Sve je počelo jedne pripite noći. U proljeće 1988. tri brata u Berlinu su smišljala kako bi mogli zajedno koristiti jedan auto. Jedan od njih, Markus Petersen, dobio je zadaću da smisli pravedno rješenje. Na kraju je on učinio i više nego što je bilo nužno. Naime, 10. lipnja 1988. u Zapadnom Berlinu on je osnovao tvrtku StadtAuto, prvog ponuđača carsharinga u Njemačkoj.

Ali, carsharing nisu izmislili Nijemci. Švicarci su bili nekoliko mjeseci brži. Ideja je bila jednostavna: za kupovinu automobila treba puno novca. A većinu dana auto stoji nekorišten. Ali, ako više ljudi koristi isti automobil, to može uštedjeti novac. A i okoliš profitira. Za kupovinu, izlete ili prijevoz stvari auto se može kratkoročno iznajmiti. "Ideja s carsharingom je da uvijek i svugdje imam pristup jednom automobilu", kaže za Deutsche Welle osnivač StadtAuta Markus Petersen. Posudivši od oca 17.000 njemačkih maraka Markus Petersen je 1988. mogao pokrenuti posao. Što se tiče automobila, izbor nije bio velik: StadtAuto je nudio jedan jedini Opel Kadett, star deset godina. Za to je puno zahtijevao od svojih prvih 50 korisnika: ulaganje 1.000 maraka i mjesečnu pristojbu od deset maraka. Uz to se za svaki prijeđeni kilometar plaćao određeni iznos. I auto je uvijek morao biti ostavljan na istom mjestu na kojem ga je drugi korisnik mogao preuzeti. Ali, unatoč tome stvar se brzo proširila, zahvaljujući i velikom zanimanju medija. Carsharing u cijeloj zemlji Ideja o zajedničkom korištenju automobila proširila se ubrzo po čitavoj zemlji. Počekom 1990-ih u brojnim gradovima su otvorene tvrtke za carsharing. Neki ponuđači, koji su u prvi plan stavljali ekološki cilj, smanjenje ispušnih plinova, počeli su čak poslovati s dobitkom - iako zarada nije kod svakog ponuđača bila najvažnija. I Petersenov pilot-projekt, koji je uskoro umjesto imena StadtAuto dobio naziv StattAuto (igra riječi, umjesto gradski auto - zamjenski auto), neko je vrijeme donosio prihod.

Uključivanje velikih automobilskih koncerna Ali, 2001., kad je tvrtka u Berlinu i Hamburgu imala oko 300 automobila i oko 5.000 korisnika, tvrtka je počela stvarati gubitke. 2004. ju je preuzeo nizozemski ponuđač carsharinga Greenwheels.

Ekološka mobilnost

Od prvotnog cilja zaštite okoliša carsharing se u međuvremenu udaljio. U velikim njemačkim gradovima brojni ponuđači nude različite oblike zajedničkog korištenja automobila. I Njemačka željeznica već godinama ima ponudu carsharinga kako bi svojim klijentima omogućila nastavak putovanja do željenog odredišta. U međuvremenu su se uključili i veliki proizvođači automobila kao Daimler i BMW.

Istraživač mobilnosti Konrad Götz s Instituta za socijalno-ekološko istraživanje u Frankfurtu na Majni pojašnjava, zašto svi govore o carsharingu: "Danas je jasno da će ekološka mobilnost biti nužna."

Teme kao ekologija i zaštita okoliša postale su središnje teme društva. Tvrdnje da je nešto dobro za okoliš u međuvremenu u svojoj promidžbi koriste i veliki industrijski koncerni. Ispitivanja pokazuju da mladima vlastiti auto nije među najvažnijim ciljevima za budućnost. Zato automobilski koncerni nastoje carsharingom mlade vezati uza se.

Revolucija preko interneta

Od 2009. Daimler ima vlastitu mrežu carsharinga, car2go. On uvodi novu vrstu mobilnosti jer nema određenih mjesta za parkiranje automobila. Korisnici uz pomoć interneta i smartphonea mogu pronaći sebi najbliži slobodni automobil, kojih ima po cijelom gradu. I ostavit ga mogu tamo gdje završi njihovo putovanje. Obračunava se u vremenskim jedinicama.

I BMW s rent-a-car tvrtkom Sixt trenutno stvara sličnu mrežu. Glasnogovornik tvrtke DriveNow Michael Fischer uočava promjenu u automobilskoj industriji: "Ovdje se više ne radi o klasičnim proizvođačima automobila, oni se, kao primjerice BMW, sve više razvijaju u ponuđače usluga mobilnosti."

Dodaje da takav razvitak osobito ubrzava internet - više od 90 posto naših upita dolaze preko smartphonea.

'Carsharing će postati masovno tržište'

Istraživač mobilnosti Konrad Götz vidi dolazak "revolucije mobilnosti".

"Moja je teza da će carsharing postati masovno tržište", kaže Götz.

Statistički podaci potkrjepljuju njegovu tezu: 2012. je oko 450.000 ljudi barem jednom koristilo automobil preko carsharinga, a tendencija je u porastu.