Badnjak, dan iščekivanja i bdjenja uoči Božića, prožet je dubokom duhovnošću, ali i brojnim narodnim običajima i vjerovanjima koja su se prenosila s koljena na koljeno.

Dok su mnogi od tih rituala usmjereni na ono što valja činiti kako bi se osigurali zdravlje, plodnost i blagostanje u nadolazećoj godini, jednako su važna i vjerovanja o onome što se nipošto ne smije raditi.

Ove su se zabrane poštovale kako bi se obitelj zaštitila od nesreće i zlih sila, te kako bi se osigurao miran i sretan prijelaz u božićno vrijeme. Iako nam se danas mogu činiti tek kao praznovjerje, ovi običaji otkrivaju bogatstvo naše tradicije i nekadašnji način razmišljanja.

Kuća kao svetište reda i mira

Jedno od najvažnijih pravila na Badnjak odnosilo se na očuvanje cjelovitosti doma. Vjerovalo se da se na taj dan ništa, od sitnica poput soli ili šećera do većih predmeta, ne smije iznositi iz kuće niti posuđivati susjedima. Smatralo se da bi se time iznijela i sreća iz doma. Štoviše, sve što je ranije bilo posuđeno, moralo se do Badnjaka vratiti.

Ovaj običaj simbolizira ideju da sve što pripada obitelji mora biti na okupu i sigurno unutar zidova doma kada nastupi Božić. Slično vjerovanje postoji i u drugim dijelovima Europe, gdje se smatralo da se zelenilo i božićni ukrasi ne smiju unijeti u kuću prije Badnjaka, kako se ne bi prerano prizvale sile koje vladaju u vrijeme zimskog solsticija.

Uz to, Badnjak je dan kada svi teži fizički poslovi trebaju biti završeni. Preporučalo se da se sve veliko čišćenje, priprema drva i drugi naporni zadaci obave dan ranije.

Sam Badnjak trebao je biti posvećen finim pripremama za večeru, molitvi i mirnom druženju s obitelji. Buka i glasne zabave nisu bile poželjne, jer je ovo vrijeme tišine i duhovne priprave.

Foto: Shutterstock

Vjerovanja vezana uz vatru i stol

Ognjište je oduvijek bilo srce doma, a na Badnjak je vatra imala posebnu simboliku. U nekim se krajevima strogo pazilo da se vatra ne raspiruje puhanjem. Vjerovalo se da bi takvo puhanje moglo prizvati jake vjetrove koji bi tijekom ljeta mogli oštetiti usjeve. Umjesto toga, vatra se poticala grančicama ili posebnim predmetima.

Jedno od najozbiljnijih vjerovanja vezano je uz badnjak, panj koji se tradicionalno unosi u kuću i stavlja na ognjište. Ukućani su morali ostati budni sve dok badnjak u potpunosti ne izgori.

Zaspati prije toga smatralo se vrlo lošim znakom koji je, prema narodnoj predaji, mogao značiti da će netko u kući umrijeti bez predznaka.

Običaji za stolom također su bili strogo propisani. Nakon svečane posne večere, određena su se pravila i dalje poštovala. Primjerice, u nekim se dijelovima Hrvatske vjerovalo da se orasi jedu isključivo na badnju večeru.

Sljedećih dana Božića nisu se smjeli dirati kako ukućane ne bi mučili čirevi. Slično tome, postojala je zabrana kuhanja krumpira na sam Božić iz istog razloga.

Foto: Shutterstock

Osobne zabrane i odnosi s drugima

Narodna vjerovanja na Badnjak uključivala su i niz osobnih zabrana. Nakon što bi se u kuću unijela slama, koja simbolizira Isusovo rođenje u štalici, po njoj se nije smjelo hodati bos.

Vjerovalo se da bi to uzrokovalo bolove u nogama tijekom cijele godine. Prilikom izuvanja obuće, pazilo se da se cipele ne prevrnu naopako, jer bi se time "prevrnula" i sreća u kući. U nekim europskim tradicijama, smatralo se nesretnim šišati se ili plivati na Badnjak.

Možda i najvažnija zabrana, koja nadilazi praznovjerje i ulazi u sferu duhovnosti, jest zabrana svađe i loših riječi. Badnjak je dan pomirenja i praštanja. Smatralo se da svaka svađa ili zamjeranje na taj sveti dan donosi nemir i razdor u kuću tijekom cijele iduće godine. Stoga je naglasak bio na brizi za bližnje, pomaganju potrebitima i širenju ljubavi i sloge.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!