Osamdesete su bile godine kada su vestama jurile Zastave, Lade i Bube, a sretnici koji su u njima imali kasetofone morali su jako paziti kako i što slušaju. Barem ako je vjerovati pravilima jednog magazina za koja nismo sigurni jesu li urnebesna namjerno ili slučajno.
U svakom slučaju, popis pravila kojih bi se trebali držati svi vozači koji slušaju glazbu za vrijeme vožnje kaže:
'Ima prilika kad je muzika u automobilu dobrodošla. Muzika često ublažava monotoniju, ali ako muzika ili govor smanjuju pažnju ili ako je vožnja previše dinamična i puna opterećenja bolje je isključiti radio.
1. Glazbu koja, bez šale i pretjerivanja, izaziva lupanje srca treba svakako izbjegavati.
2. Loša je navika uključivati istovremeno kasetofon kad i starter automobila.
3. Svakako nije preporučljivo slušati glazbu kad se krećete u gradskoj gužvi.
4. Slušati zvukove s ulice dio je sudjelovanja u sigurnom prometu.
4. Za auditivne tipove bolje je slušati zvuk svoga motora nego Bijelo Dugme ili uzvišenu Bachovu glazbu.
5. Zvuk u automobilu ne smije biti dominantan. Ako radio trešti hoćemo li čuti zvuk milicijske zviždaljke ili zvučni signal pred željezničkom rampom?
6. Slušajte vijesti i informacije kad vožnja nije previše dinamična, one razbijaju osjećaj izoliranosti u automobilu.
7. Glazba je dobrodošla kad je pred vama široka i ravna cesta, vrijeme je lijepo, a pred vama dug put.
8. Oprezno s disko glazbom, da ne bi cupkali po pedali gasa na ritam Travolte.
Jedno je biti "mlad i lud" za Travoltom, recimo - pa, umjesto pritiska na papučicu gasa i kočnicu cupkati stopalima u ritmu disko glazbe, a drugo - biti zreo i smiren pa tko zna koji put slušati glazbu koja prija, a ne obvezuje. Dakle - glazba tiho.'
