Dok se u Siriji otkrivaju zlodjela bivšeg režima, odbjegli sirijski predsjednik Bašar Al-Asad pobjegao je u Moskvu i iza sebe ostavio sav svoj luksuz. Kremlj je potvrdio da mu je ruski predsjednik Vladimir Putin osobno odobrio azil.
Zašto se Asadov režim tako brzo i lako urušio i što će se sada događati u Siriji, u RTL-ovom studiju komentirao je bivši veleposlanik Hrvatske u Rusiji Božo Kovačević.
Bez ispaljenog metka - zašto se Asadov režim urušio tako brzo i lako, barem tako djeluje?
Vrlo vjerojatno jer je izostala potpora ključnog saveznika Irana, drugo jer je Rusija zaokupljena ratom u Ukrajini pa se nije mogla angažirati u Siriji i treće, zbog iscrpljenosti tog režima. Treba znati da sirijska vlada nije kontrolirala ključna nalazišta nafte, a to je izvor prihoda kako za islamiste koji su držali dio teritorija, tako i za Kurde. Asadov se režim našao u bezizlaznoj situaciji i svakako je mudra odluka da se preda, odnosno da vojsku pozove, da se ne suprotstavlja pobunjenicima. Premda čini se da pobunjenici nisu u svim slučajevima slušali svog zapovjednika koji im je rekao da ne ubijaju protivničke vojnike, ali to je u takvim situacijama državnih udara i revolucija gotovo pa neizbježno.
Asad je našao utočište u Moskvi, tamo se zavijorila nova sirijska zastava, zašto su Rusi odustali od Sirije?
Rusija nije u potpunosti odustala od Sirije, nego se ne želi unaprijed zamjeriti novoj vlasti u Siriji, tko god da to bude. Treba znati da Rusija ima jednu pomorsku i zračnu bazu u Siriji i tih se baza Rusija ne želi odreći jer je to odskočna daska za operacije Wagnera u Africi, a i neko jamstvo utjecaja ruskog u toj regiji u budućnosti.
Hoće li jedna diktatura zamijeniti drugu?
Danas nisu htjeli odgovoriti na to pitanje što će biti s bazama.
Oni se nadaju da će baze ostati. Oni će sasvim sigurno novu sirijsku vlast pozvati da poštuje međunarodne obveze prethodne vlasti. Rusi su naglasili da je Asad otišao na temelju rezultata pregovora s opozicijskim snagama, ali su isto tako naglasili da Rusija u tome nije sudjelovala. Sad naglašavaju da su spremni priznati bilo koju vlast radi očuvanja svojih interesa.
Je li uopće moguće očuvati svoje interese u onom dijelu kako su imali do sada ili je ovo ipak i za Moskvu udarac i gubitak u geopolitičkom smislu?
To je sasvim sigurno udarac i za Moskvu i za Iran. S jedne strane udar protiv Asada je bio uspješan jer su Moskva i Iran oslabljeni, a s druge strane ovo što se dogodilo u Siriji će dalje oslabiti Iran i Moskvu. Moskva razmišlja o tome kako da izbjegne dojam da je izgubila rat u Siriji pa napadno inzistiraju na tome da je i s budućom vlasti moguće uspostaviti neke normalne odnose. Vidljivo je da Rusi u državnim medijima naglašavaju da Rusija nije ništa izgubila, a što više to naglašavaju to je jači dojam da je nešto izgubila.
Postaje li ovime turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan ključni igrač na tom području?
Da, on je sad najaktivniji uz Izrael. Znamo da je Erdogan, nakon što je Donald Trump odlučio američke vojnike iz dijelove Sirije nakon što je uništena islamska država, a to su učinili glavni američki saveznici Kurdi, Erdogan je nakon toga proglasio tampon zonu unutar sirijskog teritorija. Turska je sebi prisvojila pravo da zauzme 30 kilometara sirijskog teritorija duž svoje granice kako bi onemogućila komunikaciju sirijskih Kurda s Kurdima u Turskoj. Erdoganov režim najjednostavnije rečeno ratuje protiv Kurda. Turska izravno financira sirijsku oslobodilačku armiju.
Trumpove poruke Siriji
Čuli smo pozive na uključivu vladu, mirnu tranziciju. Što Vam se čini, je li takvo što moguće?
Način na koji je Al-Jolani nastupio daje naslutiti da bi to bilo moguće. S druge strane on je međunarodnoj javnosti ipak poznat kao islamski terorist. On je bio aktivni član mreže Al Kaide, surađivao je s islamskom državom. Doduše, kažu da se on unutar islamske države suprotstavljao njihovim najekscesnijim ponašanjima, ali mislim da su igrači iza scene koji nam još nisu poznati procijenili da Asadov režim ne može smijeniti niti jedna liberalno-demokratska opozicija nego neka opozicija koja se oslanja na islamsku tradiciju. Onda su odlučili dizajnirati novog lidera. On ne nosi turban, ne nosi odjeću poput talibana, nego nosi odjeću kakvu nosi recimo predsjednik Volodimir Zelenski. Dao je jednu izrazito umjerenu izjavu. Pozvao je svoje vojnike da ne ubijaju sirijske vojnike koji su se predali i govori o tome da Sirija pripada svima koji žive u Siriji.
Znači li to da staru diktaturu neće zamijeniti nova diktatura i kako u cijelom tom kontekstu gledamo na ulogu SAD-a i Donalda Trumpa koji na neki način kaže - ovo više nije američka priča.
To je izjava koja je u skladu s deklariranim stajalištima predsjednika Trumpa koji je bezbroj puta ponovio - ja sam predsjednik Amerike, ne cijelog svijeta, pa nemojte od mene očekivati da rješavam probleme gdje god da se u svijetu pojave. S druge strane, smanjen interes za Bliski istok općenito, pa i za Siriju je povezan s činjenicom da Amerika više ne ovisi o bliskoistočnoj nafti jer ima svoje energente i utoliko izjava Trumpa nije iznenađujuća. Ona je zabrinjavajuća za Kurde koji su se ponajprije oslanjali na američku podršku i ako ta podrška izostane, a u Damasku bude uspostavljen neki islamistički režim, Kurdi bi mogli imati problema.
