Sjećate li se dugih ljetnih večeri ili mračnih zimskih poslijepodneva iz djetinjstva? To je bilo vrijeme kada su se, nakon igre i smijeha, počele šaptati priče.

Priče o tajanstvenim stvorenjima, duhovima i zlim silama koje vrebaju iz mraka, često ispričane s jednim ciljem - da nas malo uplaše, ali i nauče da ne lutamo sami noću.

Mnoge od tih priča dio su bogatog hrvatskog folklora i generacijama su se prenosile s koljena na koljeno. Donosimo sedam jezivih legendi koje su zasigurno obilježile mnoga djetinjstva diljem Hrvatske.

OTKRIVAJU VJEROVANJA /

Sova vam je sletjela na krov? Mnogi vjeruju da donosi smrt, ali istina je puno složenija

Labatorci: Kradljivci djece koji prave sapun

Jedna od najbizarnijih i najstrašnijih priča kojom su se plašila djeca jest ona o Labatorcima. Ova urbana legenda, koja je mnogima ostala kao trauma iz djetinjstva, govori o zlim bićima koja vrebaju djecu koja predugo ostaju vani nakon zalaska sunca.

Prema priči, Labatorci bi otimali neposlušnu djecu i od njih - pravili sapun. Iako zvuči apsurdno, ova je prijetnja bila dovoljno slikovita da potjera svakog mališana kući prije mraka.

Crna kraljica: Okrutna vladarica iz dječje igre

"Crna kraljica, jen', dva, tri!" - riječi su popularne dječje igre koje se mnogi sjećaju. No, iza igre krije se mračna legenda o Barbari Celjskoj, moćnoj vladarici koja je stolovala na Medvedgradu iznad Zagreba. Povijesni zapisi opisuju je kao iznimno lijepu, ali hladnu i okrutnu ženu koja se bavila alkemijom i okultizmom.

Narodna predaja dodala je još mračnije detalje: navodno je imala brojne ljubavnike koje bi, kada bi joj dosadili, bacala s zidina kule. Njezina zla reputacija preživjela je stoljeća i utkala se čak i u dječju igru, što nas podsjeća na zlokobnu prisutnost koja, prema legendi, i danas u obliku zmije čuva svoje blago u tajnim tunelima Medvedgrada.

Foto: Shutterstock

Jure Grando: Prvi europski vampir iz Istre

Puno prije Drakule, u malom istarskom selu Kringa živio je Jure Grando. Prema zapisima Johanna Weicharda Valvasora iz 17. stoljeća, Grando je bio prvi vampir u Europi čije je ime zabilježeno. Nakon smrti 1656. godine, počeo je ustajati iz groba i terorizirati mještane.

Noću bi lutao selom, kucao na vrata, a u kući na čija bi vrata pokucao, netko bi uskoro preminuo. Posjećivao je i vlastitu udovicu. Teror je trajao punih 16 godina, sve do 1672., kada su najhrabriji seljani odlučili iskopati njegov grob.

Unutra su pronašli savršeno očuvano tijelo rumenog lica i s osmijehom. Nakon neuspjelog pokušaja probijanja glogovim kolcem, odrubili su mu glavu, čime je konačno zaustavljen njegov pohod.

POGLEDAJTE OVAJ VIDEO: Bili smo u pizzeriji i otkrili zašto je pizza toliko skupa: 'Ulazni troškovi stalno rastu'

Vile koje pletu grive konjima

U nekim ruralnim krajevima, poput Like i Zagorja, roditelji i djedovi pričali su djeci o vilama. Iako se vile često prikazuju kao dobra bića, ove priče imale su i pomalo jeziv prizvuk.

Govorilo se da se vile noću pojavljuju u stajama i konjima pletu grive u sitne, zamršene pletenice koje je ujutro bilo nemoguće rasplesti. Iako naizgled bezazlena, ova je legenda stvarala osjećaj da nadnaravna bića noću neprimjetno ulaze u naš svijet, ostavljajući za sobom tajanstvene tragove.

Vještice s Kleka: Sastanak na olujnoj planini

Planina Klek, sa svojim prepoznatljivim vrhom koji podsjeća na usnulog diva, oduvijek je bila izvor inspiracije za narodne priče. Najpoznatija je ona o klečkim vješticama.

Prema legendi, za vrijeme olujnih noći, na samom vrhu Kleka okupljaju se vještice, vile i vilenjaci iz cijelog svijeta. Njihov vrisak i smijeh miješaju se s hukom vjetra i grmljavinom.

Ova priča, koju je zabilježio i slavni hrvatski književnik August Šenoa, bila je savršen način da se djeci objasni zastrašujuća snaga oluje i potakne mašta o skrivenom svijetu magije.

Foto: Shutterstock

Crnokosa ljepotica iz tunela

Klasična priča o duhovima koja se prepričavala u mnogim dijelovima Hrvatske jest ona o duhu autostoperice. Najčešća verzija govori o crnokosoj ljepotici koja bi se pojavila na izlazu iz nekog mračnog tunela ili uz usamljenu cestu.

Vozači bi stali da je povezu, ona bi sjela na stražnje sjedalo, a kada bi se nakon nekoliko kilometara okrenuli, na sjedalu ne bi bilo nikoga. Ova univerzalna urbana legenda dobila je svoje lokalne inačice i desetljećima je ledila krv u žilama mladih vozača.

Odraz u staklu: Strah u vlastitom domu

Za kraj, jedna legenda koja nije isključivo hrvatska, ali se toliko udomaćila da je postala dio usmene predaje i ovdje. Priča ide ovako: djevojka je sama kod kuće i kroz staklena vrata primijeti siluetu neobičnog čovjeka u dvorištu.

Uplašena, zove policiju. Dok čeka, ne skida pogled s čovjeka. Policija javlja da su stigli, ali da u dvorištu nema nikoga. "Ali ja ga vidim, stoji točno ispred vrata!" vrisne djevojka.

Policajac joj mirno odgovori: "Gospođice, to nije prozor. To je odraz u staklu. Čovjek je iza vas." Ova priča savršeno ilustrira kako najveći strahovi često dolaze iznutra ili u ovom slučaju, iz vlastite kuće.