"U prvoj sobi bilo nas je šestero. U domu je bilo svakakve djece, bilo je svega, tučnjave, svađa. Svakodnevno bih se morala nekome postaviti da mene, ili moje stvari, ostavi na miru. Ali nisam ništa od toga smatrala tragedijom. Ratoborna kakva jesam, nisam dala na sebe", priča Antonija za 100posto.hr.

Njezina priča je priča neodustajanja i neizmjerne želje za izlaskom iz teške situacije. No, put do toga vodio je preko teškoća koje mogu slomiti mladog čovjeka.

"Došao je sedmi razred i krizma. Svi prijatelji pričali su samo o tome koliko će im doći puno ljudi, gdje će ići na ručak, što su sve dobili. Ja nisam znala ni koga bi za kumu uzela, nisam zapravo imala koga. Tada sam odlučila da neću ići na krizmu. Svima sam pričala da me to ne zanima."

Počesto neshvaćena, Antonija je u osnovnoj školi imala problema s ocjenama. Sve do trenutka kada se zainatila. Bilo je to kada je shvatila da mora poboljšati ocjene kako bi upisala srednju školu.

Preseljenja su bila sastavni dio njezinog djetinjstva. No sve je prebrodila i odlučno se uhvatila u koštac sa željom da studira. "Upisala sam fakultet međunarodno poslovanje. Dobro mi ide, jako volim ekonomiju", ističe. 

Danas živi u studentskom domu. Pomaže joj stipendija akcije Korak u život. Prioritet joj je završavanje fakulteta, a zatim zasnivanje obitelji. I sada nailazi na neshvaćanje, ali snažnija za ono što je prošla u životu.