Toni Milun kod Mojmire otkrio što nas koči da zarađujemo više: 'Imamo taj mentalni sklop...'

Živimo na kredit i u minusu, kupujemo impulzivno, malo štedimo i slabo planiramo kućne budžete. U teoriji svi sve znaju, ali imamo loše navike.

Ali, ovaj tjedan je Europski tjedan novca, i pravo vrijeme za promjenu. Zato je u RTL Direktu kod Mojmire Pastorčić gost nacionalni ambasador financijske pismenosti, Toni Milun. 

Idemo odmah s onim najvažnijim – što ljudi najčešće rade krivo?

Puno toga rade krivo. Recimo, impulzivna kupnja. To je stvarno tipičan hrvatsko-balkanski problem. To znači da ne promislimo prije nego što nešto želimo kupiti. Vidimo u trgovini, svide nam se cipele i odmah ih kupimo.

Ali zato postoji ono pravilo '24 sata'…

Da, pravilo 24 sata znači da, kad vidimo nešto što želimo kupiti, barem prespavamo pa ćemo sutradan biti pametniji. Postoji i stroža verzija – 72 sata. Nećemo pretjerati. To znači da tri dana zapravo razmišljamo trebaju li nam te cipele koje smo vidjeli u izlogu.

NEPREDVIDLJIVO... /

Hrvati će opet imati jugoslavenski scenarij? Stručnjaci: 'Ovo se neće tako brzo riješiti'

Što ljudi mogu napraviti odmah danas? Što je prvi korak, čim Direkt završi… Ide li 'financijski sistematski', možemo li ga tako nazvati?

Može, financijski sistematski. Znači tablica s dva stupca. U prvi popišemo što imamo – recimo ako imamo stan, koliko vrijedi stan. Ako ste par, onda to podijelite na pola. Znači ako stan vrijedi 200.000 eura, računamo 100.000. Automobili i takve neke krupne stvari, eventualno vikendica – sve ide u prvi stupac.

U drugi stupac idu dugovi – kredit, ako imamo kredit, minus na tekućem.

Ako je naša imovina 100.000, a dugovi 30.000, oduzmemo i dobijemo 70.000 eura. To je naša neto imovina. To je prvi korak.

A drugi korak?

Drugi korak je da od sutra ujutro vodimo evidenciju troškova. Pazimo na što trošimo i sve bilježimo. Postoje aplikacije – ako plaćamo karticama, ostaje zapis pa u bankovnim aplikacijama možemo sortirati što je shopping, što su kave i slično.

Više puta si mi ponovio to važno pravilo 'Prvo plati sebi'…

Prvo plati sebi, odnosno budućem sebi. Kad dođe plaća, ako možeš, izdvoji koliko god možeš. Ne treba puno – ljudi mogu krenuti s 20 ili 30 eura. Barem malo, da se stekne navika izdvajanja za budućnost.

Netko će sada reći: 'Lako je ako imam plaću 3000 eura, a kako je štedjeti ako imaš 1200 eura?' Može li se?

Teško je, pogotovo ako imate djecu. Ali povremeno se može – recimo kad dođe božićnica ili neki dodatni prihod. Tada izdvojite nešto kako biste stvorili naviku. Čim se nešto izdvoji sa strane, odmah se počnemo ponašati odgovornije i pametnije trošiti.

Model 50-30-20, što je to?

To je model prema kojem 50% prihoda trošimo na potrebe – hranu, režije i slično.

30% ide na želje – kava, restorani, kino. 20% ide na investiranje ili štednju. To je ono što smo rekli – i to je jako teško. Ako je prosječna plaća u Hrvatskoj 1.500 eura, to bi bilo 300 eura. Mnogima to nije izvedivo. Znam neke ljude i s manjom plaćom izdvajaju više, ali oni su specifični.

ELEKTRO POP IKONA /

Marina Perazić o oproštaju od glazbe, uzdasima i mitu o sobi 23: 'Apsolutno nije istina'

To prvo treba napraviti (štednja), to se radi odmah…

Da, to ide prvo. Nemojte se opterećivati ako ne možete izdvajati 20%. Koliko možete – bitna je navika.

Dosta ljudi u Hrvatskoj je u minusu, zašto minus nije dobar?

Minus nikako nije dobar jer kad god trošimo, plaćamo kamatu. Kao što je jedna žena naučila dijete – dala mu je jedan dan više bombona nego što je zaslužilo, a sutradan mu je uzela ne samo taj jedan, nego još jedan za kamatu.

Ako ste nekoliko tisuća eura u minusu, što neki ljudi jesu – i po tri plaće – tijekom radnog vijeka banci na kamate platite 15–20 tisuća eura. To je kao da ste poklonili auto. Nemojmo banci poklanjati novac. Plaćamo što moramo, ali nemojmo joj poklanjati ni jedan “izlet”. Minus znači da smo na početku trošili više, a kasnije cijeli život patimo jer od plaće plaćamo kamate.

Zanimljivo je ovo što si rekao o gospođi koja je naučila dijete o kamatama. Je li problem da u školi to djeca ne znaju? Primjerice u Finskoj djecu već u osnovnoj školi uče kako otvoriti firmu. Zašto u našem školstvu to nije tako dobro pokriveno?

Vrlo malo je to zastupljeno, ali se polako uvodi. Po meni bi financijska pismenost trebala biti poseban predmet koji ide kroz sve godine ili barem svaku drugu. Jer u svakom dobu možemo nešto naučiti – kako se odgovornije ponašati, mijenjati stavove i stjecati znanje.

DIREKT U INSPEKCIJI /

Kako učenici žive bez mobitela u školi? 'Kad zaboravim zadaću doma, pišem mami da donese'

Zapamtila sam kad si mi zadnji put rekao da dosta novca curi na pretplate i streaming servise. Ima li još takvih primjera? Na što novac curi, a da to ne primjećujemo?

Možda ne trebamo samo rezati troškove, nego i okrenuti pristup. Pogledati svoju garderobu i sve stvari koje imamo kod kuće. Danas postoje aplikacije putem kojih možemo prodavati stvari i dodatno zaraditi.

Mi imamo taj mentalni sklop da zarađujemo samo na jedan jedini način - kroz posao. Ne padne nam na pamet. Sjećam se kada je Hrvoje Prpić rekao mladim ljudima koji su htjeli biti poduzetnici... Nemate imovine? Pa daj pogledaj što sve imaš doma. Da to ideš prodati, koliko bi mogao zaraditi? 

Koliko je važan fond za crne dane, je li to nešto što svatko treba imati?

Izuzetno je važan. Evo pogledajte, sad je situacija s ratom u Iranu, tko zna što se može dogoditi... Ako netko recimo dobije otkaz. Svi moraju biti spremni da u nekom nemilom slučaju imaju dovoljno sredstava za život barem 2-3 mjeseca.