Iran je godinama stvarao proxy borce: Evo što bi ih moglo natjerati da se uključe
Reuters je razgovarao s više od dvadeset osoba, uključujući članove milicija, iračke i zapadne dužnosnike, šijitske klerike i poznavatelje nekada hvaljene iranske 'Osovine otpora'
Iran je desetljećima, uz milijarde dolara, pripremao strane proxy borce poput A.J.-a (govori pod uvjetom anonimnosti), zapovjednika u proiranskoj paravojnoj skupini u Iraku, upravo za trenutak poput ovoga. Otkako su Sjedinjene Države i Izrael prije tjedan dana krenuli u rat protiv Islamske Republike, A.J. čeka zapovijedi za pokret iz Teherana, ali one još uvijek nisu stigle, piše Reuters.
Dok se vodstvo u Teheranu suočava s egzistencijalnom prijetnjom, mnogi borci i milicijske skupine koje je Iran godinama razvijao u Iraku zasad nisu ušli u borbu u njegovo ime, mada su neke posljednjih dana tvrdile da su izvele napade.
Jedna skupina navela je da je lansirala dronove na "neprijateljske baze u Iraku i regiji“, a nekoliko eksplozija potreslo je sjeverni grad Erbil, kurdsko uporište u kojem se nalazi američka baza. No većina raketnih i napada dronovima došla je izravno iz Irana, kažu kurdski dužnosnici.
Više od dvadesetak napada koji su na internetu pripisani takozvanom Islamskom otporu u Iraku - nazivu koji koriste različite militantne skupine - nije prouzročilo značajnu štetu, a u nekim slučajevima nema ni dokaza da su napadi uopće izvedeni.
U najopasnijem trenutku sami
Čak i ako iz Teherana stignu izravne zapovijedi, A.J. vjeruje da će biti izdane samo dvjema ili trima od desetaka iračkih šijitskih paravojnih skupina koje je Iran godinama njegovao.
"Jednostavno mislim da većina njih više nije pouzdana“, rekao je za Reuters. "Neki će djelovati. Drugi bi mogli imati paravanske skupine koje bi pokretale napade uz mogućnost poricanja. Ali mnogi danas gledaju samo vlastite interese.“
Osobni put A.J.-a, kao člana snaga koje podržava Iran u Iraku, govori o tome kako su Izraelci i Amerikanci postupno iscrpili i oslabili većinu tih posredničkih skupina, ostavivši Islamsku Republiku da se suoči sa svojim najopasnijim trenutkom uglavnom sama.
A.J. smanjenu vojnu moć iranskih iračkih posredničkih snaga pripisuje izraelskom i američkom ratu iscrpljivanja protiv drugih regionalnih saveznika, gubitku Sirije kao opskrbnog pravca te prelasku ključnih zapovjednika u irački politički i gospodarski život.
Njegovu procjenu dijeli više od dvadeset osoba koje je Reuters intervjuirao, uključujući članove milicija, iračke i zapadne dužnosnike, šijitske klerike i poznavatelje nekada hvaljene iranske "Osovine otpora“.
Oni opisuju mrežu posredničkih snaga koja je iznutra oslabljena godinama ciljanim atentatima na teško zamjenjive vođe, gubitkom sigurnih baza za obuku i transport oružja te transformacijom iračkih zapovjednika u bogate političare i poslovne ljude koji imaju više za izgubiti nego dobiti sukobom sa Zapadom.
'Kratki' s oružjem
Irački vođe milicija „ne žele sankcije protiv sebe kao pojedinaca, žele imati pristup zapadnoj zdravstvenoj skrbi i školovati djecu u inozemstvu“, rekao je Gareth Stansfield, profesor bliskoistočne politike na Sveučilištu Exeter i viši suradnik Atlantskog vijeća koji je savjetovao britansku i regionalne vlade. "To se ubrzalo nakon 12-dnevnog rata“ između Izraela i Irana prošlog lipnja, dodao je.
Irački sigurnosni dužnosnici i insajderi iz paravojnih skupina kažu da bi iranske posredničke snage ipak mogle ući u sukob punom snagom ako se rat oduži, ako dođe do američko-izraelskog napada koji oni dožive kao napad na sve šijite ili ako proameričke kurdske skupine napadnu Iran.
No čak i kada bi željele ratovati, te skupine više nemaju sredstva koja su nekad imale. U nekolicini napada od početka rata koristile su zastarjelo oružje, prema iračkim sigurnosnim dužnosnicima. Teheran nije poslao novo oružje od prošlogodišnjeg sukoba s Izraelom, rekao je A.J. Reuters nije mogao utvrditi vrijedi li to i za druge proiranske milicije u Iraku.
Tijekom prošlogodišnjeg sukoba s Izraelom, iranska Revolucionarna garda naredila je A.J.-ovoj skupini da uzvrati, što su i učinili lansiranjem dronova prema Izraelu. No premještanje oružja sada bi bilo "previše rizično, mogli bi ga otkriti izviđački sustavi“, rekao je A.J.
Pokazivanje ljutnje 'nošenjem crnog'
Drugog dana rata A.J. i njegovi suborci oplakivali su iranskog vrhovnog vođu Alija Hameneija. Zapovijedi za napad nisu stigle.
U Bagdadu su tisuće iračkih pristaša ajatolaha, uključujući borce iz proiranskih paravojnih skupina izvan dužnosti, pohrlile prema vratima utvrđene Zelene zone, uzvikujući "smrt Americi“ i nadajući se napadu na američko veleposlanstvo, ali nikad nisu uspjeli doći do tamo. Iračka interventna policija rastjerala ih je suzavcem.
Qais al-Khazali, zapovjednik pod američkim sankcijama čije su milicijske zastave nosili prosvjednici, objavio je mlaku izjavu na platformi X u kojoj je osudio SAD i pozvao pristaše da pokažu ljutnju "nošenjem crnog“. Khazali je ranijih godina prijetio američkim interesima, a ljudi pod njegovim zapovjedništvom ubili su američke vojnike u Iraku 2007. No, ovoga puta nije pozvao na oružje.
Atentati koji su sve promijenili
Šesnaest godina ranije, irački šijitski militanti uz iransku potporu borili su se protiv Amerikanaca nakon američke invazije 2003. koja je srušila sunitskog vladara Sadama Huseina. Militanti su se kasnije infiltrirali u institucije iračke vlade. Broj šijitskih paravojnih skupina naglo je porastao nakon uspona Islamske države 2014., kada su mnogi muškarci pohrlili braniti svoju zemlju od ekstremističke sunitske skupine.
Šijitski zapovjednici, mnogi desetljećima bliski Iranu, iskoristili su pobjedu nad Islamskom državom 2017. kako bi osvojili mjesta na parlamentarnim izborima sljedeće godine. Također su preuzeli dominaciju nad Snagama narodne mobilizacije, državnom paravojnom organizacijom s oko 150.000 pripadnika formiranom za borbu protiv Islamske države.
Rastuća moć proiranskih paravojnih skupina u Iraku poklopila se s političkim usponom Hezbollaha u Libanonu. U Siriji je predsjednik Bashar al-Assad, iranski saveznik, preživio građanski rat uz pomoć iranskih posredničkih snaga.
Napad na američko veleposlanstvo 2019. bio je prekretnica. Potaknuo je američki atentat početkom 2020. na legendarnog iranskog zapovjednika Qassema Soleimanija, šefa snaga Quds Iranskog revolucionarnog gardijskog korpusa, koji je upravljao operacijama u inozemstvu i koordinirao iranske posredničke snage.
Ubojstvo, koje je naredio predsjednik Donald Trump, ostavilo je milicije bez koordinatora. Soleimanijev nasljednik Esmail Ghaani nema isti ugled i autoritet, kažu mnogi pripadnici milicija.
Izbijanje rata u listopadu 2023. između Izraela i Hamasova saveznika Irana uvuklo je i Hezbollah u sukob. To je dovelo do izraelskog atentata u rujnu 2024. na karizmatičnog vođu Hezbollaha Hassana Nasrallaha. Ubojstvo Nasrallaha i većine vrha Hezbollaha značilo je da Bejrut više nije sigurno mjesto.
A.J.-eva skupina ubrzo je ograničila operativce na Irak i Teheran. "Nekad smo u Libanonu trenirali na sustavima dronova. Sada je to Teheran“, rekao je Reutersu nekoliko dana prije američko-izraelskog napada na Iran.
Svi izvori s kojima je Reuters razgovarao složili su se da je Nasrallahovo ubojstvo zadalo težak udarac cijeloj osi, posebno sposobnosti Iračana da posjećuju Bejrut.
"Sve se promijenilo nakon što je Nasrallah ubijen“, rekao je Mustafa Fahs, libanonski politički aktivist koji je u bliskom kontaktu s iračkim šijitskim vođama.
Fahs kaže da je eliminacija vodstva Hezbollaha oslabila kontrolu skupine nad državnim institucijama u Libanonu, uključujući zračnu luku u Bejrutu, čime su irački posrednici izgubili način putovanja bez nadzora libanonske obavještajne službe.
Posljednjih dana Hezbollah je ipak uspio izvesti ograničene napade, lansirajući rakete i dronove na Izrael iz Libanona.
Slom u Siriji
A.J.-ova skupina i druge iranske posredničke snage raspoređene su u Siriju iz cijele regije 2011. kako bi spriječile pad Assadova režima tijekom ustanka koji je prerastao u građanski rat kojim su dominirali sunitski islamistički pobunjenici. Za A.J.-a i njegove suborce misija je bila zaštita šijitskih svetišta u Siriji. Za širu os iranskih saveznika Sirija je predstavljala ključni kopneni put od Irana do Hezbollaha u Libanonu i omogućavala kretanje oružja i boraca diljem regije. Uz njihovu pomoć i uz rusku potporu Assad je opstao.
Posredničke skupine smanjile su prisutnost u Siriji oko 2020., kada se činilo da je Assadov režim preživio, ali su i dalje zadržale urede i oružje za eventualne operacije protiv Izraela, rekao je A.J.
No stvari su se mijenjale. Tijekom napetog sastanka frakcija koje podržava Iran u Damasku 2023., A.J. kaže da su on i drugi irački zapovjednici upozorili sirijske vojne dužnosnike da su njihove strukture opasno infiltrirane izraelskim agentima. "Neprijateljski agenti bili su posvuda u Siriji i samo su čekali da nas odaju“, rekao je.
U mjesecima koji su uslijedili neposredno prije Nasrallahova ubojstva, Izrael je počeo ubijati iranske zapovjednike u Siriji. Sirijci koje je Izrael potkupio davali su koordinate za napade, kaže A.J. Michael Knights, stručnjak za iračke frakcije iz njujorške konzultantske tvrtke Horizon Engage, koji je blisko surađivao s američkom vladom na provedbi sankcija, rekao je da je Izrael imao lokalne agente koji su pomagali u određivanju ciljeva.
Svrgavanje Assada u prosincu 2024. bio je snažan udarac za Teheran i njegove saveznike. S oslabjelom iranskom osovinom i mrtvim Nasrallahom, Siriju su preuzeli bivši borci Al-Qaide predvođeni Ahmedom al-Sharaom, koji je 2025. postao predsjednik zemlje.
Iznenadni poraz raspršio je preostale proiranske frakcije, a iračke skupine povukle su se preko granice. "Damask je bio ključ za koordinaciju osi otpora. To je bila velika prekretnica za nas“, rekao je A.J. S padom Assada, os otpora uglavnom se svela na Iran, jemenske hutijske militante i iračke skupine.
Oružje i biznis
Nekoliko mjeseci prije početka rata s iranom, Khazali, zapovjednik pod američkim sankcijama, dao je iznenađujuću izjavu u televizijskom intervjuu. Dok je SAD pokušavo ponovno ući u irački naftni sektor, rekao je da su američke kompanije dobrodošle ulagati. Godinu prije otvoreno je prijetio američkim interesima ako Washington podrži izraelske napade na libanonski Hezbollah.
Ta očita promjena stava nije se svidjela nekim proiranskim zapovjednicima u Iraku.
"Situacija u Iraku sada je pokazala tko je prava rezistencija (protiv Amerike)“, rekao je Abu Turab al-Tamimi, bivši zapovjednik povezan s frakcijom Kataib Hezbollah koju podržava Iran. "Ostali su samo Kataib Hezbollah, Nujaba i možda još poneki“, rekao je Tamimi, navodeći dvije iračke frakcije koje su i dalje najvjernije Iranu. Nije uključio Khazalijevu skupinu.
Khazalijev milicijski pokret stvorio je povezanu političku stranku koju također vodi. On je među vrhom proiranskih zapovjednika koji su se probili do mjesta u parlamentu i drugih utjecajnih pozicija unutar iračke države. Zadržali su svoje oružane skupine, često ih uklapajući u Snage narodne mobilizacije, koje od iračke vlade dobivaju godišnji proračun veći od tri milijarde dolara. Također su izgradili opsežne poslovne interese.
U tom procesu ublažili su svoju antiameričku retoriku i sve se više suzdržavaju od vojnih akcija. Većina tih zapovjednika nije prijetila SAD-u od početka rata s Iranom, a njihove skupine nisu preuzele odgovornost za nove napade na američke interese.
Također su se privatno uskladili sa SAD-om oko rasprava u Iraku o izboru novog premijera, prema svim izvorima s kojima je Reuters razgovarao, uključujući članove političkih ureda tih zapovjednika.
Khazali i Shibl al-Zaidi, još jedan vođa pod američkim sankcijama koji također vodi političku stranku, odbacili su iranskog favorita Nourija al-Malikija, bivšeg premijera kojem se SAD snažno protivio.
Dvojica zapovjednika otišla su još dalje i stupila u kontakt sa zapadnim dužnosnicima.
"Šef političkog odjela britanskog veleposlanstva sastao se s čelnikom našeg parlamentarnog saveza prije 10 dana (u veljači)“, rekao je Hussam Rabie, glasnogovornik stranke koju vodi Zaidi.
Rabie i još nekoliko iračkih dužnosnika rekli su da se Khazali također redovito sastaje s europskim dužnosnicima.
Neki komentatori i irački dužnosnici koji se protive Iranu rekli su da bi ti potezi mogli biti iranska taktika kako bi se ti ljudi zaštitili od američkih zračnih napada, očuvali svoju političku moć u Iraku i koristili zemlju kao izvor prihoda.
Jedan razlog za akciju
Iran je često koristio složene metode za izvlačenje novca iz Iraka preko posrednika koji su se bavili isporukama gotovine i krijumčarenjem nafte, prema američkim sankcijskim oznakama. No sankcije su već prije rata počele gušiti taj novčani tok.
Čak i ako Islamska Republika preživi američko-izraelski napad, insajderi iz posredničkih skupina te nekoliko iračkih i zapadnih dužnosnika kažu da su nedavne akcije visokih vođa koje podržava Teheran u Iraku pokazale da nemaju velik interes umrijeti za Iran.
Ono što bi ipak moglo potaknuti više iračkih šijitskih frakcija na djelovanje nije nužno lojalnost Iranu, već osjećaj da je njihova vjera pod opsadom, prema iračkim političarima i klericima. To bi moglo uključivati napad na šijitska sveta mjesta u Iraku ili sektaško nasilje usmjereno protiv šijita kao skupine.
"Irački šijiti dijele ideologiju s Islamskom Republikom Iran, a to je obrana naše religije“, rekao je šejh Karim al-Saidi, klerik koji je sudjelovao u proiranskim prosvjedima u Bagdadu. "Nadamo se miru, ali ako dođe do sukoba, spremni smo.“
Mnoge iračke šijitske paravojne skupine nisu vidjele rat punog razmjera otkako su se borile protiv Islamske države u Iraku i Siriji, poznate kao ISIS. Kažu da su spremne suočiti se s ponovnim jačanjem te skupine preko granice u Siriji. Američka potpora sirijskom predsjedniku Sharaa, bivšem zapovjedniku Al-Qaide, za iračke paravojne skupine dokaz je da SAD ponovno pokušava usmjeriti sunitske džihadiste prema njima.
"Naši vođe možda su zauzeti politikom“, rekao je Seif, član Khazalijeve oružane skupine koji je naveo samo svoje ime. "Ali sve što mi znamo jest džihad.“
POGLEDAJTE VIDEO Emotivni otac dvoje djece nakon povratka iz ratne zone: