Softverska tvrtka 10Pines odlučila se na zaista drugačiji pristup svojim zaposlenicima, ona naime dopušta djelatnicima da si međusobno određuju plaće.
Tako je njihov djelatnik Ariel Umansky odlučio odbiti predloženo povećanje plaće od sedam posto u prosincu 2020. Smatrao je da to ne može opravdati svojim kolegama. Zapravo je to bio drugi put u pet godina da je odbio povišicu za 10Pines.
"Osjećao sam se nekako nesigurno i izloženo zbog toga što sam blizu ili čak sam u vrhu ljudi za koje sam smatrao da imaju bolji učinak od mene", objašnjava Umanski.
O plaćama se odlučuje tri puta godišnje na sastanku te argentinske tvrtke, na kojem sudjeluju svi osim novih radnika koji su još uvijek na probnom radu. Zaposlenici se mogu prijaviti za povišicu o kojoj se zatim otvoreno raspravlja, piše BBC.
10Pines je tehnološko poduzeće osnovano 2010. godine s 85 zaposlenih sa sjedištem u Buenos Airesu. Rade softvere za klijente, uključujući Starbucks i Burger King, a svake godine 50 posto dobiti podijeli se radnicima.
Sociokracija
Oni ističu da ključni aspekt otvorenih plaća nije znati koliko svi zarađuju već znati tko zarađuje više od koga, a 10Pines teži da ima što ravniju hijerarhiju i bude što transparentniji sa zaposlenicima.
Nakon tromjesečnog probnog razdoblja, novi djelatnici pridružuju se ostatku tima na mjesečnim otvorenim sastancima na kojima se odlučuje o ključnim odlukama tvrtke, poput potencijalnih novih klijenata, troškova, financija tvrtke - i naravno plaća. Ne postoji generalni direktor i nema stvarnih menadžera u timovima, iako postoje starije osobe koje su partneri, poznati kao suradnici ili mentori.
"Budući da nema šefova koji bi odlučivali o povišicama, mi moć prenosimo na djelatnike", kaže Jorge Silva, suosnivač 10Pinesa.
Novi djelatnici mogu u određenoj mjeri pregovarati o vlastitoj plaći, kaže Silva. O njihovoj predloženoj plaći razgovara se s onima sa sličnim iskustvom u tvrtki, kako bi se dobio njihov pristanak. U završnom intervjuu postupka zapošljavanja kandidat upoznaje cijeli tim od 80-ak ljudi.
10Pines svoj pristup naziva sociokracijom te su inspirirani brazilskim poduzetnikom Ricardom Semlerom i njegovim iskustvom kada je transformirao obiteljsku tvrtku Semco.
Organizirao je tvrtku tako da su radnici preuzimali nadzor nad pitanjima koja su tradicionalno prepuštena menadžerima. O tome je napisao knjigu pod nazivom Maverick: The Success Story Behind the World's Most Unusual Workplace koji su oni shvatili kao svoju 'bibliju'.
Ben Whitter, autor časopisa Human Experience at Work i šef tvrtke za treniranje i savjetovanje zaposlenika podržava ovakakv način rada jer je on dobar za izjednačavanje uvjeta, pogotovo za plaće žena i muškaraca.
Idealno za manje tvrtke
Međutim, istaknuo je i neke nedostatke, ovo može funkcionirati kad imate 80 zaposlenih, a kad se to udvostruči, onda to ne može funkcionirati tako da je to idealno za manje tvrtke.
"Proces smo razvijali tijekom 12 godina", objašnjava Angeles Tella Arena, iskusni programer softvera u toj tvrtki. "Primjerice, započeli smo rasprave o plaćama kad smo imali 30 zaposlenika i bojali smo se da to nećemo uspjeti s 50, ali samo smo se prilagođavali i uvidjeli da to funkcionira i na većem broju ljudi", smatra Tella Arena.
Nismo svi jednaki, ali trudimo se biti pošteni. Ne želimo biti
poput klasične tvrtke koja pokušava kontrolirati zaposlenike i
ponašati se prema njima kao prema djeci, poručuje ova neobična
tvrtka.
