Spuštenih prozora, u svom bijelom škripavom automobilu, pjevajući iz sveg glasa omiljene radijske hitove, vozim se na posao. Sunčan je dan, petak koji više nalikuje na neki praznik. Sve je usporeno, mirno i tiho. Život kakav smo poznavali zbog pandemije je stavljen na pauzu.
No, čim uđem u redakciju, nestaju i tišina i praznik. Svi debatiraju, vijećaju, razgovaraju. Nakon tri dana pauze naš Crveni tim preuzima televizijsku palicu. Pozdravljam ta ista lica, jedina koja viđam već više od mjesec dana. Nismo imali baš puno izbora – s kim radimo, radimo. A moj tim je najgori, kako se interno znamo našaliti. No, šalu na stranu, super se držimo. Pomislim, toliko smo zajedno, a još se nismo ni porječkali. Štoviše, čini mi se, zbližili smo se.
Nakon mene na kolegij utrčava i Ruža s pecivima za cijelu redakciju. Pa tko ne bi volio kolege koji ti donose doručak, a čak im nije ni rođendan?
Nakon kolegija – uobičajena dezinfekcija. Prolijevam tekućinu koja život znači na sve strane – brišem tipkovnicu, miša, monitor, stol. Brišem ja, briše Leona Šiljeg, briše Ana Trcol… Akcija čišćenja širokih razmjera, dodajemo jedni drugima bočice, razmjenjujemo pripravke, papirnate ručnike i maramice. Tek kada sam omamljena od mirisa alkohola, uključujem računalo.
Ne događa se često, ali danas radim iz redakcije, što znači da nema ništa od standardne ceremonije izlaska na teren. Ali gledam kolege. Navlače zelene rukavice, stavljaju šarene maske, trpaju dezinficijens u džep, nose pecaljaku dugu 2 metra sa žutim mikrofonom. Jednako dobro opremljeni, uz njih staju i naši terenski heroji, snimatelji i asistenti, alfe i omege dobrih priloga.
Dogovorila sam Skype intervju sa seizmologom iz Francuske koji je tvorac aplikacije LastQuake – trenutačno jedne od najtraženijih aplikacija u Hrvatskoj. Jer da, usred pandemije koronavirusa, doživjeli smo i potres. Prije pola godina nikada ne bih pomislila da nas čeka potres, kamoli ova pandemija, a kamoli tek to dvoje istodobno! Čudna su ova vremena, pomislim. Ali, ne zadržavam se na toj misli jer sam odlučila razmišljati pozitivno.
Pozitivan je bio i seizmolog s kojim sam razgovarala. Svojim komentarima na Twtiteru ljudima doista olakšava traumu potresa. On i njegov tim su kao neka virtualna injekcija pozitive Zagrepčanima.
Nedostaju mi pozitivne priče
Upravo mi takve pozitivne priče nedostaju. Priče uspjeha ljudi, njihovih posebnih trenutaka, sajmovi na kojima se ljudi vesele, koncerti na kojima se zabavljaju, razni događaji o kojima bih inače izvještavala.
Jer, sve priče o kojima sam izvještavala posljednjih dana uglavnom su bile teške – o ljudima koji su ostali bez posla, o poduzetnicima kojima propada ono što su gradili godinama, o ekonomskom krahu i kulturi na čekanju. Suosjećam sa svojim sugovornicima, a ponekad je teško prestati misliti na sve to i kad dođeš kući.
Kolektivno slušanje pressice
Nakon razgovora s francuskim seizmologom, vraćam se u redakciju. U 14 sati pojačava se televizor i kolektivno prati konferencija za medije Stožera. Jedini je to trenutak u danu kada redakcija utihne, a svi se pogledi usmjere – prema televizoru. Tu i tamo tek pokoji komentar ili uzdah.
Sjedam za svoje dezinficirano računalo i pišem prilog, vesela što u njega mogu unijeti i malo svima potrebnog humora. Uvijek koncentrirane oči naše urednice Željke Gulan prelaze preko rečenica, a kad se na zadnju nasmije, odahnem s olakšanjem – Dobro je!
Kao i prije svakog priloga, zovem našu lektoricu Dunju Lakuš, ženu od slova i riječi koja uvijek s velikim strpljenjem sluša moje čitanje i ispravlja moje zagrebačke naglaske. Montažer Gogo Dejo snima moj glas – a onda pauza. Gogo Dejo, pričekaj, moram zvati Dunju, zaboravila sam kaže li se Osjetiti ili osjEtiti. Prilog je napokon montiran, Jelena i Ivan su ga najavili, gledatelji pogledali, pa je i meni vrijeme da krenem kući.
Moj me stari bijeli autić čeka na već praznom parkingu. Spušta se proljetna noć, spuštam i ja prozore. Vozim se i, naravno, održavam sigurnosni razmak od drugih automobila. Sada ne zbog koronavirusa, već jednostavno građane želim poštedjeti svog privatnog koncerta.
