Vlada New Delhija boji se svog ekspanzionističkog susjeda, ali je vrlo oprezna da se ne umiješa u svađu s Pekingom.
SAD, Australija i Japan bili bi srž svakog saveza za obranu Tajvana od napada Kine. Ali Indo-Pacifik je ogroman, pa bi uspjeh ove koalicije mogao ovisiti o potpori koju bi mogla dobiti od osovine ambivalentnih - skupine strateški smještenih i strateški neutralnih zemalja diljem regije, piše za Bloomberg Hal Brands, profesor međunarodnih odnosa na Sveučilištu John Hopkins .
Svi u strahu od Kine, ali jako oprezni s Pekingom
Pristup bazama na Filipinima i možda u Južnoj Koreji mogao bi pomoći Washingtonu da iskoristi svoju zračnu moć. Korištenje logističkih objekata u Singapuru olakšalo bi poslovanje u Južnom kineskom moru. Prava preleta iz zemalja jugoistočne Azije omogućila bi SAD-u da u igru uključi bombardere dugog dometa stacionirane u Diego Garciji (atolu u sredini Indijskog oceana) . "A da bi uopće došlo do borbi, rekao mi je prošlog tjedna jedan australski dužnosnik, Canberra bi trebala 'nevoljo pristajanje' Indonezije za tranzit kroz svoje arhipelaške vode i zračni prostor", dodaje prof. Brands.
Sve ove zemlje strahuju od ekspanzionističke Kine. Sve su dobro pozicionirane kako bi ju mogle obuzdati. Ipak, sve su vrlo oprezne oko ulaska u foksu svađe s Pekingom. "Ovo se u velikoj mjeri odnosi na još jednu indo-pacifičku silu koju sam posjetio: Indiju, čije ponašanje u tajvanskoj krizi u najboljem slučaju ostaje pod upitnikom", ističe Brands.
Ratovali prije dvije godine, ali to ne jamči potporu SAD-u
Zašto je Indija ključna u američko-kineskom rivalstvu je prilično jasno. Zemlja je velika regionalna sila u južnoj Aziji i Indijskom oceanu, dvjema regijama u kojima se Kina namjerava proširiti. Indija ima iskustva s pekinškim maltretiranjem duž njihove sporne granice na Himalaji. Nakon vojnog sukoba u kojem je u lipnju 2020. poginulo najmanje 20 indijskih vojnika, rekli su mi dužnosnici i analitičari u New Delhiju, sve preostale iluzije o kineskom predsjedniku Xi Jinpingu su pale u vodu.
Kao najveća svjetska demokracija, Indija je neizbježno - ako ne uvijek s entuzijazmom - istaknuta u američko-kineskom natjecanju koje predsjednik Joe Biden postavlja u ideološke okvire slobodnih nacija protiv autokracija. Kao predvodnik svijeta u razvoju, koji ponovno postaje geopolitičko bojište, Indija ima i veliki diplomatski utjecaj.
Bidenova administracija je naklonjena Indiji, i to s dobrim razlozima. New Delhi se pridružio ponovno aktualiziranom QSD-u (kvadrilateralnom sigurnosnom dijalogu) - uz Australiju, Japan i SAD - i njegovu viziju "slobodnog i otvorenog Indo-Pacifika". Washington je navodno pružao obavještajnu podršku Indiji tijekom i nakon sukoba na Himalaji 2020.
Indija koristi pomorske vježbe i prodaju oružja zemljama poput Indonezije kako bi produbila svoj angažman u jugoistočnoj Aziji na načine koji kompliciraju planove Pekinga. Odnos s Indijom je "najvažniji za Sjedinjene Države u 21. stoljeću", rekao je Kurt Campbell, mozak iza azijske politike Bidenove administracije.
'Prevelika zemlja prebogate povijesti'
"Ali nemojte se zanositi, jer Indija može biti i tvrdoglav i polovičan partner. Nema entuzijazma za bilo što poput formalnog savezništva s Washingtonom. Kao što mi je bivši ministar vanjskih poslova Vijay Gokhale rekao: 'Indija je prevelika, ima previše povijesti i identiteta velike civilizacije, da bi bila vezana za nekog drugog.'", opisuje Brands.
Vlada premijera Narendre Modija, čija je predanost demokratskim normama kod kuće upitna, nema nikakve sentimentalne privrženosti liberalnom međunarodnom poretku u inozemstvu. Na veliko razočaranje američkih dužnosnika, ovisnost Indije o ruskom oružju i plinu stvorila je neskriveno ambivalentan stav o ratu u Ukrajini.
Ključna kao baza, još važnija kao diplomatska sila
Pa kako bi Indija mogla reagirati ako Kina napadne Tajvan? Iako Indija ne može projicirati veliku vojnu moć istočno od tjesnaca Malacca, ipak bi, u teoriji, mogla učiniti mnogo. Američki dužnosnici tiho se nadaju da bi Indija mogla odobriti pristup svojim Andamanskim i Nikobarskim otocima, u istočnom Bengalskom zaljevu, kako bi olakšala blokadu kineskih zaliha nafte. Indijska mornarica mogla bi pomoći zadržati kineske brodove podalje od Indijskog oceana; možda bi indijska vojska mogla odvratiti pažnju Kine pojačavanjem aktivnosti na Himalaji.
Čak i bez vojne pomoći, Indija bi mogla okupiti diplomatsku osudu napada na Tajvan u zemljama u razvoju. Tijekom krize koja je uslijedila nakon posjeta predsjednice Predstavničkog doma Nancy Pelosi Tajvanu u kolovozu, Indija je javno optužila Kinu za "militarizaciju" tjesnaca.
New Delhi ima važan udio u opstanku neovisnog Tajvana. Kina ima zahtjevnu stratešku geografiju jer se suočava sa sigurnosnim izazovima na kopnu i na moru. Ako bi preuzimanje Tajvana dalo Kini prevlast u pomorskoj Aziji, Peking bi se tada mogao okrenuti rješavanju poslova s Indijom na kopnu.
'Kad riješe Tajvan, Kinezi će se okrenuti Indiji'
"'Očekujte okret prema jugu nakon što se kineski problem s Tajvanom riješi', rekao mi je jedan indijski vojni dužnosnik.", ističe Brands. I općenito, svijet u kojem je Kina ohrabrena - a SAD i njegovi demokratski saveznici teško ranjeni- sukobom na Tajvanu bio bi vrlo gadan za Indiju.
Ali ništa od ovoga ne osigurava da će se Indija, vojno ili diplomatski, uključiti u protajvansku koalicijom. Pozivanje na zajedničke demokratske vrijednosti ili norme nenapadanja sami za sebe neće uvjeriti Indiju da pomogne Tajvanu više nego što su je natjerali da pomogne Ukrajini.
Stratezi iz fotelje mogli bi sanjati o otvaranju druge fronte na Himalaji, ali Indija bi mogla biti paralizirana strahom da bi otvoreno pomaganje SAD-u bilo gdje Kini jednostavno dalo izgovor da udari nadjačane, nespremne indijske snage na njihovoj zajedničkoj granici.
Sve opcije moguće
Modijeva vlada bila je sretna što je dobila američku pomoć u rješavanju kineskog problema Indije, ali je prilično nevoljna uzvratiti uslugu u zapadnom Pacifiku.
Svatko može nagađati što bi Indija učinila u tajvanskom sukobu. "Najnijansiranija ocjena koju sam čuo došla je od dugogodišnjeg indijskog diplomata. Prije deset godina, rekao je, Indija bi definitivno sjedila po strani. Danas je podrška Tajvanu i demokratskoj koaliciji zamisliva, ali malo vjerojatna. Nakon još pet godina napetosti s Kinom i suradnje s Quadom, tko zna? Optimisti u Washingtonu ovu bi procjenu mogli shvatiti kao dokaz da se Indija kreće u pravom smjeru. Pesimisti bi mogli istaknuti da je pred nama još dug put i da nema puno vremena do stignemo do cilja.", zaključuje Brands.
