Suci mu uzeli jedno zlato, onda je Ivić samljeo idućeg: 'Htio sam mu otkinuti glavu!
Dvije velike medalje osvojio je najstariji hrvatski kikboksač na svjetskom kupu u Uzbekistanu. Zlato i srebro nosi u Hrvatsku te najavljuje pokoriti svijet u Abu Dhabiju
Ivica Ivić, najstariji hrvatski kickboksač, veteran tatamija i sportska legenda pokorio je Aziju! Ovog puta u Hrvatsku se vraća s dvije velike medalje sa svjetskog kupa u kickbosingu u Uzbekistanu gdje je osvojio zlatnu i srebrnu medalju. U glavnom gradu ove azijske zemlje održao se veliki turnir, čak 2700 boraca iz 33 zemlje, a Ivić se i ovog puta vraća u Hrvatsku s medaljama najsjajnijeg sjaja.
Prvi dan borbe, u petak, izgubio je u finalu i ponio srebro, kaže, malo su i suci pomogli protivniku iz Uzbekistana. Borio se s Sakenom Abdullayevem.
"Tu se prvo boriš protiv borca, a onda i protiv sudaca koji su uvijek malo naklonjeni domaćinu. I inače je tako, ovog puta malo i više nego što sam navikao na europskim natjecanjima", govori nam.
'Proučio je sve moje mečeve'
Kaže, Uzbekistanac mu nije dao priliku da se razmaše, riječ je o 41-godišnjaku, bivšem taekwondoašu.
"Nije mi dao da se razboksam, viši je od mene 6-7 cm, udario bi me pa uhvatio u blok. Kasnije mi je rekao da je pročitao sve o meni, naveo da sam veliki šampion i da je odradio taktički borbu uz malu pomoć sudaca. No što je tu je", rekao nam je Ivić.
Kaže da je nakon prve runde Uzbekistanac vodio 2-0, na početku iduće runde suci su mu dali poen, a da nije pao niti jedan udarac, dok je sutkinja pet sekundi prije kraja Ivićevom protivniku dala negativni poen no to se na kraju nije priznalo.
"Žalio sam se, ali nisu uvažili pa sam izgubio u finalu protiv domaćina: Kasnije smo se protivnik i ja upoznali, sjajan sportaš, bivši je taekwondaš koji je bio je reprezentaciji Rusije, Ukrajine i Uzbekistana. Također je bio na pripremama i u izboru za taekwoundo Olimpijske - ima veliki pedigre iza sebe. Pozvao me u Uzbekistan da odradim pripreme za predstojeće svjetsko prvenstvo u kicboxingu, ja sam ga pozvao također na gostovanje u Zagreb", govori nam Ivić.
Osjeti se da žali što je ponio samo srebro, ali priznaje da je upoznao velikog borca prema kojem pokazuje respekt i vjeruje da će prerasti u prijateljstvo.
Kaže da je to bio prvi porez nakon 30-ak, možda i 40-ak mečeva, prije toga jedini poraz bio je na prošlom svjetskom prvenstvu u Portugalu kada je u borbi slomio palac noge te ponio brončanu medalju.
Drugi dan borbe, u subotu, priča je bila drugačija, borio se u drugoj disciplini i zbog prethodnog iskustva sa sucima, odlučio se na sve ili ništa.
'Išao sam samljet' protivnika'
"Odlučio sam da ću protivnicima otkinuti glavu, da idem na sve ili ništa, išao sam samljeti protivnike u borbi i riskirati ako treba diskvalifikaciju“, govori nam Ivić.
Borio se u finalu s Jamoliddinom Saidovim i pobijedio u finalu. Nosi u Hrvatsku još jedno zlato.
Kaže, prvenstvo je bilo teško, osjećao se kao da ima olovo u nogama, nedavno je prebolio moguće koronu i nije osjećao da je baš svoj. "Osjetio sam da vučem noge, inače se prošetam i zezam s protivnicima, sada je bilo teže", kaže nam.
Sa svojih 43 godine na leđima, kaže da ne staje. Prvi idući veliki test bit će Abu Dhabi i svjetsko prvenstvo u kickboxingu, prvenstvo će se održati u studenome.
Nema druge ideje osim pobjede — za to se naporno sprema cijelo vrijeme. No ni tu ne planira stati nego mu je želja narednih godinu dana obići baš sve svjetske turnire kickboxinga koji donose bodove za svjetsku rang ljestvicu na kojoj je on najbolji svjetski kickboxač u veteranskoj superteškoj kategoriji.
"Pokorio sam Europu, a sada i Aziju", smije se. Inače, iza sebe ima sedam zlata sa svjetskih kupova samo ove godine, te jedno srebro. Također, ima četiri zlata s europskih kupova, još uvijek je i aktualni europski prvak u kickboxingu u svojoj kategoriji.
Podijelio je i neke dojmove iz Uzbekistana:
"Divno iskustvo, ali iskreno i čudno. Malo prije meča u subotu, na 10-ak minuta, moja zatvorena torba — nismo je gledali — nestali su mi kickovi prije borbe. Prvo sam pomislio da sam ih zaboravio, ali to mi se nikad nije dogodilo u životu. Htjeli smo posuditi od nekoga, ali nismo uspjeli, pa se Matija Kerepčić, koji me pratio u kutu, zaletio i kupio nove. Kasnije smo shvatili da smo pokradeni“, smije se.
Pitamo u šali je li čudno da se netko usudio u dvorani punoj boraca ukrasti nešto od kickboksača, a on se nasmijao i dodao još jednu anegdotu:
"Matija je idući dan pratio torbu i dječak je tri puta bio kraj torbe i svaki put izvukao trenirku za 10-ak centimetara. Pravili smo se da ne vidimo, i kad je valjda trebalo zadnji put da izvuče trenirku do kraja — nismo dali", smije se.
Uzbekistan bez opuška
Kaže da je Uzbekistan besprijekorno čista zemlja u kojoj nema ni jednog grafita ili opuška na cesti. Za pušenje se ide čak u zatvor, ali ima nešto drugo.
"Sve sa Zapada skuplje je nego u Europi, iPhone je nekoliko stotina eura skuplji, naprosto te tjeraju da kupuješ stvari iz bivšeg SSSR-a. Dva soka, gumeni bomboni i keksi su 87 eura. Shvatio sam zašto imaju tako sjajne borce — to dijete, ili tko već, koji je krao, nama je naprosto gladan svega. On će možda moje kickove prodati za žvake i on je željan uspjeha. Borba i sport su im karta za otići u svijet. Kod nas djeca i sportaši imaju sve, a opet nemaju tu glad za sportom i uspjehom. U tome je razlika", primjećuje Ivić.
On je ujedno bio jedini borac s naših prostora koji je nastupio na ovom iznimno jakom turniru i jedinio koji je donio medalje u naše prostore.
I veličina kakav je, više puta moli da spomenemo sve one koji su dio njegovih medalja, pa i ove dvije s uzbekistanskog svjetskog kupa: "Čovjek s mojih sedam zvjezdica je Matija Kerepčić koji je sjedio na mojoj klupi u Uzbekistanu, tu je ljudima Marino Lokas koji je uz mene na pripremama za turnire, čovjek od mojih fokusera i moj trener Ivan Kučić koji pazi na moj Armus dok se ja borim. Hvala im, oni su dio moje pobjede!"
POGLEDAJTE VIDEO Mia i Miguel Ivić: Brat i sestra koji osvajaju svijet kickboxinga!