Europa želi prekinuti vojnu ovisnost o SAD-u, ali jedan problem i dalje ostaje!

Europa je i dalje ovisna o američkom oružju. To je pokazao sastanak na vrhu NATO-a u Ankari, na kojem je održan i visoki forum namjenske industrije (Defence Industry). Naročito su američke tvrtke mogle zadovoljno trljati ruke zbog sklapanja unosnih poslova.

No, kada je riječ o raketama koje su od ključnog značaja za europsku obranu, proizvodnja ili održavanje trebali bi barem djelomično biti premješteni u Europu. Američki Lockheed Martin i njemački Rheinmetall već su potpisali memorandum o namjerama za zajedničku proizvodnju raketa ATACMS u Njemačkoj, piše Deutsche Welle. Zalihe bi trebale rasti, a da se pritom ne iritira Washington. Dugoročno, Europa ipak računa na veću neovisnost.

Malo koji sustav naoružanja toliko simbolizira ovisnost europskih članica NATO-a o SAD-u kao Patriot. Američki protuzračni sustav štiti strateški važne ciljeve u Ukrajini i već desetljećima je u upotrebi u mnogim državama NATO-a.

Europski odgovor na tu ovisnost ne sastoji se od jednog jedinog sustava. Kada se radi o presretanju prijetnji na velikim visinama, SAMP/T NG iz Francuske i Italije trebao bi se razviti u europsku alternativu Patriotu. Modernizirana verzija trebala bi uz pomoć novih senzora i projektila moći obarati i balističke rakete. Prva modernizirana verzija trebala bi biti isporučena 2027. godine.

Srednji domet obrane trebao bi, između ostalog, pokrivati njemački sustav IRIS-T tvrtke Diehl, koji je već u upotrebi u Ukrajini i tamo djeluje na daljinama do 40 kilometara i visinama do 20 kilometara. Veća varijanta IRIS-T SLX trebala bi biti isporučivana od 2029. godine i imati domet od oko 80 kilometara pri visini od približno 30 kilometara.

Europa kratkoročno ne može zamijeniti raketne sustave Patriot, ali dugoročno želi vlastitim sustavima bolje zaštititi svoj zračni prostor od Rusije.

UZBUNA U WASHINGTONU /

Izrael upozorio Trumpa, on kaže: 'Prvi sam na listi za odstrel'

Europa razvija vlastite raketne sustave

U slučaju sukoba nije riječ samo o obrani, već i o sposobnostima za napad. Kada europske vojske planiraju precizne udare duboko iza neprijateljskih linija, trenutno dominiraju američki sustavi poput krstarećih raketa Tomahawk.

Kao što je ovoga tjedna postalo jasno na samitu NATO-a u Ankari, Njemačka se kratkoročno oslanja upravo na to rješenje. Savezna vlada s Washingtonom je dogovorila memorandum o namjerama za kupnju raketa Tomahawk i kopnenih lansirnih sustava Typhoon. Taj posao pokazuje i temeljni problem europske obrambene politike: hitno potrebni sustavi za sada dolaze iz SAD-a, dok europski sustavi tek trebaju biti razvijeni.

Programom ELSA, u kojem sudjeluje šest europskih država – među njima Francuska, Njemačka i Velika Britanija – želi se stvoriti industrijska protuteža. ELSA je za sada političko-industrijski okvir suradnje koji bi na kraju trebao dovesti do razvoja konkretne vojne opreme. To uključuje i Euro Multi Missile Launcher, kao i kombinaciju složenih krstarećih raketa i jeftinijih bespilotnih letjelica s dometom od 500 do 2.000 kilometara.

Dok je nabava privremenih rješenja već u tijeku, stvarna neovisnost trebala bi biti postignuta tek u narednom desetljeću, početkom 2030-ih, kroz novo razvijene europske sustave.

Ali to je samo pola posla. Prava ovisnost o Washingtonu leži u otkrivanju ciljeva, u takozvanom ”Kill Chainu”. Bez autonomne zajedničke mreže senzora, satelitskog izviđanja i zapovjednih struktura ni europske rakete ne mogu same pronaći cilj.

PRIMIRJE SE RASPALO /

Trump nakon novih udara: 'Svaki put kad nas napadnu, mi ćemo njih 20 puta jače'

Dronovi postaju ključ modernog ratovanja

U ratu u Ukrajini dronovi se koriste u dosad nezabilježenim razmjerima. Oni oblikuju sliku bojišta i napada duboko u pozadini. Upravo na to se nadovezuje program DECODER. Program EU-a trebao bi opremiti europske oružane snage dronovima i sustavima za borbu protiv dronova, a istovremeno europsku industriju učiniti neovisnijom o američkom razvoju.

No razvoj se trenutačno u velikoj mjeri odvija na nacionalnoj razini. I u Njemačkoj startupovi za dronove i tvrtke iz namjenske industrije profitiraju od rata u Ukrajini i novih narudžbi Bundeswehra. DECODER bi mogao objediniti taj razvoj na europskoj razini. Trenutačno u programu sudjeluje 26 članica EU-a, kao i Norveška i Ukrajina. Posebno se uključivanje Kijeva smatra presudnim zbog višegodišnjeg ratnog iskustva.

Europska komisija procjenjuje da će do 2033. godine biti potrebno između 3,5 i 5 milijardi eura ulaganja. No DECODER još nije gotov razvojni program, već okvir koji politički i industrijski tek treba dobiti konkretan sadržaj.

NAORUŽANI DO ZUBA /

Merz se pohvalio velikim poslom s Trumpom: U Njemačku stiže moćno oružje

Sateliti i nadzor bez oslanjanja na SAD

Značaj sustava Starlink na ukrajinskom ratištu probudio je Europu. S projektom IRIS² EU želi uspostaviti vlastitu satelitsku uslugu neovisnu o SAD-u. Prvi ugovori za izgradnju satelitske konstelacije već su potpisani.

Do 290 satelita ne bi trebalo samo omogućiti sigurnu komunikaciju između državnih institucija, već i biti korišteno u obrambene svrhe. Projekt vrijedan više od deset milijardi eura trebao bi biti izgrađen između 2029. i 2030. godine, a operativan od 2030. godine.

Prije nego što polete borbeni avioni ili budu lansirane rakete, Europa mora znati što se kreće na nebu, moru i kopnu. U tu svrhu NATO koristi 14 zrakoplova AWACS baziranih na američkom Boeingu 707, stacioniranih u Geilenkirchenu.

Sljedeća generacija sustava AWACS više se ne bi trebala temeljiti na američkoj platformi. Na samitu NATO-a u Ankari najavljen je početak formalnih pregovora s tvrtkom Saab o nabavi do deset aviona za rano upozoravanje GlobalEye. Ugovor još nije potpisan, ali bi prve letjelice mogle biti isporučene od 2030. godine.

U PITANJU SU MILIJUNI /

Slovenija pred povijesnom odlukom? Traži se referendum o izlasku iz NATO-a

FCAS – europski projekt koji je zapeo

Posljednjih godina brojne europske države odlučile su se za kupnju trenutačno najmodernijeg zapadnog borbenog zrakoplova – američkog F-35 pete generacije. Ti avioni izuzetno su napredni, ali su i simbol tehnološke ovisnosti o Washingtonu.

FCAS, u Francuskoj poznat kao SCAF, trebao je biti europski odgovor na to. Cilj je bio razvoj prvog europskog borbenog zrakoplova šeste generacije kao dijela umreženog sustava koji bi uključivao zrakoplov s posadom, prateće dronove, senzore i novo naoružanje. U projektu su sudjelovale Francuska, Njemačka i Španjolska, a glavne tvrtke bile su Dassault i Airbus.

No srž projekta – zajednički borbeni zrakoplov nove generacije – propala je prije nekoliko tjedana, nakon višegodišnjih sporova. Vlade u Berlinu i Parizu nisu uspjele riješiti sukob između Dassaulta i Airbusa oko vodstva projekta, podjele poslova i ključnih tehnologija.

Za europsku autonomiju na području naoružanja to predstavlja težak udarac. Upravo tamo gdje je ovisnost o američkoj tehnologiji najvidljivija, najveći europski obrambeni projekt propao je zbog nacionalnih i industrijskih interesa.