Pad režima sirijskog predsjednika Bašara al-Asada kulminacija je dugog niza godina ratnih sukoba. Mnogi stručnjaci i analitičari nazivaju sukob u Siriji jednim od najkrvavijih i najsmrtonosnijih za civilno stanovništvo od kraja Drugog svjetskog rata.
Ujedinjeni narodi procjenjuju da je u Siriji stradalo više od 300 tisuća civila, što je u prosjeku oko 84 svakog dana. Humanitarne organizacije ove brojke stavljaju i na više od 100 civila koji su umirali svakog dana u sirijskom sukobu. Ukupna brojka je vjerojatno i daleko veća, i kreće se u rasponu od 550 do 600 tisuća poginulih. Početkom ove godine, međunarodna zajednica je procjenjivala da je za više od 16 milijuna ljudi potrebna hitna humanitarna i medicinska pomoć.
Zabranjena oružja kao svakodnevica
Sedmi travnja 2018. godine će zauvijek ostati u sjećanju stanovnika grada Doume, nedaleko od Damaska. Dok su ljudi bili okupljeni u centru grada nakon večernje molitve u redu za hranu, odjeknule su tri eksplozije u blizini. Naviknuti na svakodnevne vojne aktivnosti, stanovnici Doume nisu im pridali veći značaj, sve dok nekoliko žena i djece nije palo na zemlju, s karakterističnom bijelom pjenom na ustima, a u zraku se tada osjetio miris sličan kloru, ali daleko oštriji.
Samo minutu kasnije, većina ljudi je bila obavijena u oblaku bijelog dima. Većina je počela kašljati, također s pjenom na ustima. Sve je trajalo nekih trideset minuta do sat vremena, nakon čega je na zemlji ostalo ležati pedesetak ljudi. Ostali su na koži već imali plikove, još jedan od sigurnih znakova napada kemijskim oružjem.
Stravični simptomi
Prvi izvještaji humanitarnih agencija su govorili o napadu klorom, ali je kasnije utvrđeno da se broj poginulih, simptomi preživjelih, kao i njihovo teško zdravstveno stanje može prije dovesti u vezu s trovanjem sarinom. Sarin je izuzetno toksična i otrovna kemijska supstanca u inicijalnom obliku bez boje i mirisa. Spada u grupu najopasnijih bojnih otrova, kao i kemijskih supstanci uopće. Dio je grupe živčanih bojnih otrova, što znači da u organizmu blokira neurotransmitere (prijenos informacija u tijelu čovjeka putem živčanog sustava), što dovodi do grčenja mišića, gušenja i na kraju smrti.
Prvi simptomi izlaganja sarinu (najčešće u obliku plina) su otežano disanje, bol u grudima i povraćanje. Sarin je i jedna od najvolatilnijih kemijskih supstanci, što znači da se izuzetno lako miješa s drugim tečnostima ili plinovima, te je apsorpcija u čovjekovom organizmu izuzetno brza. Smrt može nastupiti u vremenu od 45 minuta do dva sata od prvog izlaganja. Ako je izloženost bila manja, korištenjem blokatora poput Atropina ili Biperidena može se pomoći žrtvama trovanja.
Napad u Doumi nije bio izdvojeni incident - SAD, Velika Britanija, Francuska i međunarodna zajednica su odmah nakon ovog napada optužili Sirijsku armiju lojalnu Assadu, a tjedan dana kasnije zapadne koalicijske snage su izvršile napade na položaje državnih snaga. Međunarodna organizacija za kontrolu kemijskog oružja (OPCW) utvrdila je u svojoj istrazi da je u Doumi izveden napad kemijskim oružjem za masovno uništenje, i to najvjerojatnije iz aviona (tadašnjeg) Sirijskog vojnog zrakoplovstva.
Do sada su međunarodne agencije registrirale najmanje 85 napada kemijskim oružjem u Siriji, čije su žrtve u najvećem broju slučajeva bili civili. Globalni institut za javne politike (GPPI) smatra da je pravi broj ovakvih napada daleko veći - čak oko 330, te da su ih u 98 posto slučajeva izvršile snage Vojske Sirije lojalne Assadu, dok su u ostalim slučajevima to bili pobunjenici iz redova 'Islamske države Iraka i Levanta' (ISIL). Sarin nije korišten samo u napadu u Doumi - 2013. godine dogodio se još strašniji zločin. U ranim jutarnjim satima 21. kolovoza, u ruralnom predgrađu Damaska, Ghouti, u napadu sarinom je neposredno poginulo najmanje 350 ljudi, dok američke obavještajne službe taj broj danas procjenjuju na najmanje 1.400. Međunarodna istraga je kasnije utvrdila da su u pitanju bile modificirane ruske rakete tipa 'GRAD' (BM-21) s kanisterom plina volumena 50 litara. U to vrijeme, Sirija nije bila potpisnik Međunarodne konvencije o zabrani proizvodnje i korištenja oružja za masovno uništenje.
Sarin 'kućne izrade'
Sarin je, uz živčani otrov 'VX', jedno od najopasnijih ne samo kemijskih, već i oružja za masovno uništenje uopće. Sarin je 'u najvećem djelu' zabranjen konvencijom iz 1993., ali se on i dalje nalazi u vojnim skladištima diljem svijeta. Velika prijetnja po globalnu sigurnost je i ta što su ova kemijska oružja vrlo nestabilna, te se lako vezuju s vlagom iz zraka (tzv. 'P-F' degradacija), što predstavlja veliku opasnost i za same vojske koje ga posjeduju.
Također, ovakva kemijska oružja se mogu iskoristiti i za terorističke napade, što se i dogodilo u ožujku 1995 u Tokiju. Tada je na pet linija Tokijskog metroa oslobođen plin sarin od pripadnika sekte Aum Shinrikyo, kada je na licu mjesta preminulo 13 ljudi, više od 50 teško otrovano, a lakše otrovano čak oko tisuću ljudi. Teroristi iz ove sekte su uspjeli stvoriti sarin 'u kućnim uvjetima', nakon dugogodišnjeg istraživanja proizvodnje kemijskih oružja.
Ujedinjeni narodi i organizacija OPCW su također utvrdile široku i čestu upotrebu klora i plinova utemeljenih na kloru od Sirijske armije u borbama s pobunjeničkim snagama. Sirija je s proizvodnjom kemijskog oružja počela još sedamdesetih godina, nešto prije početka 'Yom Kippur' sukoba.
Znanje i znanstvene procedure su stigle iz tadašnjeg SSSR-a, dok su kasnije prva postrojenja napravljena od dijelova uvezenih iz različitih zemalja Zapadne Europe. Program proizvodnje je unaprijeđen sredinom osamdesetih, ali je Vlada u Damasku uvijek ovisila o uvozu osnovnih kemijskih spojeva. Korištenje kemijskog oružja od Assadovih snaga je bila i 'crvena linija' tadašnjeg američkog predsjednika Baracka Obame 2013 nakon čega su SAD donijele odluku da se značajnije vojno angažiraju u Siriji.
POGLEDAJTE VIDEO: Potresni prizori iz 'ljudske klaonice': Sirijci u ćelijama zaboravili vlastita imena
