Glazbom ruše predrasude i pokazuju koliko mogu kad im se pruži prilika

Teškoće u razvoju s kojima žive nisu njihov izbor, ali glazba koju vole i izvode - je. Zovu se Osječki biseri, svojim sjajem privlače, a pozitivnom energijom mogu biti primjer svima.

Osječki biseri, školski bend Centra za odgoj i obrazovanje Ivan Štark Osijek, okuplja osobe s teškoćama u razvoju koje kroz glazbu pokazuju svoj talent, emocije i zajedništvo. Nastupi za članove benda nisu samo pjesma i svirka, nego prilika da pokažu što vole, koliko mogu i koliko im znači podrška publike.

Članovi benda ne skrivaju koliko uživaju u glazbi. Antonio kaže da voli "svirati hitove", a Tamara da voli "glazbu pjevati s curama". Nikoleti je posebno drago kada se publici svidi ono što izvode, "Volim kad publika pjeva s nama", rekla je.

U Centru ističu da su njihovi nastupi dokaz koliko osobe s invaliditetom mogu napredovati kada im se pruži prilika. Edukacijski rehabilitator Ante Papić kaže da neki članovi benda ne znaju čitati ni pisati, ali glazbom prenose svoje pozitivne emocije.

"Neki od njih ne znaju ni čitati ni pisati, ali zna tekst, točno od početka do kraja i kada treba stati, kada je instrumentalni dio, tako da su kao profesionalci", rekao je Papić.

Za članove benda svaki nastup znači mnogo. Dario je nakon svirke rekao da je "super svirao", a Tin da se "super osjeća". Iza tih jednostavnih rečenica stoje probe, trud i osjećaj ponosa koji se vidi na pozornici.

Olakšanje za roditelje

Njihovu sreću posebno snažno doživljavaju roditelji. "Emocije idu do neba zato što to njih jako čini sretnima, onda i mi kao roditelji smo jako sretni", rekla je Ružica Kobaš.

Daliborka Pavošević kaže da mnogi roditelji nekada nisu mogli ni zamisliti da će njihova djeca sudjelovati u ovakvom glazbenom projektu. "Vjerujem da bi svi roditelji ovdje rekli, da nam je netko rekao da će jednom biti u stanju sudjelovati u ovako nečemu, mislim da mu ne bismo vjerovali", rekla je Pavošević.

"I svaka izloženost jednom ovakvom javnom nastupu uvelike obogaćuje njihove sposobnosti", rekla je Maja Radoš-Bučma, ravnateljica Centra za odgoj i obrazovanje Ivan Štark Osijek.

Uključivanje osoba s invaliditetom u društvo

Osječki biseri, naglašava Papić, nisu samo glazbeni sastav nego i primjer uključivanja osoba s invaliditetom u društvo.

"I to je jedan lijep primjer integracije osoba s invaliditetom u naše društvo jer to je dokaz koliko osobe s invaliditetom mogu doprinijeti ako im se za to pruži prilika", rekao je Papić.

Posebno emotivne trenutke pamti voditelj školskog benda koji kaže da članovima benda znači kada publika pjeva zajedno s njima.

"Kad vide onako par stotina odraslih koji s mobitelima svijetle i pjevaju njihovu pjesmu zajedno s njima, to je onako – srce kao kuća", rekao je Stjepan Šop, voditelj školskog benda Osječki biseri.

Rad s članovima benda za djelatnike Centra je posebno iskustvo. Papić kaže da vrijeme provedeno s njima ima posebnu vrijednost.

"Mi u biti radimo s anđelima, to su dobra djeca, oni su veliki, ali su unutra djeca", rekao je Papić.

U bendu se, osim radosti, dijele i emotivni trenuci rastanka. Nikolina je rekla da joj teško pada odlazak iz benda.

"Tužna što ću otići iz ovog benda, isplakala sam sve suze", rekla je Nikolina.

Ipak, rastanak ne znači kraj. Koncerti će ostati mjesta ponovnih susreta, a Osječki biseri nastavit će svoju glazbenu priču. Nikolina je zato imala jednostavnu poruku: "Neka me nazovu na moj broj."

Priča Osječkih bisera pokazuje da glazba može biti mnogo više od nastupa, ona je podsjetnik da osobe s teškoćama u razvoju mogu snažno doprinijeti zajednici kada im se za to pruži prilika.