Zagrebački kriminalist i stručnjak za potrage Branko Lazarević komentirao je za RTL.hr vijest da se u Beogradu u Dunavu pronašli tijelo, a sudeći prema odjeći, to bi mogao biti Matej Periša. Lazarević kaže, osobno je ljut na hrvatsku i srbijansku policiju.
"Koliko slučajeva, toliko je i iskustava. Ne poznajem taj dio Beograda, ali koliko vidim i koliko sam pratio u medijima, naširoko su (policija op.a) tražili i ako se ne varam, tijelo je pronađeno, čini se, dosta blizu. U mojim svim izjavama koje sam ranije davao, govorio sam da sam pristaša takvom pristupu poslu kojim se zahvaća stotinu stvari, pa makar 99 posto toga bilo pogrešno i makar to bili promašaji. Ali uvijek ćeš nešto pogoditi i kliknut ćeš na jednom mjestu. Užasno je pogrešno ako se policija usmjeri i ako netko od šefova kaže: 'A, to je sigurno bilo tako...' i odmah se usmjeri u nekom pravcu. Treba ulazno zahvatiti istragu široko i metodom eliminacije ići lagano i odbacivati jednu po jednu stvar. Koliko ovdje vidim, a nešto malo sam imao sreće da sam ponešto i saznao te ponešto materijala imao u rukama, griješila je i srpska i hrvatska policija. To sam govorio u nekoliko navrata", kaže Lazarević.
Nastavlja da je hrvatsku policiju trebalo odmah uključiti u istragu, da je odmah trebalo surađivati.
"Ali, meni se čini da dvije policije i nisu previše surađivale. Mislim da Srbija i Hrvatska imaju sporazum o nekoj pomoći i ne znam što piše u tom sporazumu, ali ako već i maju neki sporazum, onda trebaju surađivati. Na temelju onoga što je meni dostupno, toga nije bilo. Teško mi je reći bi li Matej bio živ da se išlo drugačijom metodom, to ne znam. Pitanje je kad je on umro i pitanje je bi li ga pojedine metode spasile. Ali trebalo je ići onom: 'Prihvati se posla odmah!'", govori Lazarević.
Smatra da je u ovom slučaju bilo velikih propusta te kaže: "Volio bih da me netko iz policije pozove na odgovornost. Čini mi se da je bilo mnogo bilo praznog hoda, to je moja pretpostavka i užasno je reći da nisu znali što treba 'delati'. Za badava što je naš hrvatski policajac lijepo odjeven s kravatom, ali Mateja Periša tada nije bilo pa nije bilo. Tu se ja malo naježim. Pitanje je kad je on umro, bi li ga spasilo ono o čemu ja govorim. Ali ako si poduzeo sve i odmah, onda si čist i pred etikom, Bogom i strukom, ali čini mi se da nisu poduzimali sve."
Ako se Matej Periša utopio u noći nestanka, pitali smo, je li očekivano da njegovo tijelo tek sad ispliva, nakon više od pet i pol mjeseci?
"Jest. to je prirodan tijek stvari. Predlagao sam da netko policije, bilo srpske ili hrvatske, napravi analizu koliko je bilo utapljanja u zadnje dvije godine i koliko se ljudi pojavilo na površini i zašto Matej nije? Stjecajem okolnosti, kao kriminalist sam se time nešto malo time bavio i nešto o tome znam. Ako dođe do utapanja, tada se u probavnom traktu događaju kemijske reakcije i stvaraju se plinovi te tijelo jednostavno ispliva, pojavi se. Vrijeme, kada će se tijelo pojaviti od trenutka smrti, ovisi o nekoliko čimbenika kao što je temperatura vode. Ako je tijelo negdje zapelo, neće se nikad pojaviti. Ako je tijelo na dnu, ono će se obično maksimalno za tjedan dana pojaviti. Zašto se on nije pojavio, ne znam i o tome treba razmišljati", kaže nam Lazarević.
Dodao je da je premalo vremena prošlo od pronalasku tijela da bi donosio ozbiljnije zaključke, ali ipak kaže da obdukcijom treba pokušati otkriti uzrok smrti.
"Ako se radilo o klasičnom utapanju, koliko se razumijem u sudsku medicinu, to je nemoguće utvrditi zato što se događaju određene promjene . Ako je, ne daj Bože, ranjen, ako je netko pucao i Matej je možda pobjegao od nekoga skakanje u vodu misleći da će se kao vaterpolist spasiti, i ako ima rupu u tijelu, to se uz uznapredovale truležne promjene teško može prepoznati. Takve rane od projektila teško će se prepoznati, osim ako projektil nije zahvatio kost, rebro, kičmu", dodaje Lazarević.
Kaže da je i pitanje zašto ronioci nisu našli tijelo ranije, a tolik se ronilo.
"Ljut sam na hrvatsku i srpsku policiju", ponavlja i završava Lazarević.
