Strašno je što je Banožić uopće postao ministar. A strašnije je što je morao ubiti nekoga da bi to prestao biti

U želji da ubije kakvu životinju ministar obrane iz nehaja je usmrtio čovjeka. Svi drugi momenti te tragedije mogu medijski biti zanimljivi, ali su u suštini nebitni. Jel bivši ministar imao 0,21 ili 0,29 alkohola u krvi, je li policija ispitala vozača kamiona kako treba ili ne treba, apsolutno nebitno. Kažu da se ovo moglo svakome dogoditi. Nisam siguran da se to moglo baš svakome dogoditi. Možda se moglo dogoditi meni ili još nekom drugom ali ne može se baš svakome dogoditi da po gustoj magli na nepreglednom dijelu ceste s vozilom koje je teško 2 tone i ima samo 120 KS pretječe kamion. Ima u prometu i odgovornih i opreznih vozača. Ali ono što se doista svakome s odgovarajućom članskom iskaznicom može dogoditi jest da postane ministar u hrvatskoj Vladi. Pa se to eto, dogodilo i Mariju Banožiću. I nije teško zamisliti da bi sve bilo drugačije da nije postao ministar u hrvatskoj Vladi. Goran Šarić bi sretno stigao kući, izgrlio ženu i djecu a Maria Banožića vjerojatno nitko ne bi ni zvao u lov, možda bi tog jutra bio na miješalici i zidao svoju novu kuću za koju je potpuno legitimno dobio poticajna sredstva APN-a.