Gole činjenice čitaju se poput zapleta špijunskog trilera. Dva podvodna cjevovoda koja su prenosila plin iz Rusije u Njemačku dignuta su u zrak u drskoj operaciji nepoznatih sabotera, piše Daily Mail.
Za sobom su ostavila milijune galona metana na površini Baltičkog mora te stvorila vrtlog koji se može usporediti samo s geopolitičkim posljedicama koje su uslijedile.
Prvo, Rusija je optužila Veliku Britaniju za dizanje plinovoda u zrak. S druge strane, Britanija i SAD krive Rusiju. Neki čak tvrde da je Ukrajina - čija mornarica ima samo jedan preostali veliki ratni brod - izvela napad.
Novinar krivi CIA-u
Sada je zapaljivo izvješće Seymoura Hersha, američkog novinara i dobitnika Pulitzerove nagrade, uprlo prstom ravno u CIA-u.
U dosjeu od 5000 riječi, Hersh navodi da su ronioci američke mornarice podmetnuli eksplozive na daljinsko upravljanje pod naftovod, pritom koristeći vježbu NATO-a održanu na Baltiku prošlog ljeta kao paravan za akciju. Naravno, Bijela kuća je ovu verziju događaja opisala kao "krajnje lažnu i potpunu fikciju".
Hersh nije prva osoba koja je pokušala dokazati tko je odgovoran za uništavanje plinovoda Sjeverni tok 1 i 2, duboko u moru kod danskog otoka Bornholma i blizu južne obale Švedske, potkraj rujna prošle godine.
Tri istrage i 'mutna' situacija
Do sada su dovršene tri istrage - Nijemaca, Šveđana i Danaca - ali nijedna nije imenovala krivca.
Nije pomoglo ni to što međusobna suradnja nije uspjela u potpunosti s obzirom na navodna pitanja od nacionalne sigurnosti. Čini se da su se jedino složili da se doista radi o sabotaži i da je riječ o "nekoliko stotina kilograma" eksploziva.
"Mislim da nema sumnje da je situacija mutna na mnogo načina", kaže Nick Childs, viši suradnik za pomorske snage i pomorsku sigurnost na Međunarodnom institutu za strateške studije (IISS). "Na što god posumnjate, slika ili priča nisu jasne".
Sergej Vakulenko, neovisni ruski energetski analitičar, ide još dalje. "Postoje aspekti ove misterije koji nalikuju romanu Agathe Christie", kaže on. "Čini se da gotovo svi uključeni imaju motiv ili bi imali koristi od ishoda."
Pa tko je zapravo kriv?
Prva tvrdnja: Zavjera iza koje stoji Biden
Zahvaljujući istrazi Seymoura Hersha, CIA je sada itekako u kadru.
On tvrdi da su ronioci američke mornarice pričvrstili eksplozive C4 na cijevi u lipnju prošle godine, kada je 14 zemalja NATO-a, plus Švedska i Finska, sudjelovalo u 13-dnevnim pomorskim vježbama na Baltiku, u kojima je sudjelovalo 45 brodova, više od 75 zrakoplova i 7500 ljudi.
Prema Hershu, plan je bio da eksploziv miruje sve do rujna, kada bi norveški izviđački zrakoplov preletio Baltičko more i ispustio sonarnu plutaču, koja bi zatim emitirala slijed niskofrekventnih signala za aktiviranje senzora na eksplozivima. Kao i CIA, norveška vlada odlučno poriče bilo kakvu umiješanost.
To je senzacionalan scenarij koji se, navodi Hersh, može pratiti lancem zapovijedanja sve do samog vrhovnog zapovjednika SAD-a, predsjednika Joea Bidena. Naravno, nije iznenađenje da Bijela kuća kategorički negira bilo kakvu sugestiju da stoji iza napada, jer bi svako priznanje krivnje pokrenulo majku svih diplomatskih svađa. Ili nešto još gore.
Hersh (85), koji ima niz razotkrivenih slučajeva na visokoj razini, s ponosom će nositi ovu kontroverzu. Dobitnik je Pulitzerove nagrade 1970. godine za otkrivanje masakra u My Laiu tijekom Vijetnamskog rata, kada su američki vojnici, tragajući za gerilcima Viet Conga, upali u selo i ubili više od 300 civila, uključujući djecu.
Bidenove kompromitirajuće izjave
Njegovi navodi daju dodatnu vrijednost teoriji zavjere koja je već kružila, temeljena na komentaru predsjednika Bidena dva tjedna prije početka rata u Ukrajini.
"Ako Rusija izvrši invaziju - to znači da tenkovi ili trupe ponovno prelaze granicu Ukrajine - više neće biti Sjevernog toka 2." Na upit novinara da pojasni, dodao je: "Obećavam vam: moći ćemo to napraviti."
Neki - uključujući Kremlj - shvatili su da to znači da će SAD uništiti plinovod. Bidenov tim kasnije je objavio snimku koja je pokazala da se izjave ne odnose na vojnu akciju, već su izrečene dok se raspravljalo o sposobnosti vlade da donese kaznene sankcije za ruski izvoz energije.
"Ovo je u domeni teorije zavjere", kaže Nick Childs iz IISS-a. "Zabrinutost oko njemačkog oslanjanja na rusku energiju je značajna, ali se ona rješava na mnogo drugih načina. Napad SAD-a na takvu infrastrukturu ugrozio bi ujedinjenu frontu koju Zapad pokušava stvoriti."
Druga tvrdnja: Putin je uništio vlastitu vezu
Ljudi koji vide ruku Kremlja iza bombardiranja ističu da Putin već ima iza sebe iskustvo napada na energetsku infrastrukturu tijekom krvavog rata u Ukrajini. Samo jednog dana, prošlog prosinca, ruske su snage ispalile 76 projektila, pogodile devet elektrana i gotovo prepolovile ukrajinsku proizvodnju energije.
Dakle, kažu neki, logično je da bi Putin proširio svoj napad na zapadnu energetsku infrastrukturu. Uostalom, u vrijeme eksplozija, Rusi su zatvorili Sjeverni tok 1 zbog, kako su opisali, održavanja. Kremlj je okrivio ekonomske sankcije Zapada za produljenje vremena koje je bilo potrebno za nadogradnju sustava.
Bez obzira na to što je istina, njemačka kućanstva su regulirale termostate te su okusila kakve bi zime mogle biti kad bi Rusija trajno isključila plin. Ali Sjeverni tok 1, dovršen 2011., vitalan je za obje zemlje, pumpa plin u jednom smjeru, a šalje vrijednu stranu valutu u drugom.
Pa bi li Putin potpuno presjekao arteriju? "Morate se zapitati zašto bi Rusija zapravo napala vlastiti plinovod?", kaže Childs. "Koja je logika? Šalje signal koji ima šire implikacije od ranjivosti samo ove jedne (energetske) arterije.
S jedne strane, to potkopava potencijalnu moć Rusije da brzo otvori i isključi slavinu za plin kako želi. Ali s druge strane, to bi moglo poslati širu poruku i povećati probleme s opskrbom energijom u Europi kako se približava zima."
Kako su to mogli izvesti?
Kremlj je negirao tvrdnje i uključenost u sabotažu te je ideju opisao kao "apsurdnu". Nedavno izvješće Washington Posta citiralo je 23 obavještajna i diplomatska izvora iz devet zemalja koji su svi tvrdili da nema nikakvih dokaza da je Rusija umiješana.
Ipak, čini se da većina zapadnih analitičara vjeruje da je Rusija kriva. Oni tvrde da je ovo bio pokušaj da se Europz podsjeti koliko je ovisna o ruskoj nafti i plinu, te da se izazove pustoš na međunarodnim energetskim tržištima.
Kako je Rusija mogla napasti plinovod možda je lakše odgovoriti nego zašto. Unatoč tome što se jedna eksplozija dogodila u danskim vodama, a druga u švedskim, mornari ruske mornarice mogli su postaviti eksploziv roneći s prikrivenog ili neoznačenog broda.
Alternativno, posada na takvom brodu mogla je uputiti podvodni dron na daljinsko upravljanje na mjesto ili je ruska podmornica to mogla izravno izvesti.
Treća tvrdnja: 'teroristički čin' Velike Britanije
Mjesec dana nakon što je naftovod dignut u zrak, Rusija je ustvrdila da je za sabotažu odgovorna Kraljevska mornarica.
"Postoje dokazi da je Britanija umiješana u sabotažu, teroristički čin protiv vitalne energetske infrastrukture", rekao je Dmitrij Peskov, glasnogovornik Kremlja.
"Dokazi" su se odnosili na tvrdnje da su Rusi hakirali telefon Liz Truss dok je bila ministrica vanjskih poslova.
Maria Zaharova, glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova, citirala je teoriju zavjere na Twitteru koja sugerira da je Truss poslala tekstualnu poruku koja je glasila "Gotovo je" Antonyju Blinkenu, američkom državnom tajniku.
Dokazi o postojanju poruke nikada nisu izneseni - a kasnije se pokazalo da je Truss saznala da joj je telefon hakiran u ljeto, prije nego što su se eksplozije uopće dogodile. Britanci su nazvali te tvrdnje "smetnjama koje su dio ruske igre", dok je Ministarstvo obrane reklo da Rusija "prodaje lažne tvrdnje epskih razmjera".
"Ujedinjeno Kraljevstvo ima podvodnu opremu i vještine za koordinaciju operacije poput ove, ali politički rizik je prevelik", kaže Childs. 'U pozadini svega toga je težnja Ujedinjenog Kraljevstva da održi zapadnu solidarnost. Čini se da se ovo ne uklapa u to."
Četvrta tvrdnja: Pametan ukrajinski trik
Iako se raspravljalo o ukrajinskoj umiješanosti, većina analitičara ne shvaća ovu ideju ozbiljno.
Ruski plinovodi prema drugim dijelovima Europe prelaze ukrajinski teritorij i predstavljaju izvor prihoda, pa bi uništavanje Sjevernog toka — alternative koja je zaobišla Ukrajinu — mogao biti motiv.
Mnogi sumnjaju da bi Ukrajina imala dovoljno sredstava za koordinaciju simultanih i teških napada na cijevi u vodi.
No, Ukrajinci su nekoliko puta pokazali koliko mogu biti domišljati, što su dokazali potapanjem ruskog admiralskog broda Moskva prošlog travnja i napadom na Krimski most u listopadu.
Vjerojatno je pošteno reći da bi rizik da naljute Nijemce i potkopaju odlučnost Njemačke u podršci rata vjerojatno bio preveliki za ukrajinsku vladu.
Presuda
Za sada, kakva god bila istina o tvrdnjama Seymoura Hersha i bilo kojih drugih, misterij ostaje neriješen.
Bilo je kritika da su vodeći istražitelji, Šveđani, bili neobično tajnoviti sa svojim nalazima. Ali Daniel Stenling, najviši dužnosnik protuobavještajne službe u zemlji, rekao je da nema ništa sumnjivo u šutnji njegove zemlje.
"Nemamo konkretnih dokaza", rekao je. "Ali nadamo se da ćemo imati. Cijela istraga je neobična."
I nitko u ovom najbizarnijem međunarodnom krimiću ne bi se protivio toj tvrdnji.
