Nekada su računala bila samo na našim radnim stolovima – velika kućišta, monitori i ostala računalna oprema. Zatim su došla prijenosna računala, pa tableti. Današnji pametni telefon stotinu je puta brži od računala prije desetljeća, dva, a u međuvremenu su računala stigla u televizore, zvučnike, pa čak i hladnjake.
Posljednjih godina i najjeftiniji TV uređaji opremljeni su nekim od operativnih sustava (najčešće Android) koji omogućavaju gledanje filmova i serija na Netflixu, korištenje YouTubea, slušanje glazbe u streamu te pristup sadržaju s pametnih telefona ili tableta.
Ukradeni podaci s najmanje 15 tisuća računa
Tu su i uređaji kao što je Apple TV koji svakom televizoru omogućuju pristup velikom broju aplikacija. No, za razliku od pametnih telefona i računala, softver na TV uređajima se relativno rijetko poboljšava, što ostavlja veliki prostor hakerima iz cijelog svijeta.
Tvrtka Roku, koja je jedan od najvećih proizvođača dodataka za pametne televizore, a ima i vlastiti "ekosustav" aplikacija, objavila je da je bila žrtva hakerskog napada u kojem su ukradeni podaci s najmanje 15 tisuća računa.
Ti su računi ubrzo pronađeni na dark webu, gdje se prodaju drugim hakerskim skupinama. Također, hakeri su te podatke pokušali dalje iskoristiti za tzv. data jumping - većina korisnika se u TV aplikacije prijavljuje s istim profilima koje koristi na pametnim telefonima i računalima te se na taj način može pristupiti velikoj količini privatnih podataka. Veliki broj ljudi je za aplikaciju Roku koristio i iste lozinke kao i na drugim aplikacijama.
Pažljivo s profilima i lozinkama
Ovo ostavlja puno prostora za hakere, budući da korisnici često koriste iste podatke na profilima (Google, Facebook, Instagram, itd.) na svim uređajima koje posjeduju, pa čak i na poslu. Da stvar bude gora, većina televizora, pametnih zvučnika i raznih uređaja koji se spajaju na WiFi mreže ne zahtijevaju tzv. '2FA' provjeru autentičnosti, tj. potvrđivanje identiteta korisnika putem SMS poruke ili drugog računa e-pošte.
To je posebno opasno kada su u pitanju jeftine sigurnosne kamere (vrlo popularne u Hrvatskoj i regiji), koje se spajaju na WiFi. Često te kamere imaju tvornički servisni kod, koji je isti čak i za različite modele, pa korisnici nikad ne mogu biti sigurni tko ih gleda - na vlastitim kamerama.
POGLEDAJTE VIDEO: Hakerska organizacija Anonymous objavila kibernetički rat Putinu
