Rekli su - to se ne smije dogoditi. Globalne vlasti provele su više od desetljeća reformirajući bankarski sektor, kako se više ne bi dogodilo da porezni obveznici financiraju pomoć sustavu, kao što je bio slučaj tijekom krize 2008. Stroža pravila tako su prisilila banke da drže mnogo veće rezerve i više gotovine pri ruci te su ih udaljila od javnog novca u slučaju kolapsa. Nitko sada ne bi trebao biti 'prevelik da bi propao'.
Ali…
Posljednjih dana, drugačija priča, od propasti Silicon Valley banke (SVB) do kolapsa Credit Suisse.
"Pogledate li brojke, to je mali problem za globalno bankarstvo; pogledate li posljedice, one su ogromne", kaže za Politico Thierry Philipponnat, glavni ekonomist nevladine organizacije Finance Watch, o kolapsu SVB-a. "Što nam to govori? Tržište ne misli da su uspostavljena pravila dovoljna da se nose s bankarskom nestabilnošću."
Ako ne može dosadna Švicarska, tko može?
U Švicarskoj pak, dok 19. najveći europski zajmodavac, Credit Suisse, propada - postavši najdramatičnija bankarska žrtva od financijske krize 2008. - ostaje briga da je to prvi domino u lancu koji se proteže cijelim svijetom. A ako dosadno sigurna Švicarska ne može spasiti svoje banke, tko, dovraga, može?
Švicarske vlasti u nedjelju su natjerale oštećenu banku sa sjedištem u Zürichu da se udruži sa svojim dugogodišnjim domaćim konkurentom UBS-om. Ugovor vrijedan preko 3 milijarde švicarskih franaka omogućio je svima - barem na nekoliko sati - da odahnu. Cilj je bio zaštititi ulagače i štediše te zaustaviti potpunu bankovnu krizu.
Privremeno, to je postignuto, ali vrag se, kao i obično, krije u detaljima. Dok su tržišta prebirala nad lešom Credit Suissea, zvona za uzbunu počela su zvoniti.
Način na koji su Švicarci organizirali spašavanje mogao je, naime, pogoršati stvari.
Regulatori su od krize 2008. pokušavali spriječiti financijske institucije u nevolji da 'zaraze' jedna drugu svojim problemima tako što su odlučile nametnuti gubitke vlasnicima obveznica, umjesto deponentima i poreznim obveznicima. Ali, čak i oni koji su držali najrizičniju vrstu obveznica, bili su uvjereni da do toga neće doći dok dioničari prvi ne plate račun.
Povratak na početak
Prošlotjedni kaos u Europi, čini se, ipak jenjava. Međutim, panika koju je izazvao, pokazuje koliko brzo povjerenje može ispariti pred bankrotom, kao i kako bi povećanje kamatnih stopa središnjih banaka moglo stvoriti gubitke koji bi se proširili financijskim sustavom. I to je veliki problem.
Najnoviji bankovni skalp, Credit Suisse, poslovao je bolje nego što su zahtijevali propisi - ali su još uvijek imali 'krvarenja depozita', jer su investitori rasprodavali njegove dionice i dugove. "Tržišta nisu vjerovala", kaže Sebastian Mack, politički suradnik za europska financijska tržišta u Jacques Delors Centre, think tanku sa sjedištem u Berlinu.
S povratkom javnog novca na kocku, unatoč godinama reformi kako bi se spriječilo da porezni obveznici pomažu u krizi, povjerenje u pravilnik sada je dodatno upitno. "Ono što je jasno jest da su na kraju dana američke, pa čak i švicarske vlasti koristile javni novac", kaže Jonás Fernández, španjolski europarlamentarac iz redova Socijalista i demokrata.
Iako vlade nisu izravno ubrizgavale gotovinu, dale su jamstvo za stabilnost, a to se kosi s osnovnom premisom postkriznih pravila — da bi banke trebale moći propasti na uredan način, bez izvlačenja novca iz javne blagajne.
"Čak su i male banke postale prevelike da bi propale. To je prilično nevjerojatno", kaže Philipponnat iz Finance Watcha. "I gotovo je pomalo depresivno da se, nakon 12 godina rasprava o tome 'Kako se pobrinuti da se to više ne dogodi?', sve izgleda vratilo na početak."
Obrnutim redom…
U slučaju Credit Suisse, švicarska su regulatorna tijela preokrenula ovaj normalan način obavljanja stvari. Prvo su izbrisali vlasnike obveznica, što je izazvalo financijsku paniku u cijelom sustavu. "Nekolicina onih koji su imali veze s regulatorima pokušali su ih spriječiti u tome, upravo iz tog razloga", kaže za Politico stručnjak za likvidnost banaka u Međunarodnom monetarnom fondu, koji je želio ostati anoniman.
Klasičan je to primjer kako se zaraza može proširiti cijelim sustavom. Ako ulagači iznenada pomisle da su njihove obveznice rizičnije nego prije, to može dovesti do rasprodaje, gurajući cijene prema dolje i potkopavajući povjerenje u cijeli sustav. Ako neočekivano brisanje tih vlasnika obveznica dovede do njihove široke promjene cijena, banke bi mogle vidjeti da će troškovi njihova financiranja znatno porasti, što će im uvećati probleme, upozorili su analitičari banaka u JP Morganu.
U pokušaju smirivanja živaca nakon švicarske odluke, trio europskih nadzornih tijela — Jedinstveni sanacijski odbor, Europsko bankovno tijelo i nadzorni ogranak Europske središnje banke (ECB) — objavili su zajedničku izjavu kako bi umirili ulagače, da bi u slučaju kolapsa banaka u EU-u najprije stradali dioničari.
U to je uskočila i Engleska središnja banka. "Posjednici takvih instrumenata trebali bi očekivati da će biti izloženi gubicima u rješavanju ili nesolventnosti prema redoslijedu svojih pozicija u ovoj hijerarhiji", navodi se. Drugim riječima: bez panike.
Isto, ali drugačije
Međutim, kolaps Credit Suissea otvara ozbiljna pitanja o tome je li sustav bio tako čvrst kao što je 'bankarska policija' mislila da jest?
Prema svim regulatornim mjerama, banka je bila dobro kapitalizirana i imala je dosta imovine koju je mogla unovčiti. To bi moglo značiti da pravila uvedena nakon krize 2008. nisu tako stroga kao što su ljudi vjerovali. A ako je to slučaj, mogli bi nas čekati prava nevolja.
Utjehu donekle pruža specifičnost slučaja Credit Suisse. Problemi banke počeli su, naime, davno i nemaju previše sličnost s problemima koji su srušili kalifornijsku banku Silicon Valley Bank (SVB) prije dva tjedna.
Švicarske vlasti potvrdile su da Credit Suisse nije bila izložena višim kamatama na način kako je to bio SVB, kada su odlučile poduprijeti banku kreditom od 50 milijardi švicarskih franaka. Kad to uvjeravanje nije uspjelo obuzdati paniku u cijeni dionice banke, tržišta su se okrenula širim pitanjima reputacije, kulture i profitabilnosti Credit Suisse.
Špijunski skandal
Stvari su došle do vrhunca prošloga tjedna, kada je Saudijska nacionalna banka - jedan od investitora Credit Suisse i djelomično u vlasništvu Saudijskog državnog imovinskog fonda - signalizirala da nije spremna uložiti više kapitala u grupu.
Poteškoće Credit Suisse, međutim, sežu i dalje. Pod pritiskom da svoju investicijsku banku učini profitabilnom, jer joj je pojačana regulacija podrezala krila, banka je 2015. zaposlila bivšeg izvršnog direktora osiguranja Tidjane Thiama kao izvršnog direktora s mandatom da preokrene stvari. Njegov trenutni odgovor bio je pokretanje sveobuhvatnog programa restrukturiranja ukidanjem tisuća radnih mjesta, smanjenjem troškova i smanjenjem odjela investicijskog bankarstva. Trud je, međutim, naišao na probleme kada se odjel za investicijsko bankarstvo počeo boriti da održi korak sa svojim konkurentima i, još gore, bio upleten u niz gubitaških skandala, uključujući gubitak od 5,5 milijardi dolara povezan s kolapsom hedge fonda Archegos. Špijunski skandal, u kojem je banka vršila nadzor nad vlastitim zaposlenicima, natjerao je izvršnu vlast na odlazak.
Upravni odbor Credit Suisse imenovao je zatim Thomas Gottsteina za glavnog izvršnog direktora. Gottstein je obećao da će nastaviti Thiamove napore restrukturiranja banke, ali je prizao da je potrebno učiniti više kako bi se riješili duboko ukorijenjeni kulturni problemi. Njegov mandat potresla je 2021. godine njegova upletenost u propalu financijsku tvrtku Greensill Capital. Banka je još jednom bila prisiljena na promjenu - Gottstein je morao dati otkaz.
Novi plan predstavljen je 2022. pod vodstvom posljednjeg izvršnog direktora banke, Ulricha Körnera, koji je uključivao daljnje rezove u odjelu investicijskog bankarstva, kao i obnovljeni fokus na upravljanje imovinom i druge temeljne poslove. Banka se također obvezala, s ciljem sprječavanja budućih skandala, poduzeti korake za rješavanje svoje kulture i prakse upravljanja rizikom.
No, početak rata u Ukrajini i nametanje sankcija ugušili su sposobnost banke da opslužuje potrebe upravljanja imovinom nekih od svojih najbogatijih klijenata. Planovi za izdvajanje investicijskog odjela grupe pod oživljenim brendom Credit Suisse First Boston, koji posluje iz New Yorka, naišli su na prepreku u veljači, kada je postalo jasno da će banka imati problema s pronalaženjem investitora koji bi financirao operaciju, zbog zabrinutosti oko toga kako će vjerovnici biti rangirani u slučaju neuspjeha cijele grupe.
Urušavanje je bilo samo pitanje vremena.
Još jedno preispitivanje sustava
"Vidio sam druge bankarske krize. Ovo nije potpuna kriza u kojoj vlade spašavaju vlastite banke pod svaku cijenu", rekao je jedan diplomat EU-a, koji je želio ostati anoniman.
Slabosti koje su otkrivene u bankarskom sustavu vjerojatno će dati udarac onima koji žele stroža pravila koja se vjerno primjenjuju. Regulatori EU-a u ponedjeljak su ponovno potvrdili da se režim Unije za propale banke nije promijenio, kako bi pokušali smiriti strahove ulagača zbog švicarske odluke da promijeni redoslijed tko snosi gubitke u kolapsu Credit Suisse.
Bruxelles je sada pod većim pritiskom da iznese plan za uklanjanje rupa u zakonu za propale banke srednje veličine. "Europska komisija mora predstaviti ovaj prijedlog što je prije moguće", rekao je Fernández. Prema njemu, blok bi sada trebao postati stroži s manjim zajmodavcima i uvesti stroge zahtjeve za kripto izloženost banaka — jer američka tehnološka banka SVB pokazuje što se inače može dogoditi.
Mack smatra da EU sada treba preispitati mekši pristup i uvesti manje odstupanja te možda stroža pravila za državne obveznice. "Sustav je krhak i stoga bismo trebali prenijeti međunarodno dogovorene standarde, kako ne bismo bili ranjivi", zaključio je.
