Uoči iščekivanja izraelske odluke o ulasku njezinih obrambenih snaga na teritorij Pojasa Gaze, Guardianov viši međunarodni izvjestitelj i dopisnik iz Jeruzalema, Peter Beaumont, objasnio je što Izrael želi postići kopnenom invazijom te s kojima se preprekama pritom suočava.
Poruke o brisanju Hamasa s lica zemlje prije svega su, kaže Beaumont, namijenjene izraelskoj javnosti koja je bijesna zbog masakra koji se dogodio u južnom Izraelu.
"Stvarnost će ipak biti nešto drugačija. Primjerice, što se tiče pune okupacije Gaze, mislim da se to ne razmatra. Treba naći balans između stvarne situacije i retorike koja je vođena emocijama i politički", kaže Beaumont. "Izraelu su ruke vezane zahtjevima europskih i američkih saveznika, na način da je potreban oprez kada su u pitanju civilne žrtve. I sami Izraelci razumiju da njihovi ciljevi moraju biti realni. Iako imaju vojni kapacitet za invaziju na Pojas Gaze, ne postoji volja da se uđe unutra", dodaje.
Jedna od zabluda kada je izraelski premijer Benjamin Netanjahu u pitanju, kaže Beaumont, je to da je on voljan upuštati se u vojne rizike.
Razlika između izraelskih i obrambenih snaga
"Kada je u pitanju ovako velik sukob, nije sklon riziku i to je njegova reputacija u Izraelu. Sada vidimo velik broj unovačenih rezervista, njih 300.000. Neki od njih bit će usmjereni na sjever kako bi spriječili eskalaciju Hezbollaha iz južnog Libanona. Ali kada govorimo o broju trupa, to je ogroman broj. Vidimo i velik promet tenkova i drugih oklopnih vozila, dovedenih na granicu s Gazom. Vidimo pripreme za ogromnu kampanju. Iako ovo nije prvi put da bi izraleski vojnici ušli u Pojas Gaze, ovoga puta razlika je u tome što bilo što, što ne miče Hamasovu šapu s Gaze, neće biti dovoljno dobro za izraelsku javnost. Trenutno se vode razgovori oko toga kako vojska može napraviti 'dehamasifikaciju' Gaze", kaže Beaumont.
Hamas, otkako je na vlasti, postaje sve vještiji u izgradnji tunela i komunikacijskih sustava. Uče kako se Izrael bori i kako odgovoriti na to. Ima protutenkovske mine i projektile.
"Iako je manja sila u pitanju, čim stignete u urbana područja Gaze, to postaje prednost. Kaže se da je vjerojatnost 3:1 na strani onih koji se brane od napadača. To je ono čemu se Hamas nada", kaže Beaumont koji ne sumnja da Izrael ima volju uništiti Hamas, ali postavlja pitanje ima li Izrael volje pretrpjeti teške gubitke na sjeveru grada Gaze i okolnim mjestima.
"Hamas zna kuda će se Izrael kretati i ima predodžbu kako će to pokušati izvesti, gdje će koncentrirati snage kako bi prouzročio maksimalnu štetu. Razlika između izraelskih i Hamasovih obrambenih snaga je u samoj ideji. Izraelskom društvu život vojnika ima veliku vrijednost, Izrael ne želi izgubiti puno vojnika. Hamas, s druge strane, ima više fatalistički pristup i oduvijek slavi svoje mrtve. To će biti psihološki pogled na konflikt kada su u pitanju borba i žrtve", pojašnjava Beaumont.
POGLEDAJTE VIDEO: Ubojstvo u Bruxellesu, napadi na sinagogu u Berlinu, prijetnje bombama. Europom se širi strah od terorizma
'Nema jamstva sigurnosti za civile'
Hamas, dodaje, računa i da će oko 200 zarobljenih taoca biti dovoljno za oslobađanje barem 6.000 zarobljenika u izraelskim zatvorima.
"Mislim da će naglasak u operaciji biti uklanjanje prijetnje uz oslobađanje što je više moguće taoca. U prethodnim sukobima koristila se jeziva fraza, Izraelci su govorili o 'košenju trave'. To zapravo znači uklanjanje prijetnje. Mislim da će to ići u smjeru onesposobljavanja Hamasa da ponovi nešto ovakvo i da je to hladna kalkulacija", kaže Beaumont.
Komentirajući situaciju u Gazi, kaže da je u gradu Gazi ostalo oko 100.000 ljudi koji ne žele ili nemaju kamo otići te da je većina otišla na jug, bilo zato što su ostali bez domova tijekom bombardiranja bilo iz straha. One koji su otišli na jug, napominje, pitanje je što će dočekati jer je jug Gaze već napučen izbjeglicama iz prethodnih sukoba. Bit će jako teško, smatra.
"Bio sam u Gazi 2014. godine. Teškoj je opisati kako je nasumično sve djelovalo, a tada je bio u pitanju manji konflikt nego što će biti ovaj. Svaki put kada biste pošli nekud, postojao je rizik da će nešto pasti iz vedra neba, a često puta je tako i bilo. Sjećam se da sam posjetio mjesto koje je nedavno bilo pogođeno projektilom i zastao tamo kako bih napravio izvještaj. U tom trenutku doletio je još jedan projektil. Tako je u Gazi u vrijeme rata. Drugom prilikom, sjećam se izlaska iz bolnice na sjeveru. Nekih 30 do 40 metara dalje došlo je do eksplozije. Tako će biti i sada. Ne, nema jamstva sigurnosti za civile. To je malo mjesto u središtu velikog konflikta. Bit će puno slučajnih, a životno ugrožavajućih događaja za ljude koji ostanu", kaže Beaumont.
Monopol nad nasiljem
Na pitanje, jesu li se Palestinci trebali već i ranije pobuniti protiv Hamasa, Beaumont podsjeća da 40 posto populacije u Pojasu Gaze čine djeca te da se valja prisjetiti nekih prošlih događaja.
"Nakon što je Hamas 2007. preuzeo vlast u Gazi, prva stvar koju su napravili je da su oduzeli oružje suparnicima, ali i drugim obiteljima i klanovima koji su držali oružje u Gazi. Dakle, bila je široka akcija razoružavanja Gaze i Hamas za imao monopol nad nasiljem. Reći da su se ljudi mogli pobuniti protiv Hamasa je, dakle, besmislica. Drugo je pitanje generalizacije. Hamas su i političari i borci i čovjek koji radi za njih jer mu treba posao. Opasno je generalizirati kao što je SAD napravio u Iraku. Sjeti se da je nakon američke invazije donesena odluka da će biti uklonjeni svi službenici i oni koji daju podršku Sadamu Huseinu. To se i dogodilo, ali to je za posljedicu stvorilo ogroman val nezadovoljstva i antagonizma prema američkim okupacijskim snagama.
Na pitanje, hoće li Izraelci okupirati teritorij Gaze, Beaumont kaže da Izrael nema takav interes.
"Ne vidim da Izraelci imaju interes okupirati taj teritorij, osigurati službe koje će brinuti o dva milijuna Palestinaca u Gazi i nositi se sa svim problemima koje to može donijeti, posebno u mjestu koje može biti teško oštećeno u sukobu. Ne vidim da Izraelci imaju interes za nešto takvo. To mi snažno ukazuje da govorimo o ratu koji ima za cilj uništiti Hamasove vojne kapacitete najviše moguće, ne samo u smislu 'košenja trave' kako smo prethodno spomenuli, nego u smislu učinkovitog poraza Hamasa", kaže Beaumont upozoravajući ipak da vojni poraz Hamasa ne znači da i poraz same ideologije.
Izbezumljena američka diplomacija
Za rekacije Hezbollaha i Irana kaže da su "minimum koji moraju činiti kako bi pokazali podršku i usklađenost s Hamasom".
"Ali to rade iz vlastite perspektive, pokušavajući ograničiti izraelske vojne ambicije. Što se tiče perspektive prijatelja i saveznika Izraela, mislim da je generalno prisutan užas pri samoj pomisli što bi moglo proizaći iz ovog konflikta. Mislim da zemlje poput Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Država i EU-a strastveno podržavaju Izrael, ali bez želje da to dovede do civilnih žrtava. Zato vidimo toliko izbezumljene američke diplomacije na djelu posljednjih dana - postoji anksioznost: stojimo uz vas, ali jednako tako postoje granice toj podršci", smatra Beaumont.
Govoreći o budućnosti Gaze, kaže da vizija za enklavu nije postojala ni posljednjih 16 godina, otkako je Hamas preuzeo vlast te da se sve uglavnom svodilo na prevenciju maksimalne štete koju može izazvati izraelska blokada ili konflikt.
Očaj s obje strane granice
"Ogroman broj ljudi odsječen je od svijeta, mogućnosti, prilike da žive život najbolje što mogu. Tu nema mogućnosti ni za kakvu budućnost u Gazi", smatra Beaumont.
Za usporedbu masakra 7. listopada s 11. rujnom u SAD-u kaže da je u pitanju razumna metafora.
"Jer opisuje sveopće stanje šoka, samoispitivanja. Ljudi pokušavaju još uvijek shvatiti, ne samo što s i zašto dogodilo, nego i vlastiti odgovor na to. Kad razgovaram s Izraelcima, Židovima međunarodno, svi govore istu stvar. Taj emocionalni odgovor će definirati tjedne i mjesece koji dolaze", kaže Beaumont koji je u kontaktu i sa stanovnicima u Pojasu Gaze.
"Ljudi s kojima razgovaram već su to vidjeli i prošli. Živjeli su u anarhiji, zatim pod Hamasom, raznim konfliktima. Sada govore da nemaju budućnost. Imaju osjećaj da se trenutno suočavaju s nečim strašnim što nadilazi njih same. Osjećaju da gledaju u gubitak svake nade. Mislim da će taj sumorni pogled imati posljedice. Moramo razumjeti posljedice tog sumornog pogleda", zaključuje Beaumont.
