Japan je najvažniji saveznik SAD-a, ali Australija je kroz povijest bila njegov najpouzdaniji. Australija se jedina među američkim saveznicima, ne samo u Indo-Pacifiku nego i globalno, borila u svim velikim američkim ratovima od Prvog svjetskog rata, piše Hal Brands za Bloomberg.
Kao što je Brands otkrio tijekom tri dana u Sydneyu i Canberri, mogućnost rata u Tajvanskom tjesnacu gura Australiju, Japan i SAD u Trojnu Antantu — koaliciju prije Prvog svjetskog rata koja je nastojala obuzdati carsku Njemačku — u zapadni Pacifik. Ta je usporedba istovremeno umirujuća i uznemirujuća.
Prije manje od deset godina, Australija je bila lice s naslovnice američkih saveznika koji su odbili birati između Washingtona i Pekinga. Kako se vremena mijenjaju. U 2017.-18., otkrića sveprisutnih kineskih nastojanja da korumpiraju australsku politiku izazvala su preokret u javnom mnijenju.
Godine 2020. Kina je ekonomski kaznila Australiju nakon što je vlada u Canberri podržala međunarodnu istragu o podrijetlu koronavirusa Sars-CoV-2. Širenje utjecaja Pekinga u južnom Pacifiku izazvalo je strahove od kineskih flotila koje prijete australskim pomorskim putovima.
Egistencijalno pitanje
Ipak, ono što se najjasnije pokazalo ovaj tjedan, u razgovorima s australskim analitičarima i dužnosnicima, bila je zabrinutost da bi kineska invazija na Tajvan mogla katastrofalno ugroziti sigurnost cijelog Indo-Pacifika. “Australija ne bi mogla preživjeti u regiji kojom dominiraju Kinezi”, rekao je Brandsu jedan stručnjak za obranu. Postala bi "satrapija", prisiljena slijediti liniju Pekinga ili snositi posljedice.
To je razlog zašto je, kako primjećuje Michael Green iz američkog Studijskog centra u Sydneyju, Australija posljednjih godina tjerala Washington da se brže pozabavi pitanjima, od obuzdavanja utjecaja Huawei Technologies Co. do stvaranja jedne nove sigurnosne grupacije, AUKUS, i ponovnog oživljavanja starije, Quad.
Australska vlada nedavno je potpisala zajedničku deklaraciju s Japanom koja dosta slliči na "lakši savez". Dvije su se zemlje obvezale da će se međusobno konzultirati i raditi "na nepredviđenim okolnostima koje mogu utjecati na naš suverenitet i regionalne sigurnosne interese".
To je izvanredan povijesni pomak: 1942. Sjeverna Australija strahovala je od japanske invazije; danas se japanske trupe tamo spremaju trenirati s australskom vojskom. I Australija, poput Japana, nastoji ojačati svoju sposobnost obrane sebe i regije u kojoj živi.
Američki bombarderi B-52 sposobni nositi nuklearno oružje uskoro će djelovati iz Sjeverne Australije kao dio većeg širenja američke prisutnosti tamo. AUKUS — australsko-britanski-američki sigurnosni dogovor najavljen prošle godine — proizvest će (naposljetku) podmornice za napad na nuklearni pogon i podvodna vozila bez posade te druge napredne sposobnosti.
Na temelju razgovora koje je Brands vodio u Washingtonu i Canberri, također se čini vjerojatnim da bi Australija mogla iznajmiti jednu ili više američkih jurišnih podmornica dok brodovi izgrađeni prema ugovoru s AUKUS-om ne budu spremni. Ulaganja u kibernetičko ratovanje i obavještajne sposobnosti rastu kako raste potrošnja za obranu.
Ključna uloga u sukobu?
Doduše, australska vojska je mala, a udaljenost do Tajvanskog tjesnaca je velika. Australci ne bi imali veliku količinu vatrene moći da doprinesu borbi na Tajvanu.
Ali, rekli su australski dužnosnici, u sukobu u kojem bi razlika između pobjede i poraza bila vrlo tanka, australska bi vojska imala ključnu ulogu. Zamislite zemljopisnu podjelu rada - u kojoj Australija koristi zračnu moć i moć s mora za osiguranje kritične linije kretanja kroz jugoistočnu Aziju, dok Japan drži sjeveroistočnu Aziju, a SAD prekida invaziju ili blokadu samog Tajvana.
Američko zrakoplovstvo i marinci u tajvanskom sukobu vjerojatno bi djelovali iz australskih baza. Australski svemir, kibernetičko ratovanje i obavještajna sredstva bili bi ključni. Australski F-35 američke proizvodnje mogli bi letjeti iz američkih baza u zapadnom Pacifiku, ili bi australske kopnene snage mogle pomoći Tajvanu u odbijanju invazije (iako sama geografija čini ove udaljenije mogućnosti).
Udaljenost nije jedina dilema s kojom se Australija suočava. Razvijanje trenutno predviđenih sposobnosti, posebice napadačkih podmornica, zahtijevat će velika povećanja potrošnje. Produbljivanje suradnje sa saveznicima i partnerima izaziva višegodišnju zabrinutost oko australskog suvereniteta. Australija bi ekonomski stradala u sukobu s Kinom, koja čini 31% njezine trgovine.
Australija ne bi ostala neutralna
Unatoč tome, Australija vjerojatno ne bi ostala po strani. Ispitivanje javnog mnijenja pokazuje da veći dio stanovništva podržava slanje snaga u obranu Tajvana, sve dok to čini i SAD. Vlada lijevog centra premijera Anthonyja Albanesea odbija otkriti namjere Australije, ali jedan nedavni ministar obrane smatra "nezamislivim" da Australija ne bude uključena.
Ovdje se sve više pretpostavlja da bi rat u zapadnom Pacifiku uključivao koaliciju "tri plus jedan" - Australija, Japan i SAD koji pomažu u obrani Tajvana. Ove tri zemlje sve više nalikuju Trojnoj antanti - između Francuske, Rusije i Britanije - labave koalicije posvećene zaustavljanju autokratskog izazivača njihovog doba, imperijalne Njemačke, da poremeti ravnotežu moći.
Ipak, Trojna Antanta nije uspjela spriječiti Prvi svjetski rat, dijelom zato što je njezina labavost - nije postojao formalni ugovor koji obvezuje sve tri članice - potaknula nade njemačkih vođa da bi se mogla raspasti u slučaju krize. Sličan je izazov pred današnjim demokracijama.
Strateška dvosmislenost
Australija, Japan i SAD imaju politiku "strateške dvosmislenosti" u vezi s Tajvanom - naznačili su da neće dopustiti Kini da preuzme otok, ali nisu se službeno obvezali na njegovu obranu. Odvojeni savezi vežu SAD za Japan i SAD za Australiju, ali ne postoji trilateralni mehanizam koji bi jamčio da se napad na jednog tretira kao napad na sve. Niti postoji jedinstvena zapovjedna struktura koja bi bila potrebna trima silama za učinkovitu zajedničku borbu.
Postoje uvjerljivi razlozi za održavanje strateške dvosmislenosti, ne samo to što nitko ne želi izazvati krizu mijenjanjem statusa quo u tjesnacu. Ipak, kao što nas podsjeća Prvi svjetski rat, sukobi su također započinjali kada bi agresori podcijenili otpor.
Australski dužnosnici rekli su Brandsu kako e brinu da će biti teško stvoriti tone novih vojnih kapaciteta u sljedećih pola desetljeća, pa je jedan od načina za jačanje odvraćanja da se što jasnije stavi do znanja da će se Peking suočiti s moćnom demokratskom koalicijom ako napadne Tajvan. Uostalom, čini se vjerojatnim da bi Australija, poput Washingtona i Tokija, teško izbjegla takvu borbu. Jedno ključno pitanje, u Canberri i drugdje, jest kako to eksplicitno staviti do znanja unaprijed.
