O zgradi u zagrebačkoj Jazbini izvještavali smo i nakon potresa u ožujku kada je šokirala sve, ne samo stanare. Novogradnja koja se posve urušila i otkrila da je netko ovdje gadno štedio na materijalu, najviše na armaturi. ''Zgrada je napravljena 2003., ja sam bila jedna od prvih stanarki'', rekla je Dijana Brestovec. S Dijanom smo ovdje i nakon deset mjeseci. Ovoj samohranoj majci tad se nije urušio samo stan, srušio joj se život. I sad joj je grozno kad se sjeti da joj je sin jedva ostao živ.

Sve je ostalo u stanu

''Pred njim se doslovno provalija otvorila dolje i čudom, čudom je ostao u komadu i vukli su ih vatrogasci van. Ono što sam ja vidjela na odlasku bolje da nisam vidjela jer je stan kompletno razbijen. Kuhinja pala, razbili su se televizor, računalo, laptop i to, sve zdrobljeno, paketi su porazbijani'', kazala je Brestovec. Vodi nas unutra da se uvjerimo kako se ni danas ovdje ništa nije promijenilo. Do njezina stana ni ne možemo. Stepenice, ono što bi trebalo biti najsigurnije u zgradi, i dalje stoje u zraku.

''Ma niti mjesec dana sam išla u kompletnu renovaciju, uređenje. Zadnji majstor mi je taj petak izašao iz stana, novu novcatu kuhinju, novu, novu''. Sve je ostalo u stanu. Kroz balkon su izišli s dvije vrećice najosnovnijih stvari. ''Ja bih vam i druge pokazala, ali ne možemo do njih. Evo pogledajte, možete se rukovati vani na cesti s ljudima'', rekla je. Za svojih je 40-ak kvadrata malog raja, kako ga naziva, podignula nekoliko kredita u ovih 18 godina koliko je provela u njemu.

''Kad čovjek radi za normalnu plaću i nema u garaži sparkiran auto koji u gepeku ima nekakav crni fond, prelijevala iz šupljeg u prazno, s jedne kartice, druge kartice, jedan minus, drugi minus. I onda tako u pet minuta ostaneš bez svega toga. Bez kredita nisam ostala'', rekla je Brestovec.

Pred Božić - novi udarac banke

Danas živi na posve drugom kraju grada. U stanu koji njoj i sinu plaća država. ''Ovaj moj privremeni dom. Evo već skoro godinu dana. Iako je dom mali, lijepi, topli nije moj i spavam u tuđem krevetu sad već dugo. Iznimno teško je to bilo sad za Božić i Novu godinu. Prvi put ne kititi bor u svom domu i onda se još dogodila ta Petrinja'', kazala je. I svima koji su ovo doživjeli u Zagrebu probudilo je stare traume i osvijestilo činjenicu da njihov problem još dugo neće biti riješen.

''Ništa se ne događa, meni je sve žao tih ljudi u Petrinji jer ne znaju još kaj ih sve čeka'', rekla je.

I sve bi to nekako bilo lakše da joj pred sam Božić banka nije zadala još jedan udarac. Dva mjeseca ranije isticao joj je šestomjesečni moratorij na kredite. Budući da se njezin slučaj, a tako i većine stradalih Zagrepčana nije mrdnuo s mrtve točke, tražila je od banke da joj iziđe u susret.

''Mi smo morali kupovati sve novo. Ja sam morala sebi, djetetu kupovati nove cipele, nove čarape, nove gaće, nove majice, osnovno da možeš funkcionirati. I onda je u desetom mjesecu stigao mi na mail u ured jedan onako suhoparni birokratski mail u kojem oni samo podsjećaju da platim policu osiguranja, nitko osobno i to me izbacila iz cipela mislim ono, halo''.

Sa zagrebačkog na sisačko-moslavački potres

Trebala je tako platiti nekoliko stotina kuna za osiguranje od požara i poplave. ''I poslala sam natrag mail u kojem kratko objašnjavam, bez filozofije, da nemamo ništa više, kakva polica osiguranja, kakvi krediti, ljudi dajte nekaj poduzmite, dajte napravite nešto... Međutim nitko nije odgovorio''.

Da situacija bude još bizarnija - Dijana je u toj banci radila 17 punih godina.

''Tjedan dana iza toga, kako imam to internet bankarstvo, vidim ono raspoloživo stanje nula kuna. Idem gledati, naravno blokirali su mi sve račune, bez riječi, bez da je netko okom trepnuo, bez da je neko jednu riječ rekao, stavio na papir bilo što'', rekla je Brestovec. Kao da nije bilo dovoljno to što je ostala bez stana i bez svega u njemu i bez ikakvog objašnjenja što će biti s njezinom nekretninom, s 50 godina života i s urednim statusom u banci sve te godine – sad je i u kategoriji blokiranih. ''Najteže mi je to što se dijete moje jako, jako nada i živi za to da se vratimo u tu zgradu a ja ni iz jedne perspektive ne vidim realno način kako bih to izvela. I zbog banke i zbog te skupe sanacije koja nas čeka, ne znam da li će to ikada biti izvedivo''.

Jer i ovako je bili napeto s dosadašnjim kreditima, a krene li zgrada u obnovu, trebat će joj još jedan za obnovu stana i onaj koji će podignuti svi stanari za obnovu zgrade. ''A najviše od svega me u cijeloj ovoj situaciji razočarala ta banka jer ne mogu vjerovati da mogu biti toliko birokrati, toliko bezdušni, toliko, pa ja ne znam kako bih to nazvala. Ja sam u šoku, ja sam dala 17 godina života toj firmi, naplaćala se kamata i kamata'', kazala je. Sa zagrebačkog, selimo se na sisačko-moslavački potres. S njihovom pričom ušli smo u novu godinu. Mladi bračni par koji je Zagreb odlučio zamijeniti Siskom. Mjesec dana prije potresa kupili su stan u ovoj zgradi u centru. Nisu uspjeli prespavati ni jednu noć u njemu, nisu još ni prvu ratu kredita platili.

Što banke nude?

''Šta da ja vama kažem kad vam to sve ode u četiri sekunde. Znači sve što ste vi cijeli život planirali, sve što vam se događa ode u četiri sekunde gdje ostajete u nekakvom financijskom blatu. Gdje se trebate zapravo osloniti na pomoć dobrih ljudi kojima stvarno svima hvala, ali na pomoć države kojoj nažalost ne vjerujemo'', rekla je Diana Gluhak Spajić iz Siska.

''Kod onog prvog je već zgrada bila načeta. Ovaj 6,4 je totalno devastirao, znači stepenište je puklo, ulaz je pukao, hodnik se odvojio malo, naš stan je porazbijan'', kazao je Branimir Spajić. Teško je zamisliti taj očaj kad je ispred tebe još 30 godina kredita koji moraš plaćati, a u stan zbog kojeg si podignuo kredit nećeš moći tko zna koliko, vjerojatno godinama. Nakon nekoliko dana šoka, sabrali su se, pokrenuli crowdfunding kampanju u kojoj mole za pomoć jer im banka danima ništa nije nudila. ''Pa trenutno ništa novoga, još na državu se čeka, banke su nam potvrdile moratorij od godinu dana bez kamata, bez opomena to ćemo prihvatiti, takva je situacija, nemamo izbora, nas i dalje zanima što će biti nakon toga'', rekao je gospodin Branimir.

No, to na pismeno još nisu dobili.

''Još nije, vjerujem da se oni sad usklađuju na nekakvoj nacionalnoj razini, da će pretpostavljam sve banke otprilike imati isti način ophođenja prema svojim klijentima što kažem svakako pozdravljam jer u ovoj situaciji kada ste zapravo nemoćni s takvom katastrofom, definitivno želimo vidjeti da i banke suosjećaju s nama'', rekla je Spajić. A ono što banke, zasad, jedino nude je moratorij na 6 ili 12 mjeseci. I to neke od njih bez otpisa kamata.

''Nama je 12 mjeseci super, pozdravljamo, ali koliko vidim od Vlade da su neorganizirani u tom segmentu i da se nisu snašli, vjerujemo da naš stan neće biti obnovljen 3 do 5, a neki nam zapravo govore i do 10 godina, što je vijek u kojem vi zapravo ne možete krenuti sa stvaranjem obitelji, normalnog života'', rekla je Spajić.

Za svaki slučaj, angažirali su odvjetnike, a sve češće to čine i mnogi koji su u sličnoj situaciji. Jer nije im jasno kako banka može inzistirati na tome da sve njihove kreditne obveze ostaju iste, ako nekretnine, koja je bila u zalogu i koja je predmet ugovora, više nema.

Pravna mogućnost

''Ono što je činjenica je da oni imaju ugovorni odnos s bankom i temeljem tog ugovora banka ima pravo naplaćivati rate bez obzira što nekretnina kao takva više ne postoji. Ono što ona može, ona svakako može sjesti na vašu plaću i uzimati vam novac od plaće'', kazala je odvjetnica Dijana Kladar. No, postoji pravna mogućnost, kaže Dijana Kladar, inače stručnjakinja za prava potrošača, koja bi mnogim oštećenima išla u korist.

''Ono o čemu se može razmisliti pravno je da li je banka bila dužna sve te ljude koji su imali kredite upozoriti da mogu sklopiti policu osiguranja u slučaju potresa i ako ona to nije učinila da li je ona zapravo bila savjesna i dovoljno pažljiva'', kazala je Kladar.

To je jedino za što se možete uloviti. Potvrđuje nam slično i profesorica kolegija Upravljanje bankama na Ekonomskom fakultetu, jer banke neće tako lako posegnuti za mogućnošću otpisa kredita.

''Gledajte, oni mogu imati udjel nenaplativih kredita koji je za njih podnošljiv. Taj problem se događa od financijske krize na ovamo u značajnoj mjeri. Kod nas je to još uvijek bilo na nekakvim višim razinama recimo do 10% u plasmanima, međutim taj će se trend uslijed Covida i ove situacije s potresom okrenuti u drugom smjeru'', rekla je profesorica na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu Anita Pavković. Jesu li banke razmišljala možda o otpisu dijela tih kredita? Upitali smo to šefa Udruge banaka.

''Banke imaju to uvijek i to je nešto šta se koristi i o čemu se ne priča puno, tako da ne bi došlo do pada financijske discipline. U tom slučaju banka prilazi djelomično ili čak u nekom slučaju potpunom otpisu kredita, ali to onda zaista mora biti opravdano'', rekao je Zdenko Adrović, predsjednik Hrvatske udruge banaka.

Iz Hrvatske udruge banaka misle da su ljudima ponudili puno i da se u 99 posto slučajeva klijenti i banke mogu dogovoriti ili kroz moratorij ili kroz razne reprograme kredita.

Samo neki broj

''Ukoliko baš nije moguće, onda preostaje mogućnost, koliko je meni poznato to tržište funkcionira, na razini da ljudi otkupljuju i takve stanove, nažalost po nešto nižim cijenama, ali u krajnjoj liniji i to je nekako moguće. Svaki slučaj je poseban i teško je sad na temelju bilo kojeg slučaja zaključiti, ali ja se nadam da za ogroman broj slučajeva, da neki oblik matematike koji je dobar za dužnike i vlasnike stanova postoji'', kazao je Adrović. Dijana nije sigurna da će ta matematika na koju je svedena biti dovoljna da ona i sin nastave s normalnim životom.

''Meni ne treba ništa, ali da ti klinac ostane bez svega, svi mi stvaramo za djecu'', rekla je Dijana Brestovec.

Nakon puno pokušaja da stupi u kontakt sa svojom bankom, odgovorili su joj da će joj odgovoriti do 12. siječnja. Do trenutka montiranja ove priče – to se još nije dogodilo. Dijana je njima tamo neki broj.

I kao da ih nije briga što su upravo brojevi ovim ljudima uništili živote. 5,5 u Zagrebu i 6,2 u Sisačko-moslavačkoj županiji. Nisu si sami krivi za to. Bilo bi ljudski da to shvate oni koji imaju moć ublažiti im ovu tragediju.