Hodomet — igra u kojoj se ne trči, ali se pobjeđuje srcem. Pravila su jednostavna: nema trčanja, nema grubosti, nema udaraca glavom. U Zagrebu je ta igra, stvorena za one koji još uvijek imaju sportski žar u očima, dobila i svoju ligu, prvo službeno prvenstvo hodometa. Priča Helene Barić.

VELIKI PROBLEMI /

Kriza se nastavlja! Liverpool posramljen na domaćem terenu i tone na tablici

Na travnjaku na istoku Zagreba, pod gustom maglom i na niskim temperaturama, treniraju Super starci - jedna od prvih hodometnih momčadi u Hrvatskoj za one iznad 70 godina. Pravila ovog sporta jednostavna su, ali stroga: nema trčanja, nema kontakta i nema igranja glavom. Sve se Odvija u hodu, a sudac budno prati svaki korak kako bi igra ostala poštena, sigurna i prava sportska.

"Nema visokih lopti iznad dva metra, golman nema pravo da izađe van svoga kaznenog prostora, odmah je kazneni udarac. Ako obrambeni igrač uđe unutra, onda je to kazneni udarac. Ako je navalni igrač, onda se sudi neizravni udarac. Inače, ovdje su svi neizravni udarci", objašnjava sudac Željko Sokolić. 

Postoji i liga

Najveći izazov hodometašima zapravo je – hodanje. Instinkt ih vuče da potrče za loptom, jer su mnogi od njih nogomet igrali cijeli život. Najstariji među Superstarcima, 88-godišnji Vinko, kaže da mu je lopta oduvijek bila ono što ga diže iz kreveta.

"Od početka od početka, kad sam počeo hodati, meni je lopta bila zakon, ja sam samo za loptom mogao trčati. Inače, ovako obično ne volim trčati. Meni su rekli čak za auto zavezali loptu i ja do Ivanića trčim za loptom. Da nemam i to nema. Nema stajanja", kaže Mišević.

A sada Zagreb ima i svoju hodometnu ligu. Prvu takvu u Hrvatskoj. Okuplja šest momčadi iz Zagreba i jednu iz Velikog Trgovišća.

"Odigrali smo već dva kola. Znači, to je ozbiljno i ovo su treninzi da se malo uigravamo za tu subotu koja nam je, kako bi rekao, kruna svega. Igramo te utakmice i tu dođe stvarno i do onih čari koje nogomet ima dok smo bili mladi", priča nam Veselko Ćorić

A sve je krenulo prije tri godine na inicijativu udruge Sijede vrijede.

Pohvalna inicijativa udruge

"Prošle godine je nam je bio jako veliki poticaj što je UEFA baš dala preporuku svim nacionalnim savezima da uvrste Walking football u svoje redovite aktivnosti do 2027. Godine i izdala jedan priručnik prema kojem se, kako bi se trebalo to uvrstiti. Mi smo bili jako ponosni jer smo vidjeli da smo većinu toga odradili", priča Iva Radušić iz udruge.

U ovoj ekipi nije važno tko je nekad bio sportaš, a tko tek sada otkriva čar, igre jer svatko ima svoje mjesto. Na golu stoji Dragutin, kojeg ni Parkinsonova bolest ne zaustavlja da Uživa u sportu.

POGLEDAJTE OVO /

Najluđa utakmica sezone u Hrvatskoj! Lider vodio 3-0 pa izgubio, tučnjava na tribinama

"Pa gledajte ono što sam se priključimo već dvije i pol godine, a koristim i ja. Imam ja Parkinson i to atipični, ali ovoga, s obzirom da u društvu pomažem i ja. Od prvog dana sam sa svojim prijateljima s kojima sam i prije igrao i to lijepo je. Treće poluvrijeme nam je najjače", kaže nam Dragutin Hadžić.

Kad sudac označi kraj, lopte se skupljaju, ali nitko ne ide doma. Jer počinje upravo to najvažnije - treće poluvrijeme.