Prije nekoliko godina pisao sam jedan tekst o tome kako se Hrvatska Premijer liga napokon počinje razvijati i napredovati u smjeru digitalizacije i organizacije. U tom tekstu spomenuo sam nekoliko klubova i njihove najbolje igrače koji će ih nositi u budućnosti. Napravio sam previd i jedno ime sam u potpunosti preskočio. Iako je Ante Ivanković tada već imao dogovoren transfer u slovensko Celje, definitivno je zaslužio biti spomenut u tom tekstu.
Ali ova priča kao da nekako rezimira Antinu dosadašnju karijeru. Tih, povučen, daleko od centra pažnje. No kada mu se da lopta u ruke i Ante stane na teren tu on postaje glavna zvijezda. Ante je svoju karijeru započeo u rukometnoj školi Vučići odakle prelazi u zagrebačku Dubravu. Dubrava je poznata kao odličan klub za razvoj mladih igrača, a Ante je jedan od njihovih najvećih uspjeha. Godinama je dominirao u mlađim kategorijama i u svojoj generaciji bio ono što i Halil Jaganjac u svojoj. Dominantan lijevi vanjski koji uz fizičku snagu sjajno razumije rukomet i razigrava svoje suigrače. Vodio je Dubravu kroz mlade kategorije do sjajnih rezultata i vrlo brzo došao u seniorski rukomet.
Brzo dorastao seniorskom rukometu
U samo nekoliko sezona bilo je jasno o kakvom se igraču radi. Dubrava je tada igrala kvalifikacije za europska natjecanja, a Ivanković se istaknuo s četiri gola Benfici i deset golova Luzernu. U rukometnim krugovima puno se pričalo o tome gdje će Ivanković nastaviti karijeru. Za njega su se borili PPD Zagreb i Nexe, no Ivanković se odlučio pridružiti projektu u Celju i kako sada stvari stoje, dobro je odlučio.
"U Celju je jako lijepo, mali i miran grad koji ima sve da se igrač osjeća ugodno što je neophodno za razvoj igrača. Kada sam došao, igrači i klub su me prihvatili jako dobro. Vlada pozitivna atmosfera u svlačionici i izvan nje, tako da sam se prilagodio jako brzo svemu", ispričao je Ante za RTL.hr o životu u Celju.
On i njegovi suigrači došli su u centar pažnje nakon veličanstvene pobjede nad Kielom. Njemački velikan pao je u Zlatorogu, a Ivanković je bio drugi najbolji strijelac momčadi. Čak pet puta je bombardirao gol "Zebri"
"Stvarno se osjećam nevjerojatno. Svakome je san igrati Ligu prvaka, a uz to pobjeđivati rukometne sile poput Kiela, stvarno nezaboravno iskustvo. Pogotovo što je ovo moja prva domaća utakmica Lige prvaka u kojoj sam igrao opušteno i bez pritiska što je rezultiralo dobrom igrom", rekao je Ivanković na pobjedu.
Ivanković je u Celju naišao na trenera Alema Toskića. Toskić je trener kojem se divi većina rukometnih fanatika. Trener je to koji utakmice vodi entuzijastično, na granici ulaska u teren i koji proživljava utakmicu svih 60. minuta jednako kao i njegovi igrači.
Entuzijastičan trener i realni prioriteti
"Toskić mi je od početka dosta pomogao, što kroz komunikaciju, što kroz video analize. Pomaže mi u puno stvari, bilo to rukometne ili ne. Dosta mi vjeruje i ima razumijevanja za neke probleme. Naučio sam puno i popravio neke nedostatke u igri, najviše u obrani. Posvećuje dosta vremena mladim igračima i to mi je puno značilo. Kako meni tako i drugima", kazao je Ivanković i nastavio o prioritetima kluba nakon ovog velikog uspjeha
"Prioriteti kluba se znaju, a to je da se osvoji slovenska liga i kup. Za Ligu prvaka se previše ne zamaramo rezultatski. Naravno svaku utakmicu idemo na pobjedu i spremamo se tako. Ekipa je jako mlada i kroz ovakve utakmice skupljamo iskustvo. Pokazali smo u ove dvije utakmice da možemo parirati svima, što slijedi vidjet ćemo utakmicu po utakmicu."
S Dubravom kroz Premijerku
Ivanković je prije godinu i pol dana igrao Premijer ligu. Ligu u kojoj je do nedavno većina klubova bilo bez financija za plaćanje igrača, liga koja je bila daleko od profesionalnog sporta. Sada igra protiv najboljih igrača na svijetu. Ante nam je ispričao koliko se teško prilagoditi na natjecanje koje je miljama daleko od dosadašnjeg poznavanja rukometa.
"Igrati Premijer ligu prije godinu i pol dana i sada Ligu prvaka, to je jedan ogromni skok, na koji sam se trebao jako brzo prilagoditi i kroz godinu još vise razviti što fizički što igrački da bi se moglo parirati protivnicima. Naravno u Dubravi i Premijer ligi sam prošao one najvažnije godine gdje sam se izgradio i dobrim igrama zaslužio biti u Celju gdje sada još više radim na sebi kako bi došao na još veću razinu"
Ivanković je prije Celja igrao u Dubravi. Tamo se razvio u vrhunskog igrača. Dubrava je poznata po odgajanju sjajnih rukometaša, a Ivanković o bivšem klubu ima samo riječi hvale
"Za Dubravu nemam što reći, osim rijeći hvale. To je jedna specifična sredina u kojoj vlada zajedništvo i prijateljstvo. Dubrava ima takvo pozitivno okruženje i svlačionicu da ne znam da li i jedan klub ima to. Također me vezu sjećanja na dobre trenere i na kondicijskog trenera Brajkovića koji mi je jako puno pomogao u razvoju."
Potencijalna zastrašujuća konkurencija
Na poziciji lijevog vanjskog Hrvatska ima ogromnu konkurenciju. Halil Jaganjac profilira se u vrhunskog igrača, tu je i Tin Lučin koji je bio najveća zvijezda reprezentacije na prošlom natjecanju. Ipak, na izbornik Horvat ne može ostati slijep na mladog Ivankovića. Iako tek kreče na veliku scenu, njegovo ime zasigurno je u kombinacijama za budućnost Kauboja
"Svaki igrač se želi nametnuti izborniku i time raditi i igrati što bolje kako bi završili na spisku i biti na raspolaganju izborniku", rekao je Ivanković o reprezentaciji.
Prošlo Europsko prvenstvo pokazalo je kako Hrvatska ima rukometnu budućnost. Svako sljedeće natjecanje pokazat će to sve više i više. Jaganjac i Ivanković kao konkurencija na poziciji lijevog vanjskog zvuči zastrašujuće. Za protivnike. Mi je jedva čekamo vidjeti.
