Kraj života na Zemlji će doći i prije nego što smo mislili, skončat ćemo zbog nestanka kisika

Znanstvenici NASA-e, u suradnji s kolegama iz Japana, upregnuli su snagu superračunala kako bi modelirali daleku budućnost našeg planeta i odgovorili na jedno od najstarijih pitanja: do kada će Zemlja biti naseljiva? 

Njihovi rezultati, objavljeni u prestižnom časopisu Nature Geoscience, upozorili su da će kraj za čovječanstvo doći znatno ranije nego što smo mislili.

Naime, prema studiji koju su proveli Kazumi Ozaki i Christopher T. Reinhard, pri čemu su koristili podatke Astrobiološkog instituta NASA-e, Zemljina biosfera ima još otprilike milijardu godina života, što je značajno skraćenje u odnosu na prijašnje procjene koje su govorile o čak dvije milijarde godina. 

Superračunalo je, nakon obrade 400.000 simulacija, izračunalo da će se konačni kraj za sav život na planetu dogoditi negdje oko 1.000.002.021. godine.

Glavni uzrok neizbježne apokalipse bit će naše Sunce jer će emitirati sve više energije. Ta pojačana solarna radijacija postupno će zagrijavati Zemlju do točke kada život više neće biti moguć. 

Ključan proces bit će deoksigenacija atmosfere, odnosno nestanak kisika o kojem ovisi gotovo sav život.

Spor i nepovratan pad

Kraj neće biti iznenadan događaj poput udara asteroida, već spor i nepovratan proces koji će trajati milijunima godina. 

Kako Sunce bude postajalo sve toplije, Zemljina atmosfera doživjet će drastične promjene. Temperature će rasti, kvaliteta zraka će se pogoršavati, a razina kisika će padati.

Istraživači ističu da je današnja atmosfera, s otprilike 20 posto kisika, zapravo anomalija u povijesti planeta. Prije otprilike dvije i pol milijarde godina, tijekom takozvane "velike oksidacije", pojava fotosintetskih mikroorganizama promijenila je sastav atmosfere i omogućila razvoj složenijeg života. 

Međutim, ovaj model pokazuje da takvo okruženje bogato kisikom nije trajno. Pojačano Sunčevo zračenje povlačit će vodenu paru iz oceana u gornje slojeve atmosfere, što će u konačnici dovesti do katastrofalnog kolapsa sustava koji održava visoku razinu kisika.

Znanstvenici već danas mogu vidjeti naznake tih dugoročnih učinaka u pojačanim solarnim olujama koje utječu na Zemljino magnetsko polje.

Osim ove daleke, prirodne prijetnje, čovječanstvo se suočava i s nizom neposrednih, samonametnutih rizika. 

Sat Sudnjeg dana, simbolični sat koji pokazuje koliko smo blizu globalnoj katastrofi, bliže je ponoći nego ikad prije, dijelom i zbog geopolitičkih napetosti. 

Klimatske promjene koje uzrokuje čovjek dodatno ubrzavaju negativne trendove,s globalnim porastom temperatura i otapanjem polarnog leda koji već sada pomiču granice izdržljivosti planeta.

Ove neposredne opasnosti mogle bi drastično skratiti boravak čovječanstva na Zemlji, neovisno o sudbini Sunca.