Mario Milas je petak i nedjelju proveo u Areni i sam je, priznaje, tužan zbog atmosfere koja je vladala u velebnoj zagrebačkoj dvorani. Najviše ga, ipak, muči u čijim su sve rukama završile ulaznice za ovaj istinski sportski spektakl.
'Argentinci su se vraški potrudili'
"Valja početi od samog starta i organizacije. Karte u donjem sektoru dvorane jednostavno nije bilo moguće kupiti preko službenog prodavača karata ulaznice.hr. Znam to jer sam i sam neprestano pokušavao, no jednostavno ih nije bilo u prodaji, a vjerojatno će vam isto potvrditi i ostali navijači. S druge strane, te iste karte (za donji sektor) imali ste u ponudi kod preprodavača, npr. viagogo.com, naravno za 2000-7000 kuna, umjesto definiranih 600 kuna", započinje svoju priču Milas.
"Što su ovim potezom organizatori uzrokovali? Sva mjesta najbliža terenu podijeljena su političarima, menadžerima, slavnim i poznatim osobama, uhljebima i uhljebima uhljeba koji nažalost ne razumiju teniska pravila niti ih tenis, zapravo, zanima. Čast iznimkama. Došli su biti viđeni i ukrasti pokoji trenutak fotografa i kamermana onima koji su trebali biti glavni glumci. To su mjesta gdje su trebali biti pravi srčani navijači koji bi ponijeli naše igrače u svim kritičnim trenucima, a Argentincima ledili krv u žilama gromoglasnim navijanjem. Bez uvrede ikome, zar je netko mislio da će navedene osobe dizati atmosferu i poticati navijanje? Obrnuta situacija s argentinskim navijačima, kompletan sektor, tik do terena, iza svog tima. Mislite da je to slučajno? Ne, argentinski teniski savez se vraški potrudio oko toga", dodaje ogorčeni navijač.
'Pravi navijači nisu dobili priliku'
Milas navodi i da je bend koji je trebao animirati publiku bio potpuno promašen, prigodniji za "animaciju na dječjem rođendanu", nego za finale Davis Cupa.
"Cijeli petak i nedjelju, od prve do posljednje minute mečeva sam proveo u Areni, u gornjem sektoru 301. O atmosferi je suvišno pričati jer ista nije postojala, glasovi pravih navijača s gornjih sektora su se samo sporadično, teškom mukom, uspijevali spustiti do terena i igrača, i to u trenucima kada su stvari išle kako treba. U trenucima kada je kola trebalo vratiti uzbrdo čuo se samo žamor ili niti to, tišina koju nisu mogli nadvladati pokušaji s gornjeg sektora, navijanje se tužno razbijalo o nepremostive stijene. Kao i tko zna koji puta do sada, pravi, istinski navijači, koji bi srcem i dušom bodrili svoju reprezentaciju, nisu dobili priliku koju su toliko puta zaslužili. I organizator i Hrvatski teniski savez si moraju pogledati u oči i priznati koliko su pogriješili. Pogreške su skupe, a ovu, što zbog moguće promjene pravila za domaćinstva finalnih ogleda, što zbog težine samog natjecanja, možda nikada više neće dobiti priliku ispraviti", ističe Milas.
'Novac i osobni interesi iznad svega'
Nitko, dakako, ne može tvrditi da bi Hrvatska izbjegla poraz da je situacija u Areni bila drugačija, ali imamo se pravo pitati. Ovako ostaje gorak dojam, i zbog poraza nakon vodstva 2-1, i zbog turobne atmosfere u Areni.
Janicu Kostelić nisu previše zanimali događaji na terenu
"Možda samo treba pružiti ruku Argentincima i čestitati im na ovom podvigu, na srčanosti, borbenosti svih uključenih struktura, igrača, stručnog stožera, navijača, teniskog saveza, države. Na pobjedi velikih igrača i strastvenoj podršci običnih ljudi, na ujedinjenosti i složnosti koju Hrvatska u ovakvim prigodama nema jer su novac i promicanje sitnih osobnih interesa ispred svega. Tužno za sve hrvatske navijače i obične, poštene, radišne ljude koji vole sport, a potpuno nebitno za one koji su do navedenoga i doveli. Oni su svoje i ovoga puta, idealno i bez emocija, odradili", zaključuje naš čitatelj.
