Prije nekoliko mjeseci pisali smo o tome kako je Hrvatska dominantna u rukometu na pijesku. Sport je to u kojem je ispred Hrvatske samo jedna reprezentacija. Sada su naši reprezentativci ponovno pokazali svoju dominaciju. U samo dva tjedna Hrvatska se okitila s dva naslova svjetskog prvaka.
Seniori putem juniora
Najprije su to napravili juniorski reprezentativci pod vodstvom izbornika Stjepana Babića. Naši mladi pjeskaši su u odigrali sjajan turnir i zasluženo se okitili naslovom svjetskih prvaka. Nagradu za najbolje desno krilo dobio je mladi Luka Glavendekić dok je Antonio Kranjčević dobio nagradu za najboljeg vratara.
Tjedan dana kasnije seniorska reprezentacija se također okitila naslovom svjetskih prvaka. Izabranici Mladena Paradžika su pobijedili u svim utakmicama izgubivši samo dva seta. Od samog početka prvenstva izgledali su kao najdominantnija momčad na prvenstvu i bilo je vrlo izgledno da će se Hrvatska okititi trećim naslovom svjetskih prvaka u povijesti. Za najbolje desno krilo i najboljeg igrača turnira proglašen je Lucian Bura.
Ulažu više, a gledaju u leđa Hrvatskoj
Iza Hrvatske su tako ostali Brazil, Španjolska, Mađarska, SAD, Danska, Norveška. Iako običnom laiku to ne znači puno, onaj tko poznaje rukomet na pijesku zna kolika je razlika u uvjetima između Hrvatske i ovih reprezentacija. Države su to koje u rukomet na pijesku ulažu puno više sredstva, koje u svojim nacionalnim ligama imaju igrače koji su obavezni za vrijeme ljeta igrati rukomet na pijesku i koji su shvatili atraktivnost ovog sporta i pokušavaju ga promovirati što je više moguće.
Naprimjer Španjolci imaju sedam turnira koji su pod pokroviteljstvom EBT federacije, odnosno federacije koja se bavi organizacijom turnira rukometa na pijesku. Četiri turnira su u sklopu Arena 1000 organizacije koja spada pod prvenstvo Španjolske. Turniri su to koji se organiziraju po najljepšim plažama u Španjolskoj, koji okupljaju i preko 50 ekipa u jednoj kategoriji.
Turniri u Zaprešiću i Zagrebu
Hrvatska, koja je već godinama iznad španjolske u ovom sportu ove je godine imala četiri turnira. Od toga su dva bila na Jarunskom jezeru u Zagrebu. Jedan je bio u Zaprešiću i tek jedan u Novalji. Dakle samo jedan turnir na obali. Dakle promocija ne postoji, sport koji je namijenjen za ljeto i za plažu i obalu igra se u Zagrebu i Zaprešiću.
Loša promocija znači i znatno manji broj novih zainteresiranih ljudi za ovaj sport. Rukomet na pijesku u Hrvatskoj konstantno gubi broj klubova. Više od desetak klubova se u posljednjih desetak godina ugasilo i više ne postoje. Jednostavno s godinama igračima prestaje biti interesantno igrati jedno te iste turnire, a malo više zanimljivosti tražiti po Europskim turnirima.
Manja zainteresiranost znači i manje mladih koji su spremni baviti se ovim sportom. Hrvatska je i u mlađim kategorijama već u samome vrhu i samo dobri rezultati u mlađim kategorijama mogu nastaviti privlačiti nove igrače na pijesak. Jer osim rezultata i simbola reprezentacije teško da išta drugo u hrvatskoj može privući igrače na pijesak.
Sport temeljen na entuzijazmu i požrtvovnosti
Sport je to koji živi na entuzijazmu. Financijski prihodi ne postoje, zapravo igrače dosta i košta bavljenje ovim sportom jer osim reprezentativnih natjecanja sva ostala putovanja igrači moraju financirati sami. Ovaj sport oduzima i puno vremena tako da većina igrača svoje godišnje odmore planira ovisno o terminima natjecanja.
Žrtva koju igrači, treneri, stručni stožeri, organizatori turnira i svi koji su unutar ovog sporta podnose je enormna.
„Hrvatska je svjetski prvak“ rečenica je koja će dirnuti svakoga u Hrvatskoj. Neovisno o kojem se sportu radi, kada himna zasvira, a kockice se pojave na podiju svima postane drago. Mediji pišu o rukometašima na pijesku, javnost se zainteresira, neki novi klinci probaju ovaj sport. A onda himna završi, završi ljeto, rukomet na pijesku ode na pauzu i nikoga više ne zanima.
Savezi čekaju peti mjesec i sunce kako bi se sjetili pjeskaša, ljudi koji im mogu pomoćo imaju važnijih problema i onda početkom ljeta skupina entuzijasta ostane sama. Krenu iz početka, okupe reprezentativce, organiziraju turnire i naprave rezultat. Naprave za promociju maloga sporta u nekoliko mjeseci više nego oni koji bi trebali u nekoliko godina.
