Danima je ispred bolnice ispraćao sve automobile hitne pomoći nadajući se da će u jednom od njih ugledati svog vlasnika koji je istim takvim vozilom odveden u bolnicu. No, to se nije dogodilo.
Vlasnik je preminuo, a pas je gladan i umoran - čekao. Riječ je hrvatskom ovčaru čiji je vlasnik umro u Banjoj Luci - prošle godine. Iz neizvjesne azilske sudbine spasili su ga karlovački vatrogasci. Priču o Hachiku ove regije donosi Ružica Đukić. Tek je jedan dan u domovini iz koje potječe njegova pasmina i nekako kao da osjeća da je stigao kući.
Na trenutak scene povratka djeluju idilično iza ovog je psa je priča koja nikog ne može ostaviti ravnodušnim. Ove fotografije snimljene su ispred bolnice u Banja Luci. Dino je danima čekao gazdu kojeg je odvela hitna pomoć. Nikad se nije vratio, ali on nije odustajao. U ovakvom su ga stanju pronašli volonteri koji brinu o napuštenim životinjama.
"Vidim da je strašno odan, da je pun ljubavi i da može tu ljubav vratiti nekom svojem budućem vlasniku. Loše izgleda, loše je pas održavan. Mi ćemo to, kroz određeni period, psa dopeljati u fazu da ga okupamo, očistimo, da ga uredimo", kazao je Nikola Bakale, Upravitelj zaklade Hrvatski ovčar.
Njegovo stanje ne čudi. Volonteri su napravili koliko su mogli. Godina dana koliko je proveo u prihvatilištu za pse, učinila je svoje. Ali ni bosanska zima ni tuga za vlasnikom- nisu uništile njegov duh.
"Tu dobrotu, tu požrtvovnost, tu ljubav... on ima u svome srcu u svom karakteru. Pogledajte ga kako se samo lijepo drži ko' da je čistokrvan, ko' da je došao iz neke čistokrvne loze", ističe Nikola Bakale.
Takav pas zaslužuje najbolji dom.
"Jedno vrijeme će biti kod mene. Ja ću probati taj karakter malo proučit kod njega. Da vidim što se to u njegovom srcu i njegovoj duši dešava. Kao kinolog, to me interesira. Mislim da ga moramo pripremiti za budućeg vlasnika", govori Bakale.
Dino je već proživio najveći strah koji pas može doživjeti- da vlasnik negdje ode i nikad se više ne vrati. Sad je zaslužio miran život pun ljubavi. Nije sretan Dino što će naći dom nego je sretan čovjek koji će imati ovako odanog prijatelja.
