Zaposlenici Europske središnje banke (ESB) gube povjerenje u vodstvo središnje monetarne institucije eurozone zbog mjera zauzdavanja inflacije i usklađivanja plaća, pokazalo je istraživanje sindikata IPSO. Sindikat je u sporu s upravom ESB-a oko plaća i rada na daljinu, pa je organizirao anketu kako bi saznao kako radnici ‘dišu’.
U anketi su prvi puta postavili pitanje o povjerenju u vodstvo otkako je Christine Lagarde preuzela mjesto predsjednice ESB-a krajem 2019. Rezultati su u utorak poslani zaposlenicima ESB-a, a Reuters je dobio uvid u mail.
Poljuljano povjerenje
Dvije trećine od približno 1.600 ispitanika navelo je u anketi da su njihovo povjerenje u Lagarde i ostatak šesteročlanog upravnog odbora ESB-a narušili faktori poput visoke inflacije i činjenice da povećanje plaća ne prati rast cijena.
Na pitanje koliko povjerenja imaju u Lagarde i upravni odbor kada je riječ o vođenju i upravljanju ESB-om, približno svaki treći ispitanik odgovorio je “umjereno”, a njih gotovo 15 posto “puno”. Međutim, više od 40 posto ispitanika reklo je da je njihovo povjerenje “slabo” (28,6 posto) odnosno “nikakvo” (12 posto). Svaki deseti ispitanik nije mogao odrediti razinu povjerenja.
“To predstavlja ozbiljan izvor zabrinutosti za našu instituciju, budući da nitko ne može ispravno voditi organizaciju ako nema povjerenje svojih zaposlenika”, upozorava sindikat u e-mailu.
Bolje u vrijeme Draghija
Političari, bankari i akademici kritizirali su ESB, tvrdeći da je u početku potcjenjivao rast troškova života, a potom ga krenuo kompenzirati velikim i bolnim povećanjem troškova zaduživanja.
Sindikat je sličnu anketu proveo i neposredno prije odlaska prethodnog čelnika ESB-a Marija Draghija. Pokazala je da je 54,5 posto od 735 ispitanika ocijenilo njegovo predsjedanje “vrlo dobrim” ili “izvanrednim”, a još veću podršku dobile su njegove mjere, navodi Reuters.
'Neumjesne bojazni'
Anketa je pokazala i da je 63 posto zaposlenika sumnja da i ESB zaštiti njihovu kupovnu moć nakon što im je prošle godine odobrio povećanje plaća od samo četiri posto. Stopa inflacije bila je dvostruko veća.
Lagarde i kolege članovi odbora strahuju od “spirale plaća i cijena”, koja bi, kako tvrde, otežala njihov posao vraćanja inflacije na ciljanih dva posto. Iz sindikata pak poručuju da su te bojazni neumjesne i da radnici ne bi trebali snositi teret inflacije.
Mišljenje zaposlenika ESB-a zanimljivo je promatrati u kontekstu nove analize koju donosi Foreign Affairs. Naime, ugledni medij, nasuprot zaposlenicima Europske središnje banke, ocjenjuje da institucija dobro 'plovi' inflacijskom krizom i posljedicama rata u Ukrajini, kao i politikom prema toj zemlji otkako je Rusija izvršila invaziju.
Brz i odlučan zaokret EU-a
Medij tako navodi da je sukob u Ukrajini podsjetio EU da i dalje ovisi o SAD-u u pogledu vlastite sigurnosti. Navodi i kako je povratak visoke inflacije 2022. vratio Europu na već dobro poznatu podjelu između sjevera i juga kontinenta.
Međutim, dodaje se, EU je također pokazala izuzetnu otpornost: zemlje članice oslobodile su se svoje energetske ovisnosti o Rusiji izuzetnom brzinom i odlučnošću, a čak i kada je to bilo ekonomski skupo, EU čelnici ostali su ujedinjeni u svojoj potpori Ukrajini.
Komentirajući pak rad Europske središnje banke, medij navodi da se institucija uspješno borila protiv inflacije obustavom svojih programa kupnje obveznica te povećanjem kamatnih stopa bez pokretanja velike tržišne prodaje državnog duga. Usput navodi kako su se europski autokrati, poput mađarskog premijera Viktora Orbana, našli sve više 'izolirani i u defenzivi' te kako su ekonomske posljedice Brexita postale ozbiljan problem za Ujedinjeno Kraljevstvo dok su EU zadale tek ' relativno malu glavobolju'.
Učenje na greškama
Medij podsjeća kako se EU 2010. kolebao prije nego što se pomirio s krizom državnog duga te da je čelnicima trebalo gotovo tri godine da na krizu odgovore privremenim rješenjima i igrom prebacivanja odgovornosti.
Podsjeća kako je tadašnji predsjednik ESB-a, Mario Draghi, tek 2012. godine umirio financijska tržišta obećanjem da će učiniti 'što god bude potrebno' kako bi očuvao euro. Međutim, ozbiljniji oporavak počeo je tek u siječnju 2015., kada je ESB napokon započeo sveobuhvatno provoditi svoj program kupnje državnih obveznica od svojih država članica u velikim razmjerima.
Odgovor na covid
Za usporedbu, kada je covid pogodio Europu 2020., EU-u je trebalo samo nekoliko tjedana da osmisli sveobuhvatan odgovor pa je tako u ožujku 2020. ESB pokrenuo "Pandemic Emergency Purchase Program" (PEPP), težak 750 milijardi eura, kojim je privremeno kupljena javna i privatna imovina kako bi se zaštitio mehanizam monetarne transmisije. To je stabiliziralo kamatne stope na zajmove i depozite europskih banaka i spriječilo bilo kakav neposredni financijski kolaps.
Nekoliko tjedana kasnije, Francuska i Njemačka dale su svoj doprinos europskom fondu za oporavak od pandemije, koji će postati poznat kao "EU sljedeće generacije" i narasti na 750 milijardi eura. Fond kojim upravlja Europska komisija i koji se financira putem obveznica sa zajedničkim jamstvom, ujedinio je Europu davanjem velikih bespovratnih sredstava onim državama članicama kojima je to bilo najpotrebnije i tako zaštitio gospodarski oporavak kontinenta.
Zaokret Njemačke
Na samim početcima ruske invazije na Ukrajinu, EU je brzo krenuo u akciju, navodi Foreign Affairs. U bliskoj suradnji s SAD-om, blok je uveo niz sankcija Rusiji te, još važnije, napravio odmak od ruskog ugljena, nafte i plina. Iako rusko gospodarstvo nije zbog toga propalo, sankcije EU-a smanjuju prihode ruske vlade.
Velik zaokret napravilo je i vodeće europsko gospodarstvo, Njemačka. Kancelar Olaf Scholz proglasio je prekretnicu u njemačkoj vanjskoj politici. Berlin je napustio projekt Sjeverni tok 2 te smanjio svoju ovisnost o Sjevernom toku 1, plinovodu koji je bio u funkciji od 2011. godine.
Scholz je obećao dramatično povećati njemačku obrambenu potrošnju ulaganjem novih 100 milijardi eura u modernizaciju njemačke vojske. Njemačka je također počela slati oružje Kijevu i postala jedan od najizdašnijih europskih financijera humanitarne pomoći Ukrajini.
Put novca
Osim suočavanja s ratom u Ukrajini, prošle je godine EU također trebala osmisliti kombinaciju fiskalne i monetarne politike za borbu protiv rastućih cijena. Kad je inflacija bila niska i na tržištu je prevladavao laki novac, bilo je jednostavno za vlade eurozone trošiti novac kao odgovor na pandemiju i borbu protiv klimatskih promjena. Državni deficiti su se povećali, ali brz rast i niske kamatne stope značili su da je omjer državnog duga i BDP-a ostao upravljiv. To je omogućilo ministrima financija eurozone da prikriju svoje nacionalne i strukturne razlike u pogledu državnog duga i konkurentnosti.
Ali ograničenja opskrbe izazvana pandemijom, veća potražnja od očekivane nakon oporavka Europe od COVID-19 i rastuće cijene energije natjerale su ECB da slijedi američke Federalne rezerve i ukine svoje programe kupnje obveznica u ožujku 2022.
U srpnju 2022. godine, ECB je počela dizati kamatne stope. To je stvorilo trvenje između sjevernih i južnih članica eurozone. Zemlje kao što su Grčka i Italija drže mnogo više državnog duga kao postotak svojih nacionalnih dohodaka nego Njemačka i Nizozemska. Kao i u krizi eura 2010.–2012., rastuće kamatne stope riskirale su potaknuti ulagače da ponovno zatraže mnogo više premije rizika za držanje južnoeuropskog duga, povećavajući razlike između prinosa na državne obveznice. Takva dinamika mogla bi dovesti u pitanje održivost talijanskog duga i riskirati neuredno bankrot države.
ESB umirio tržišta kapitala
Podjela između europskog sjevera i juga kulminirala je kada je Italija u rujnu 2022. za premijerku izabrala desničarku Giorgiu Meloni, a njezina euroskeptična vlada na trenutak je uplašila financijska tržišta. Te bojazni otklonila je sama Meloni kad se javno obvezala na fiskalno strog proračun u bliskoj suradnji s Bruxellesom.
ESB je predvidio povratak viših premija rizika za južne države članice 2022. i pokrenuo "instrument zaštite prijenosa", novi program kupnje obveznica koji je trebao spriječiti nejednakost u troškovima zaduživanja među vladama eurozone. Pojedinosti o programu namjerno su bile nejasne i investitori su se do sada suzdržavali od testiranja. Prema Financial Timesu, većina ekonomista sada očekuje da ESB možda nikada neće ni trebati koristiti taj instrument.
Predstavljanjem tog programa, Christine Lagarde je, kao predsjednica ESB-a, poslala poruku da neće dopustiti još jednu krizu državnog duga. To je umirilo tržišta kapitala jednako kao i Draghijevo obećanje iz 2012., da će učiniti 'što god je potrebno' kako bi očuvao euro.
U društvu je lakše
Uz vješto rješavanje inflacijske krize, EU je konačno počeo obuzdavati autokrate poput Orbana iz Mađarske i de facto čelnika Poljske Jaroslawa Kaczynskog.
Mađarska i Poljska nisu članice eurozone pa ESB nema jurisdikciju nad njihovim gospodarstvima. Bez zaštite eurozone, visoka inflacija teško je pogodila valute ovih zemalja zbog čega su njihove središnje banke podigle kamatne stope mnogo agresivnije od ESB-a.
To je rezultiralo znatno većim prinosima na državne obveznice, što je objema zemljama otežalo financiranje budućih deficita i učinilo ih je ovisnim o novoj generaciji EU fondova. Taj novac, naravno, dolazi pod uvjetom: očekuje se da zemlje poštuju vladavinu prava i demokraciju. Kao odgovor, Orban je obećao da će se pozabaviti optužbama za korupciju i reformirati pravosuđe. Mađarski premijer možda neće ispuniti ta obećanja, ali nedvojbeno u 2023. ulazi u puno slabijoj poziciji od one u kojoj je bio 2022.
Ujedinjeno Kraljevstvo godinu također započinje na začelju, dobrim dijelom zbog svoje odluke da napusti EU, zaključuje Foreign Affairs. U oporavku od posljedica pandemije britansko gospodarstvo uvelike je zaostajalo za gospodarstvima EU-a, što će sigurno pomoći jačanju kohezije Unije.
Povratak moći
Sve ovo, upozorava medij, ne znači da će 2023. biti laka godina za EU. Europa je u ljeto 2022. bila uvjerena da će moći preživjeti zimu - skladišta plina bila su puna, a alternativni izvori energije osigurani. Međutim, optimizam je nešto manji u pogledu iduće dvije zime.
Tržišta kapitala su 2022. pozitivno dočekala obećanje talijanske premijerke Meloni da će zauzdati proračun i prijeći na ortodoksnost EU-a. No, snaga njezine vlade mogla bi u 2023. naići na brojne kušnje. Demokratsko nazadovanje i dalje je problem u nekolicini država članica, a jednako tako, nema jamstva da će EU zadržati jedinstvo u stavu oko obrane Ukrajine, pogotovo ako će ona zahtijevati veće žrtve od Europljana.
Međutim, zasada EU zaslužuje visoke ocjene za rješavanje krize 2022., smatra Foreign Affairs. Podrška Ukrajini je postojana, euro kao valuta u političkom je smislu jači nego što je bio prije covid pandemije, a jača i njegova snaga u odnosu na dolar, što ga čini atraktivnom valutom na financijskim tržištima. Uz iznimku Ujedinjenog Kraljestva, koje i dalje trpi posljedice izlaska iz EU, preostalih 27 članica ojačale su kao cjelina. Zbog svega toga, medij optimistično zaključuje kako će povjesničari, prilikom razmatranja nedavne prošlosti, vjerojatno zaključiti kako je 2022. bila godina kada je EU vratila svoju moć.
