Ovih dana nema tko se ne žali na njih, preplavile su Hrvatsku: 'Nemoguće ih je ubiti'
Ponovno je preplavila hrvatske gradove i parkove. I ove godine u velikom broju pada s drveća, uvlači se u domove, a mnogi građani tvrde - i grize
Velike su tek nekoliko milimetara, ali ih je ovih dana gotovo nemoguće izbjeći. Hrastove mrežaste stjenice lijepe se za odjeću, uvlače u stanove i živciraju građane diljem Hrvatske.
"Ima ih jako puno, u zadnje vrijeme jako puno. Na drveću se vjerojatno više zadržavaju, kad se otvore prozori bude ih u neograničenim količinama. I teško ih se riješiti”, kaže nam Đurđica iz Velike Gorice.
"Sjedim tamo u parku i samo sipaju. Samo sipaju i jedva sam očistio. Morao sam se podići i krenuti ići jer grizu. Jako loše”, objašnjava Blaž iz Zagreba.
Nisu opasne za zdravlje
Ova invazivna vrsta u Hrvatsku je stigla prije 13 godina. Za zdravlje ljudi nije opasna, kažu stručnjaci.
"Ona se ne hrani krvlju, ona je prvenstveno dosadna. Ima je jako puno, u velikom broju, strašno brzo se razmnožava i nije naravno ugodna. No, ona u najgoroj situaciji može izazvati neku alergiju”, objašnjava stručni suradnik za zaštitu šuma u Hrvatskim šumama Darko Pleskalt.
Hrastova mrežasta stjenica hrani se biljnim sokovima, ponajprije hrasta. No, lišće je zbog neprestanih vrućina već sada suho pa su u potrazi za hranom.
"Kod visokih temperatura zbog fiziološkog stresa ona jednostavno pokušava nadoknaditi tekućinu i onda ako su ljudi prisutni, ona će bocnuti i probati se hraniti”, pojašnjava izvanredni profesor na Fakultetu šumarstva i drvne tehnologije Sveučilišta u Zagrebu, Milivoj Franjević.
Sve blaže zime i sve toplija ljeta ovoj invazivnoj vrsti dodatno pogoduju. Vrlo je otporna, lako se širi, a na samo jednom stablu tijekom zime može prezimiti i više desetaka tisuća jedinki.
Kako ih se riješiti?
"Ubiti ih je nemoguće ili bi zahtijevalo previše ugroze za ostale neciljane organizme – i za nas ljude i za kućne ljubimce i za ptice i tako dalje”, kaže nam Pleskalt.
Zato se rješenje ne traži u kemiji, nego u prirodi. Mađarski znanstvenici istražuju mogućnost uvođenja parazitoidne ose koja bi mogla smanjiti njezinu brojnost.
Franjević nastavlja: "Parazitoid je kukac koji se hrani drugim kukcem tako da ga ubije prije nego što ovaj dosegne odrasli oblik, odnosno stigne se razmnožavati. I to onda značajno reducira brojnost. Međutim, bitno je reći, kod bioloških metoda suzbijanja, uvijek morate provesti istraživanja hoće li ta vrsta imati negativan utjecaj na šumski ekosustav i druge vrste kad ju dovedete u areal koji nije njezino prirodno mjesto u kojem se razvija".
Dobre su vijesti da će s dolaskom učestalijih jesenskih oborina i padom temperatura, polako pasti i broj ovih nametnika.