U središnjoj Anatoliji, u gradu Tokatu, vlada ledeni siječanjski dan. Termometar pokazuje minus tri stupnja. Sündüz Akkan, majka troje djece, toplo se odijeva i kreće prema svojem nekadašnjem radnom mjestu. Tvornica se zove Şık Makas, a u njoj je bila zaposlena do listopada. 

Prošloga su ljeta ondje iznenada prestale isplate plaća za ukupno 1700 zaposlenih. Sedmoga listopada obustavili su rad. No umjesto rješenja uslijedio je šok: već sljedećeg dana tisuću radnika dobilo je otkaz putem SMS‑poruke, piše Deutsche Welle.

Od tada Sündüz Akkan i njezini kolege prosvjeduju pred vratima svojeg bivšeg poslodavca. U šatoru solidarnosti pokušavaju skrenuti pozornost na svoj težak položaj. Njihova ustrajnost barem se djelomično isplatila: prošloga tjedna su isplaćene zaostale plaće. Uspjeli su i ukloniti, u Turskoj zloglasni, „kod 22“ iz svojih dosjea kao razlog otkaza.

Taj kod označava „ostale razloge“, ali u toj zemlji to onda znači - politiku. Tada se radnicima uskraćuje svako pravo na naknadu za nezaposlene ili otpremninu.

Na pritisak prosvjednika, taj famozni kod je ipak nestao iz njihovih spisa, no borba se nastavlja. Jer radnici i dalje potražuju neisplaćene otpremnine: „Ovdje sam radila više od tri godine", kaže Akkan. „A sada se prema nama postupa kao prema prosjacima, iako tražimo samo ono što nam pripada."

BEZ RUKAVICA /

Njemački ministar poslao jasnu poruku Washingtonu: 'Ne smijemo gledati kao kunić zmiju...'

Sve gori uvjeti rada

Među otpuštenima je i Buse Kara, glasnogovornica skupine radnika koja je otkaz dobila u listopadu. Ubrzo nakon toga protiv nje je pokrenuta istraga zbog navodne "uvrede turskog predsjednika". Nakon 16 dana kućnog pritvora, ponovno je u prvim redovima prosvjeda.

Kara govori o atmosferi sustavnog pritiska i mobinga u tvornici. Posljednjih mjeseci, tvrdi, pauze za odlazak na toalet bile su ograničene na najviše pet minuta, a vrijeme za molitvu na deset minuta. „Dok netko ne bi izgubio svijest ili trpio nepodnošljive bolove, nije nam bilo dopušteno ni otići u ambulantu“, kaže.

Na upit DW‑a, tvrtka Şık Makas odbacuje optužbe. U pisanom odgovoru navodi da su sve prakse bile "u skladu sa zakonom" i "važećim sindikalnim pravilima".

Tvrtka, osnovana 1939., ubraja se među 500 najvećih industrijskih poduzeća u Turskoj te, prema vlastitim navodima, godišnje izvozi 20 milijuna proizvoda od trapera, ponajprije u Europu.

U njoj su dali raditi brendovi poput Zare, Levi'sa, H&M‑a, Only-ja ili Jack & Jonesa, a pod vlastitom markom Cross Jeans prisutna je i na tržištima Njemačke, Poljske, Češke i drugih zemalja. Unatoč toj veličini, Şık Makas snažno pogađaju inflacija i visoke kamatne stope proteklih godina. Kao i mnoge druge tvrtke, dio proizvodnje zato seli u jeftiniji Egipat.

'KRIZA SE PRODUBLJUJE' /

UN u velikim problemima, procurilo pismo Antonia Guterresa: Trump je napokon došao na svoje

Jedva i minimalac zaposlenima

Tekstilna i odjevna industrija tradicionalno je jedan od stupova turskoga gospodarstva i izvor prihoda za stotine tisuća obitelji. Službeno, u tom sektoru radi oko 1,1 milijun ljudi, no sindikati procjenjuju da je stvarni broj znatno veći, jer se mnogi izbjeglice, žene i djeca zapošljavaju na crno.

Mehmet Türkmen, predsjednik sindikata BİRTEK‑SEN, ističe da se u toj industriji gotovo isključivo isplaćuje minimalna plaća, koja je trenutačno ispod granice siromaštva za četveročlanu obitelj (oko 650 eura bruto).

Kaže i kako su uobičajena praksa prekovremeni rad i rad na blagdane koji nikad neće biti plaćeni. Türkmen također upozorava da sve više tvrtki seli proizvodnju u ruralne dijelove Anatolije kako bi dobile državne poticaje, čime se ondje dodatno snižavaju plaće zbog visoke nezaposlenosti.

'BIROKRATI SE PRIPREMAJU' /

Pazite što će Orban poslati Mađarima: 'Bruxelles je odlučio ući u rat'

Kina i Bangladeš grabe tržište

Dok se poslodavci žale na visoke cijene sirovina i rast troškova proizvodnje, brojke jasno pokazuju razmjere krize. U posljednje tri godine u sektoru je izgubljeno 380 tisuća radnih mjesta, a samo je 2025. zatvoreno 4500 poduzeća. Posebno zabrinjava razvoj događaja na najvažnijem tržištu – u Europskoj uniji.

Dok su glavni konkurenti, Kina i Bangladeš, povećali izvoz u EU, turski izvoz je snažno pao. Prema podacima Udruženja istanbulskih izvoznika tekstila, u razdoblju od siječnja do svibnja 2025. uvoz EU iz Kine porastao je za 21,8 posto, a iz Bangladeša za 17,9 posto.

U istom razdoblju turski je izvoz, iako je Turska treći najveći dobavljač nakon Kine i Bangladeša, pao za 5,1 posto. Od deset najvećih dobavljača tekstila za EU, samo su Turska i Tunis u tom razdoblju izgubili tržišne udjele. Budući da je više od 60 posto turske proizvodnje odjeće namijenjeno tržištu EU, zabrinutost u industriji poprima egzistencijalne razmjere.

Godine 2025. udio turske gotove odjeće na tržištu EU prvi je put nakon 30 godina pao ispod pet posto, a na svjetskom tržištu, prvi put nakon 35 godina, ispod tri posto.

'Bit će nam još gore...'

Şeref Fayat, predsjednik vijeća za gotovu odjeću pri Uniji komora i burzi Turske (TOBB), s velikim pesimizmom gleda u budućnost. Dokle god vlada intervenira na deviznom tržištu kako bi umjetno održavala stabilnost lire, a kamatne stope na kredite ostaju iznimno visoke, ne vidi mogućnost poboljšanja.

Predsjednik Recep Tayip Erdoğan doduše je obećao povećati državni poticaj po zaposlenom u sektoru na 3500 lira (oko 69 eura) kako bi se smanjila otpuštanja i potaknulo zapošljavanje, no poslodavci traže dvostruko više.

Mustafa Paşahan, zamjenik predsjednika Udruženja izvoznika gotove odjeće i konfekcije iz Istanbula (IHKİB), upozorava bez zadrške: „Dosegnuli smo dno, iscrpili smo sve snage."

Još je oštriji Jak Eskinazi, predsjednik Udruženja izvoznika tekstila i sirovina Egejske regije (ETHİB). Aktualnu vladinu politiku ocjenjuje razornom za proizvodnju: „Ništa više ne očekujemo od politike. Sad se samo pokušavamo spasiti kako možemo."

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE VIDEO: Diljem Europe povučeno više od 10 vrsta hrane za bebe, donosimo detalje