Bili su glavni favoriti za zlato u dvojcu na pariće, međutim stvari se nisu odvijale kako su predviđali. U jednom trenutku pomislilu da neće uspjeti, no na kraju su smogli dovoljno snage i u senzacionalnom finišu utrke prestigli si Litavce Mindaugasa Griškonisa i Sauliusa Rittera.

Čudesna priča

Sudeći prema pozadini njihove životne priče čudo je da su se uopće počeli baviti sportom koji im je toliko toga dao.

"Pet ili šest godina sam trenirao nogomet. Prvo u Zagrebu, pa u Dragovoljcu i Lokomotivi. Igrao sam na poziciji lijevog beka. U Lokomotivi sam bio standardan, ali nisam bio neka klasa. Kad sam ozlijedio kvadriceps otac mi je savjetovao da se pridružim braći na veslanju. Bilo mi je žao otići, no otac je shvatio kakvi odnosi vladaju u nogometu", izjavio je za 24 sata Velent Sinković.

Martin je pak prije prelaska na veslanje trenirao gimnastiku i vatrpolo.

"Kad sam išao na gimnastiku imao sam tri godine i malo toga se sjećam. Vaterpolo sam trenirao u Mladosti. Bio sam najmlađi pa se nisam nikako uspio probiti. Najčešće sam nosio torbe drugima. Bio sam dobar plivač, vaterpolo sam trenirao dvije godine", rekao je Martin.

Najzaslužniji za njihov prelazak na veslanje bio je stariji brat Matija (29).

"On nas je u veslanje povukao kao špagom", pojasnio je Martin.

Kako je pak najstariji od braće Sinković počeo trenurati veslanje? Kako je sam pojasnio za 24 sata mama ga je greškom umjesto u kajak-kanu klub upisala na veslanje. Međutim, prema vlastitom priznanju on nije bio u tome dobar kao njegova braća te je odustao od veslanja još kao tinejdžer.

Braća Sinković, inače, osigurali su Hrvatskoj prvo je ovo zlato u veslanju na Olimpijskim igrama od samostalnosti.