Dok Hrvati zbog posla odseljavaju u Irsku, za posao trgovca na Sestrunju, otočiću u zadarskom arhipelagu, molbe pljušte sa svih strana, pa čak i Irske ili daleke Amerike.
Zanimljivo je da je 60 posto prijavljenih visoko obrazovano, a nekoga od njih kao što stoji u natječaju uz plaću čeka i uređen stan na pitoresknom otočiću.
Mali dućan, otok sunčan... Ali, nije uvijek na otoku sunčano, a nema ni svaki otok dućan. Sestrunj – mali otočić udaljen svega 15 milja od Zadra - dućan nema već četiri mjeseca, pa jedino mjesto na kojem se može popiti piće ili pronaći ponešto je Udruga umirovljenika.
Škole Sestrunjci nemaju odavno, a na otoku je svega 20 stalnih stanovnika.
"Živim na Ugljanu zato što nema škole na Sestrunju, pa smo se morali na Ugljan preseliti. Volio bih da se ovdje preseli malo više ljudi i da ima ljudi", priznaje Roko Božićević.
Otkako nemaju dućan, opskrba im je veliki problem
"Idem autom jedanput mjesečno u grad, napunim auto i onda kupim. Potrošim 300, 400 kuna više nego što trebam jer moraš imati više nego šta ti treba", objašnjava Božo Fatović iz Sestrunja.
Odlučili su da se trgovina mora vratiti na otok i kontaktirali trgovačke lance koji su kao prvi uvjet postavili da pronađu osobu koja bi htjela preseliti na otok i živjeti. Interes za radnim mjestom u malom otočnom dućanu ih je iznenadio. Stiglo je čak 40 molbi!
"To su bili ljudi najvećim dijelom iz Slavonije, a bilo je mailom ponuda koje su dolazile iz Amerike, Njemačke, Kanade, jedan gospodin iz Irske je zvao, voljan je doći, vratiti se na ovo područje", kazao je predsjednik MO Sestrunj Nenad Šužberić.
"Dosta im je gužve u gradu, vjerojatno očekuju da budu imali neki mir na otoku i tako", smatra Sestrunjac Berislav Fatović.
Dućan će se ponovno urediti, ali stan za trgovca je spreman
Nekada jedan od dva učiteljska stana, sada je prostor u vlasništvu MO Sestrunj ili Općine Preko i čeka na useljenje budućeg trgovca ili trgovkinje s tim da bi Sestrunjcima bilo jako praktično kad bi se na ovaj natječaj javio bračni par jer trebaju i jednog komunalnog djelatnika.
Iako nema dućana, 90-godišnja Rajka uvijek ima čim počastiti mlade koji preko vikenda dođu na očevinu.
Ona podavno ne može sama do Zadra. "Donese mi Zdravka sitne stvari, poštarica Zdravka, znate Zdravku", kazala je Rajka Šužberić.
A Zdravku znaju svi jer Zdravka nije samo poštarica nego ima i ključeve od ambulante. Poštarica često pomaže starijim susjedima kada ide u opskrbu u Zadar.
"Lijepo je živjeti jer je mirno i drugačiji je način života nego u Zadru, u gradu, ali nedostaje nam taj dućan zbog najobičnijih potrepština zbog kojih moraš misliti unaprijed što sve moraš imati u kući", priznaje Zdravka Dilber.
Uz ponovno otvaranje trgovine sve bi bilo puno lakše.
