Liliy je proživjela dugih 19 godina. Tija tek osam. Medo ih je nakupio 13. Sad svoj vječni dom dijele s još 40-ak pasa, mačaka i ostalih ljubimaca pokopanih u Spomengaju.
''Divno je vidjeti ljude koji su ovdje ukopali svoje urne ili tijela koji gotovo da dolaze jednom tjedno ovdje u obilazak. Tako da ima posebno dirljivih priča'', kaže Damir Skok, ravnatelj ustanove.
Jedini krematorij za kućne ljubimce u Hrvatskoj
Spomengaj je jedini krematorij za kućne ljubimce u Hrvatskoj. Otvoren je tek nešto dulje od godine dana i do sad je kremirano gotovo 500 ljubimaca. Dio ih je pokopan ovdje, a većina je ipak, u ovim urnama, otišla natrag kući sa svojim vlasnicima. Sad to mogu i u privjesku. Iako na prvu možda djeluje bizarno, oni koji imaju kućne ljubimce znaju kako se od njih teško odvojiti.
''Ljudi vole imati tu životinju koja im je toliko lijepoga i ljubavi dala i oni njoj uvijek negdje blizu srca'', ističe Skok.
Usrećili smo baku koja se oprostila od Boni
Sve češće njihove usluge traže i u drugim gradovima. Prije nekoliko dana tako su usrećili jednu baku iz Osijeka koja se nakon 15 godina oprostila od svoje Boni i vratila je doma u urni.
''Suprug je umro prije devet godina, a sin otišao u Njemačku. Tako smo Boni i ja jedna drugoj bile sve! Tuga u meni dugo neće proći, ali moja curica je tu, u svojem stanu, i imam osjećaj da je nisam iznevjerila''.
Beba čeka vlasnika
Spomengaj inače posluje u sklopu skloništa Dumovec u kojem mnogi čekaju da i oni napokon budu nečiji. Beba čeka najdulje – u azilu je već pune četiri godine.
''Nije mi jasno zašto ju još nitko nije izabrao jer Beba je izvrsna. Beba je draga, dobra s drugim psima, s djecom, dobra s ljudima, vrlo je poslušna, mirna'', kaže Skok.
Trendovi se ipak mijenjaju. Ovo ljeto više je ljudi kremiralo svoje ljubimce, a manje njih ih je napuštalo tijekom godišnjih odmora.
''U ovom trenutku prošle godine smo imali 200 pasa, 70 štenaca i još masu njih kod volontera koji su ih čuvali, mi trenutno imamo 44 psa, i još 11 u karanteni, znači novopridošlih'', kaže Skok.
A Beba i dalje čeka. Da se nju pita – i ona bi jednom voljela biti u nečijem privjesku. U srce će vam ionako sama ući.
