POSTOJALE I FOTOGRAFIJE Godinama uvjeravao ljude da levitira i priča s duhovima, a onda…
Dok neki ljudi i danas čvrsto vjeruju da duhovi postoje, drugi opet pokušavaju racionalizirati ove pojave. Često ljudi sasvim obične i prizore tretiraju kao značajne. Na primjer, ljudi vide lice na nekom sasvim običnom brdu, od svjetla pomisle da se kreću duhovi, ili čuju skrivene poruke u audio zapisu. Ovaj fenomen je u psihologiji poznat kao pareidolija.
"Dio razloga zašto mnogi od nas vjeruju u duhove se jednostavno svodi na način na koji naš mozak radi”, tvrdi Barry Markovsky, sociolog na sveučilištu u Južnoj Karolini.
"Ljudski um uvijek traži objašnjenje za informacije koje ne prepoznaje. Duhovi se gotovo uvijek pojavljuju pod nejasnim okolnostima kao što je slabo svjetlo, ili kada se budimo ili pokušavamo zaspati, kada naša osjetila nisu najfunkcionalnija", zaključuje dr. Markovsky.
No osim evolucijske predodređenosti, znanstvenici tvrde kako postoje i drugi faktori koji "prizivaju duhove"
1. Elektromagnetsko polje
Kanadski neurolog Michael Persinger već desetljećima proučava efekte elektromagnetskih polja na percepciju ljudi o duhovima. Njegova je hipoteza da pulsirajuća magnetska polja, neprimjetna na svjesnoj razini, izazivaju osjećaj da u sobi postoji neka "prisutnost".
Persinger tvrdi da elektromagnetsko polje izaziva neobične aktivnosti u sljepoočnim režnjevima mozga.
Persinger je proučavao ljude u svom laboratoriju koji su na glavi imali takozvanu “Božju kacigu“ koja je stimulirala glavu elektromagnetskim valovima. Zaključio je da određeni obrasci slabih magnetskih polja iznad nečije glave za 15 do 30 minuta mogu stvoriti dojam da postoji nevidljiva prisutnost u sobi.
Drugi znanstvenici su također potvrdili da okruženja koje su na glasu kao opsjednuta često imaju neobična elektromagnetska polja. Poklonici naravno tvrde da je to posljedica duhova, a ne uzrok.
2. Trovanje ugljičnim monoksidom
Doktor W.H. Wilmer je 1921. godine objavio priču o ukletoj kući u medicinskom časopisu American Journal of Ophthalmology. Obitelj koja je živjela u ukletoj kući, u radu nazvana Obitelj H , počela je doživljavati čudne pojave čim su se doselili o ovu [staru] kuću.
Čuli su škripanje namještaja, čudne glasove u noći, i osjetili prisutnost nevidljive sablasti. Tvrdili su da ih u krevetu drže duhovi i da se ne mogu maknuti, osjećali su slabost i još mnogo drugih negativnih osjećaja.
Kako se kasnije ispostavilo, neispravna peć je punila kuću ugljčnim monoksidom, izazivajući i slušne i vizualne halucinacije. Od trenutka kada je peć popravljena, Obitelj H više nikada nije vidjela niti čula duha. To bi objasnilo zašto su dohovi češći u zimskim mjesecima – ljudi su u zatvorenom i često im nedostaje kisika.
3. Infrazvuk
Zvuk frekvencije niže od 20 Hz ljudi ne mogu čuti, dok neke životinje, kao što su slonovi, mogu. Niske frekvencije mogu izazvati različite fiziološke nelagode kod ljudi. Znanstvenici koji proučavaju efekte vjetroturbina i buke (infrazvuk) koju stvaraju u blizini naseljenih područja su otkrili da niske frekvencije mogu izazvati dezorijentaciju, osjećaj panike, promjene u broju otkucaja srca i krvnom tlaku, kao i mnoštvo drugih sličnih posljedica koje bi se lako mogle povezati s pojavom duhova.
Jedan slučaj kada je infrazvuk definitvno bio odgovoran za percepciju bio je duh 1998. godine u laboratoriju proizvođača medicinske opreme. U njemu je navodno bila jedna soba koju su stalno proganjali duhovi, a u njoj je često radio inženjer Victor Tandy.
Kad god je Tandy boravio u ovom laboratoriju, osjećao se depresivno i neugodno, često je čuo i vidio čudne stvari, uključujući i "sjenu koja je definitivno izgledala kao duh".
Na kraju, Tandy je otkrio da je u sobi cijelo vrijeme bio upaljen ventilator koji je proizvodio infrazvuk (19 Hz), koji je svojim nečujnim vibracijama uzrokovao dezorjentirajuce efekte. Daljnja istraživanja su povezala infrazvuk i bizarne osjećaje poput jeze ili kada se osjećate nelagodno, bez očitog razloga.
4. Plijesan
Shane Rogers, profesor građevine na sveučilištu Clarkson, proveo je nekoliko mjeseci obilazeći lokacije na kojima su se navodno pojavljivali duhovi. On je uočio da je na većini lokacija bilo vlage, odnosno plijesni. Preliminarna istraživanja pokazuju da neke vrste plijesni mogu izazvati simptome koji zvuče prilično sablasno, poput iracionalnog straha, pa čak i demencije.
Profesor Rogers kaže da je došao na ideju nakon što je pogledao jako puno emisija o duhovima. Pokušao je pronaći neki zajednički faktor koji bi mogao objasniti zašto ljudi imaju ove osjećaje. On kaže da je još uvijek rano da se donese zaključak da li je plijesan faktor ili ne, ali anegdotalno vidimo da ove [otrovne plijesni] postoje u mjestima koja progone duhovi.
5. Moć sugestije
Mnoge su studije pokazale da moć sugestije može utjecati na to kako okolina utječe na ljude i kako ljudi utječu na okolinu. Moć sugestije neke ljude može natjerati da zavole neki proizvod, da ozdrave od placeba… i da vide stvari koje nisu tu.
Jednostavan primjer je da ako inače stidljiva osoba očekuje da će joj čaša vina pomoći da se opusti na zabavi, ona će se vjerovatno nakon čaše vina razgovarati s više ljudi.
Iako će ta osoba možda reći da je to bilo zbog vina, jasno je da su očekivanja iste odigrala veliku ulogu, vjerovatno i veću od čaše vina. Isto tako, ako osoba uđe u prostoriju za koju se vjeruje da je progone duhovi očekujući da će vidjeti duha, velike su šanse da će i i najmanji propuh povezati je s paranormalnom pojavom.
Ako ste gledali emisije o istražiteljima duhova, mogli ste primjetiti da ljudi odmah kažu drugima kada vide, čuju ili nešto osjete.
"Jeste li vidjeli?” Ako je više istražitelja u istom prostoru zajedno, ova sugestija može utjecati na druge da počnu vjerovati kako su vidjeli istu stvar. Pored toga, svaki televizijski show počinje s timom koji “hrani sugestiju” prisutnih, kao i onih ispred TV ekrana, tvrdnjama o tome kako se na specifičnoj lokaciji pojavljuju duhovi.
Članovi tima hrane jedni druge informacijama i vodi do "neporecivih" masovnih svjedočanstava . Dok je ovo idealan recept za zanimljiv i uzbudljiv TV program, jako je loše za realnu procjenu situacije.
Bonus: Masovna histerija
U lipnju 2013. godine, više od 3.000 radnika je stupilo u štrajk u tvornici odjeće u Gazipuru u Bangladešu. Nisu protestirali protiv dugog radnog vremena, niti su tražili veće plaće. Samo su zahtjevali (i stavljali posao na kocku) da se nešto poduzme po pitanju duha u zahodu. Navodno, ljutiti duh je napao radnicu u ženskom zahodu, izazivajući opću paniku nakon koje je uslijedila pobuna.
Vlasnik je naredio egzorcizam, a možda je ipak trebalo i da zove psihologe, s obzirom na to da su radnici tvornice doživjeli psihološki fenomen poznat kao masovna histerija. Ove kolektivne zablude nastaju kada su ljudi pod velikim stresom, obično zahvaljujući opresivnim okruženjima kao što je navedena tvornica.
Ovaj se nagomilani stres pretvara u fizičke simptome kao što su glavobolja, mučnina, grčevi ili nasilje, a poznati su slučajevi i epidemije plesa i epidemije smijeha koji se pripisuju fenomenu masovne histerije. Kada u sav taj nagomilani stres dodate vjerska i kulturna vjerovanja, relativno izoliranu sredinu i glasine – imate recept za katastrofu.
Tada u igru stupa moć sugestije koja zahvaća već stresom oslabljene ljude, izazivajući opću paniku.
