Hrvatska vaterpolo reprezentacija u Zagrebu je nakon dramatične završnice izgubila u finalu Eura od Španjolske (10:11) i nije uspjela obraniti naslov europskog prvaka u vaterpolu. Dan nakon Ivica Tucak je bio na druženju s novinarima:
"Jutro je najteže, jutro je teško. Citirat ću kolegu i zahvaliti ovim putem Zlatku Daliću i Marijanu Kustiću, Ćorluki i Mandži, svim sportašima, ali Dalić je bio na večeri, došao je pozdraviti dečke i rekao: 'Zbog jutra nakon poraza mrzim biti trener'. Ta rečenica sve govori. Jutro je jako bolno, ali nema plakanja. Moramo ići dalje, za tri tjedna nas čekaju još teže obaveze. Nismo uzeli ono najvažnije, zlatnu medalju, nismo izborili Pariz i za tim najviše žalimo. Nemamo vremena, potrošeni smo, a već 22. siječnja u večernjim satima se skupljamo, ne znamo gdje. Imamo četiri ili pet dana, moramo se odmoriti, pregrupirati. Nećemo ovo nikad zaboraviti, ali dopustite nam da budemo ponosni na ovo što smo napravili. Znam da je teško, ali život ide dalje."
Srebro je veliki rezultat...
Siguran sam da dolaze vremena u kojoj ćemo se svakoj medalji hrvatskog sporta silno veseliti. Dávid Jansik, dokapetan mađarske reprezentacije, pitao me: 'Pa odakle vi momci, kako uspijevate?'. U Mađarskoj možeš dirati sve, tamo se sport i sportaši ne diraju. Kod nas nažalost nije tako, duboko se nadam da će se to promijeniti i da će se puno više ulagati u sport. Znam koliko je Vlada digla ulaganja u odnosu na ono prije, ali to je i dalje toliko malo. Moramo biti svjesni da će uskoro doći teška vremena za hrvatski sport, jer što god napravite uvijek će neki govoriti 'što njima treba…'. Najveća poruka ovog Eura nije ni srebro, niti divna atmosfera, niti sve ostalo, najljepša poruka je da će se 100, 200, 300 nove djece upisati na vaterpolo, na sport, neće biti na ulici. Neka nova djeca će htjeti biti Bijač, Fatović, Bukić… Srebro je veličanstven uspjeh, ali izgubiti ga na onaj način je izuzetno bolno.
Kako je došlo do poraza?
Izgubili smo od suparnika kojemu treba skinuti kapu, najbolja reprezentacija na svijetu. Divni su momci, trener je fantastičan. Nismo imali dovoljno snage i koncentracije, nismo imali sportske sreće. Imali smo čovjeka protiv kojeg nismo mogli igrati, tako je kako je. Za dobiti Španjolsku morate biti na 115 posto svojih mogućnosti. Bili smo odlični veći dio utakmice, ali neke stvari nam nisu išle u prilog. Čovjek kraj bazena ili u bazenu? Sve ste me razumjeli… U zadnjoj četvrtini smo imali tri dosuđena kontra-faula. Jedino isključenje u zadnjoj četvrtini dobili smo potkraj utakmice. Kada su Španjolci bili bezidejni, dobili su igrača više na kraju i majstorija na kraju, kojoj treba skinuti kapu. Rekao sam, takav gol nisam vidio od finala Olimpijskih igara 1984., kada je Jugoslavija osvojila zlato. Kada to napravite 48 sekundi prije kraja utakmice, onda samo treba reći 'svaka čast'.
Zamjeram li nešto sebi?
Zamjeram što nisam uzeo zlato, boljet će me ovaj poraz vjerojatno cijeli život.
Biste li odmorili neke igrače da ste izborili Olimpijske igre?
Zato mi je posebno žao, šestorica ili sedmorica igrača ne bi išla u Dohu. Nažalost, oni moraju ići tamo, bit će to velika potrošnja za njih. Nemamo vremena, možemo ih pokušati osvježiti jedino, pokušati ispraviti taktičke greške, ali to će strašno potrošiti naše igrače. Doha je sad prvi cilj, ne medalja, nego moramo otvoriti vrata Pariza. To je ključ svega, moramo ići u Pariz. Ne želim više uopće pomisliti na Rotterdam, čeka nas teško Svjetsko prvenstvo. Pariz je misija mog života, to mi je jedino u glavi. Zaslužili smo Olimpijske igre, jedna smo od najvećih vaterpolskih nacija na svijetu. Ne budemo li tamo, to je debakl. Španjolci nas više nikada neće dobiti lako.
Koliko će vam trebati da potisnete osjećaj nakon ovog poraza?
Neću sigurno nikada zaboraviti. Jedan čovjek je bio neobjektivan, dovodio do ludila… Ali dobro. Španjolci imaju čovjeka koji delegira suce, moramo toga biti i svjesni. Imaju snagu i izvan bazena, čestitam Španjolcima u bazenu i njihovu treneru, ali jedan čovjek od dvojice jučer nije bio objektivan. Kada ne date čovjeku faul, šest sekundi se bori za život na isteku treće četvrtine, ali on se digne i zabije gol. Svjedoci ste situacije, riječ je o Lorenu Fatoviću, tada mi je bilo sve jasno. U zadnjoj četvrtini su nas neke situacije koštale glave, stojim iza ovoga. Pogledat ćemo sve zajedno ako treba, donijet ću vam video. Bilo je to u režiji jednog čovjeka, nije mu prvi put.
