Božić je danas sinonim za svjetlucava drvca, darivanje, obiteljska okupljanja i miris cimeta. No, zagrebemo li ispod površine komercijaliziranog blagdana, otkrivamo slojevitu povijest koja seže tisućama godina unatrag. Način na koji su Europljani slavili ovo razdoblje drastično se mijenjao – od razuzdanih rimskih zabava i mističnih poganskih rituala, preko srednjovjekovnih gozbi koje su trajale tjednima, pa sve do viktorijanske revolucije koja nam je podarila "obiteljski" Božić kakvog danas poznajemo.

Foto: Shutterstock

Povijest Božića u Europi nije samo priča o religiji, već i o ljudskoj potrebi za svjetlom i veseljem u najtamnijem dijelu godine.

Korijeni u tami zime: Saturnalije i Yule

Mnogo prije nego što je termin "Božić" postao dijelom jezika, europski narodi imali su snažnu tradiciju zimskih festivala. Zima je bila vrijeme kada je poljoprivredni rad stao, a ljudi su imali vremena za odmor i slavlje, iščekujući povratak sunca.

U starom Rimu, najvažnija proslava bile su Saturnalije, festival u čast boga Saturna koji se održavao sredinom prosinca. Bilo je to vrijeme potpunog preokreta društvenih normi – robovi su postajali gospodari, a gospodari su služili robove. Moralna ograničenja su popuštala, a ulice su bile ispunjene pjesmom, golotinjom i gozbama.

Foto: Shutterstock

Na sjeveru Europe, germanski i skandinavski narodi slavili su Yule (Jul), festival zimskog solsticija. Palile su se ogromne cjepanice kako bi se potjerali zli duhovi i prizvalo sunce, a gozbe su trajale dok drvo ne bi izgorjelo, što je moglo potrajati i do dvanaest dana.

Kada je kršćanstvo počelo jačati, crkveni oci suočili su se s problemom: ljudi se nisu željeli odreći svojih omiljenih zimskih zabava. Iako datum Kristova rođenja nije zabilježen u Bibliji, papa Julije I. je u 4. stoljeću odredio da se ono slavi 25. prosinca. Bio je to strateški potez – "kristijanizacija" poganskih festivala. Umjesto da ih ukinu, kršćani su ih asimilirali, pa su simboli poput zelenila, svijeća i darivanja preživjeli i postali dio nove tradicije.

Srednjovjekovni Božić: Dvanaest dana pretjerivanja

Suprotno uvriježenom mišljenju da je srednji vijek bio doba mraka i strogosti, Božić je u to vrijeme bio sve samo ne tih i miran. Za srednjovjekovnog čovjeka, Božić nije trajao jedan dan, već punih dvanaest dana – od Badnjaka do Bogojavljenja (Sveta tri kralja).

Prije samog Božića, vjernici su prolazili kroz Advent (Došašće), razdoblje strogog posta i pokore koje je u to vrijeme trajalo 40 dana, počevši od dana sv. Martina (11. studenog). Kada bi post završio, nastupilo bi razdoblje neobuzdanog veselja.

Središnji dio proslave bila je gozba. U dvorcima plemstva, stolovi su se savijali pod težinom hrane. Purice tada još nisu bile poznate u Europi (stigle su tek nakon otkrića Amerika), pa je glavna zvijezda stola često bila veprova glava, servirana na pladnju s jabukom u ustima, uz veliku pompu i glazbu. Jeli su se i paunovi, labudovi te goleme količine divljači. Siromašniji slojevi, koji nisu smjeli jesti najbolje komade mesa, često su dobivali iznutrice jelena, poznate kao "umbles", od kojih su radili pitu – podrijetlo engleskog izraza "eating humble pie".

Zabava je uključivala i elemente kaosa. Popularna tradicija bila je imenovanje "Gospodara nereda" (Lord of Misrule) ili "Kralja graha". U kolač bi se sakrilo zrno graha, a onaj tko bi ga pronašao postao bi kralj večeri. Njegove zapovijedi, ma koliko bile blesave ili raskalašene, svi su morali slušati. Bilo je to vrijeme maskiranja, kockanja (koje je inače bilo zabranjeno) i pjevanja od vrata do vrata.

Foto: Shutterstock

Zanimljivo je da su neki moderni običaji, poput pjevanja božićnih pjesama (kolenda), nastali jer su te pjesme prvotno bile izbačene iz crkava. Crkva je smatrala da su vesele pjesme i plesovi ("carols" izvorno označava ples u krugu) neprikladni za misu, pa su pjevači izašli na ulice, stvarajući tradiciju koja živi i danas.

Sveti Franjo i prve jaslice

Dok su se dvorci i ulice zabavljali, crkva je pokušavala vratiti fokus na duhovnu dimenziju blagdana. Ključni trenutak dogodio se 1223. godine u talijanskom mjestu Greccio. Sveti Franjo Asiški, želeći ljudima približiti skromnost Isusova rođenja, postavio je prve žive jaslice.

GORNJI DOLAC /

Pogledajte bajkovite prizore Božićnog sela: Osvijetljeno je s čak 4,5 milijuna lampica

U špilju je doveo pravog vola i magarca te postavio jasle sa slamom. Franjo je želio da ljudi vide, osjete i namirišu uvjete u kojima je rođen Spasitelj, odmičući se od teoloških apstrakcija. Ovaj vizualni prikaz postao je senzacija i brzo se proširio cijelom Europom. S vremenom su žive jaslice zamijenjene figuricama od drveta, gline ili voska, a izrada jaslica postala je cijenjena umjetnost, posebno u Italiji i kasnije u srednjoj Europi.

Viktorijanska revolucija: Kako je nastao moderni Božić

Božić kakvog danas poznajemo zapravo je izum 19. stoljeća. Do tada, slavlje je često bilo javno, bučno i pijano. U viktorijanskoj Engleskoj, a potom i u ostatku Europe i Amerike, Božić se "pripitomio" i preselio u obiteljski dom.

Ključnu ulogu u tome odigrala je britanska kraljevska obitelj. Iako su Nijemci kitili drvca još od 16. stoljeća, ta tradicija nije bila široko prihvaćena u ostatku Europe. Sve se promijenilo 1848. godine kada su novine objavile ilustraciju kraljice Viktorije i njezinog supruga, princa Alberta (koji je bio Nijemac), kako s djecom stoje oko okićenog božićnog drvca. Preko noći, svaka ugledna obitelj u Europi željela je imati drvce u svom salonu.

Foto: Album - Fine Art Images/album/profimedia

U istom razdoblju nastaju i druge ikone modernog Božića kao što su božićne čestitke i Djed Božićnjak. Prvu komercijalnu čestitku naručio je Sir Henry Cole u Londonu 1843. godine, jer je bio prezauzet da bi pisao duga pisma prijateljima.

A što se tiče Djeda Božićnjaka -  Lik svetog Nikole, strogog biskupa koji daruje djecu, stopio se s lokalnim legendama (poput Father Christmasa u Engleskoj ili Sinterklaasa u Nizozemskoj) i američkim utjecajima, polako se pretvarajući u debeljuškastog djedicu u crvenom odijelu kojeg danas prepoznajemo.

Neobični europski običaji koji su preživjeli stoljeća

Iako je globalizacija ujednačila mnoge običaje, Europa je zadržala fascinantnu raznolikost tradicija koje svjedoče o lokalnim povijestima.

U Skandinaviji, posebno u Švedskoj i Norveškoj, slavi se Sveta Lucija (13. prosinca). Djevojčice odjevene u bijele haljine s krunama od svijeća na glavi bude ukućane donoseći im peciva sa šafranom. Ovaj festival svjetla podsjetnik je na drevne proslave solsticija.

U Srednjoj Europi (Austrija, Njemačka, dijelovi Hrvatske i Slovenije), sveti Nikola ne dolazi sam. Prati ga Krampus, dlakavo, rogato čudovište koje zvecka lancima i šibama, simbolizirajući kaznu za zločestu djecu. Ova tradicija, koja može djelovati zastrašujuće, vuče korijene iz predkršćanskih alpskih legendi.

EMOTIVNI SUSRET /

Papa na dar dobio jaslice od školjki iz Dunava, iz Jadrana i s Floride: Evo otkud ideja!

Španjolska, točnije Katalonija, ima vjerojatno najneobičniji običaj – Caga Tió ili "kakajuću cjepanicu". Riječ je o drvenoj kladi s nacrtanim licem koju djeca "hrane" danima prije Božića, a na Badnjak je tuku štapovima pjevajući pjesmice kako bi cjepanica "pokakala" slatkiše i poklone.

U Velikoj Britaniji i dalje se njeguje običaj "Christmas puddinga", teškog kolača od suhog voća i loja koji se priprema tjednima unaprijed. Često se u smjesu ubacuje srebrni novčić, a onaj tko ga pronađe u svojoj kriški (pod uvjetom da ne slomi zub) imat će sreće u nadolazećoj godini.

Gastronomska evolucija

Hrana je oduvijek bila centar božićnog slavlja, no jelovnik se drastično mijenjao. Dok su srednjovjekovni plemići uživali u labudovima, a seljaci u skromnim pitama, novije doba donijelo je nove okuse.

Zanimljiva je priča o "mince pies" (pitama od mljevenog mesa). U srednjem vijeku one su doista bile punjene mesom (janjetinom, govedinom), pomiješanim sa suhim voćem i začinima koje su donijeli križari s istoka (cimet, klinčić, muškatni oraščić). Pravokutni oblik pite simbolizirao je jasle, a začini darove Sveta tri kralja. Tek u viktorijansko doba meso je izbačeno iz recepta, a ostalo je samo voće i loj, pretvarajući ovo jelo u slatki desert kakav se danas jede u anglosaksonskim zemljama.

SVEČANO RUHO /

Grad stotinu tornjeva ostavlja bez daha: Jedan od najljepših adventskih sajmova na svijetu

Danas se diljem Europe božićni stol razlikuje od zemlje do zemlje: u Poljskoj se na Badnjak poslužuje 12 sljedova (uglavnom ribljih) u čast 12 apostola, u Francuskoj je nezaobilazan Bûche de Noël (panj torta), dok se u Njemačkoj i Austriji uživa u pečenoj guski i Stollenu.

Duh Božića kroz vrijeme

Gledajući unatrag, jasno je da Božić nikada nije bio statičan blagdan. On je živi organizam koji se prilagođavao vremenu, upijajući lokalne običaje, političke promjene i ekonomske uvjete.  Božić je preživio sve. Njegova prava snaga? Prilagodljivost. I činjenica da, bez obzira na stoljeće, ljudi usred najtamnijeg dijela godine uvijek traže svjetlo, toplinu, hranu i zajedništvo.

Možda se danas žalimo da je Božić “previše komercijalan”, ali povijest kaže: pretjerivanje je sastavni dio ovog blagdana već tisućama godina.

I zato, kad ove godine upalite lampice, otvorite poklone i nazdravite s obitelji – znajte da sudjelujete u tradiciji koja je preživjela doslovno sve: od raskalašenih srednjovjekovnih dvorana do toplih viktorijanskih salona. Božić se mijenjao, ali njegova srž ostala je ista - želja za svjetlom u dugoj, hladnoj noći.

Pogledajte video: Skalpeli, lampice i toaletni papir: Ovako nastaje božićna čarolija u Osijeku!