranje - slično onom koje je Pentagon podržao u SAD-u - moglo bi biti potrebno za prevladavanje netržišnih cjenovnih prednosti Kine. Dovođenje novih izvora opskrbe iz pouzdanih partnerskih zemalja jedini je način da se prevlada problem. Ali djelovanje je potrebno odmah, jer je prema jednoj procjeni potrebno između sedam i 20 godina da se otvori novi rudarski pogon. Alternativa je dopustiti Kini da konsolidira prednosti u sferi u kojoj ima dominaciju, u vrijeme kada je sve izglednije da bi situacija mogla eskalirati.
