Prema godinama:
Prema mjesecima:
Prema tjednima:
Prema danima:
Evo, svaka od ovih točkica je jedan dan. Čak i ako ste dovoljno sretni da doživite 90. godinu ove će točkice stati na jednu stranicu papira.
Umjesto da mjerimo život u jedinicama vremena, možemo ga mjeriti u iskustvima i aktivnostima.
Na primjer, meni je 34 godine i recimo da bih mogao živjeti do 90. godine, to znači da mi preostaje još (tek) 60 zima za preživjet:
Budući da ne živim uz obalu, preostaje mi još 60 ljeta, odlazaka na more, kupanja i plivanja.
Pročitam u prosjeku pet knjiga godišnje. To znači da ću pročitati tek njih još tri stotine. Točnije, neću imati pojma o čemu se radi u svim ostalim knjigama.
U prosjeku odem na nogometnu utakmicu jednom u tri godine. Iz toga proizlazi da ću pogledati tek 20 utakmica svojim očima, na stadionu.
Bio sam svjedokom šest predsjedničkih izbora i bit će ih još vjerojatno 11. Četiri predsjednika su se dosad izmijenila, bit će ih još možda duplo više.
Jednom mjesečno jedem pizzu, stoga me čeka još nemalih 700 komada.
Što se mojih roditelja tiče oni su u 60-tima. Tijekom mojih prvih 18 godina života živio sam s njima i 90 posto vremena provodio s njima. No nakon što sam se odselio i upisao fakultet viđam ih pet puta godišnje po, u prosjeku, dva dana. To je deset dana u godini. Recimo da će roditelji biti živi u mojoj 60. godini života, ukoliko ih nastavim viđati 10 dana godišnje, ispada da mi je preostalo tek 300 dana druženja s roditeljima.
Znači, u trenutku kada sam završio srednju školu već sam bio proveo 93 posto ukupnog vremena s roditeljima. Sada uživam u posljednih pet posto. Slično je i s braćom i sestrama. S njima provodim možda posljednjih 15 posto vremena.
Lokacija i prioriteti
Što se starih prijatelja tiče, u srednjoj sam školi kartao s četvoricom pet dana u tjednu. U te četiri godine družili smo se 700 puta. Danas, kada je svatko otišao na svoju stranu, nađemo se u istoj prostoriji deset puta u jednom desetljeću. Zapravo, sada koristimo svojih zadnjih sedam posto vremena.
Razmišljajući o ovome zaključio sam sljedeće:
1) Važno je živjeti u istom mjestu s onima koje voliš. Vjerojatno mi je ostalo deset puta više vremena s onima koji žive u mom gradu nego s onima koji žive negdje drugdje.
2) Važno je odrediti prioritete. Vrijeme koje provodim s nekom osobom ovisio o tome gdje je smještam na svojoj listi prioriteta. Vodim računa da listu prioriteta ne radim po inerciji već svjesno.
3) Druženje s voljenima je važno a zajedničko vrijeme je neprocjenjivo. Ne zaboravljam to kada provodim vrijeme s voljenima s kojima mi je ostalo manje od 10 posto vremena.
