U 2017. godini u Hrvatskoj ne postoji nijedna atletska dvorana s kružnom stazom! U bazičnom sportu koji je rasprostranjen u svakom kutku svijeta, u sportu koji nam je donio čak tri medalje na posljednjim Olimpijskim igrama, nismo u stanju omogućiti sportašima najosnovnije uvjete za treninge. Imamo tunel u sklopu Boćarskog doma u Zagrebu i još pokoju sličnu improviziranu izmišljotinu, ali to su kakva-takva rješenja samo za dio disciplina, dok trkači iznad 60 metara nemaju ni od toga nikakve koristi.
Tri dvorane u Srbiji
I dok se hrvatski atletičari stišću u različitim prohladnim objektima, bore se s nedostatkom financijskih sredstava za dugotrajniji boravak u nekoj zemlji koja im nudi odgovarajuće uvjete, već godinama mole da ih barem netko sasluša i reagira, u susjednoj Srbiji za ovu godinu najavljuju otvaranje već treće dvorane za atletiku. Da ne bi bilo zabune - radi se o pravim dvoranama s 200-metarskim kružim stazama. Beograd će ovaj vikend biti domaćin Europskog dvoranskog prvenstva, a nakon njega će staza iz Arene biti montirana u novoj dvorani u Ćupriji. Dvorana postoji i u Novom Sadu, a od lani Beograd ima vrhunski objekt namijenjen atletičarima.
I u Srbiji je godinama trajalo natezanje oko izgradnje dvorane, projekti su započinjali, pa se zaustavljali i odgađali, ali ključni trenutak, onaj koji je presudio da se napokon zapne s izgradnjom, dogodio se 2013. nakon Svjetskog prvenstva u Moskvi gdje su srpski su atletičari osvojili dvije brončane medalje - Ivana Španović u skoku u dalj i Emir Bekrić na 400 metara prepone. Veliki su uspjesi sjajno iskorišteni, država je odlučila pomoći i vrhunska dvorana je lani otvorena. Zanimljivo je da je cijeli projekt omogućilo Ministarstvo obrane koje je ustupilo prostor u sklopu Vojne akademije.
'Sustavno zanemarivanje sporta u Hrvatskoj'
Srbe su, dakle, dvije svjetske bronce potaknule da se pokrenu. Hrvatskoj nisu dovoljne tri olimpijske medalje, od čega dvije zlatne, nije joj dovoljna ni činjenica da nikad nismo imali više kandidata za medalje na velikim natjecanjima nego danas. Kod nas i dalje nema pomaka. Što će nam atletska dvorana kad možemo ulupati novac u slalom od katedrale do Manduševca jer je to od 'presudne' važnosti za turističku promociju Zagreba? Što će nam atletska dvorana kad imamo Sportsku televiziju koja već godinama usisava milijune, a vjerojatno ni oni malobrojni koji još uvijek tamo rade ne znaju čemu služi ni što se na njoj prikazuje? Što će nam atletska dvorana kad možemo imati blještave i precijenjene fontane? Ili Snježnu kraljicu čije jedno izdanje košta kao izgradnja triju atletskih dvorana!? Da, dobro ste pročitali. Ovogodišnji proračun skijaške utrke na Sljemenu iznosio je 23,5 milijuna kuna, a sasvim pristojna dvorana s kružnom stazom koja bi zadovoljila potrebe atletičara može se izgraditi za milijun eura.
Sandra Perković i Ivan Veštić
"Ova situacija je produkt sustavnog zanemarivanja sporta u Hrvatskoj, a skoro najviše atletike. Ona više nije sezonski sport, trenira se tijekom cijele godine, a mi smo ostali tu gdje jesmo. Nije ni čudno da nemamo atletsku dvoranu kad je od 1986. do 1990. u Hrvatskoj napravljeno više atletskih staza nego od 1990. do danas. Kad su drugi sportovi, poput košarke, odbojke ili rukometa, otišli naprijed kod nas? Onog trenutka kad su napravljene dvorane i kad su maknuti s otvorenih terena, kad su ušli pod krov. A atletika je ostala vani", rekao je predsjednik Hrvatskog atletskog saveza (HAS) Ivan Veštić za Net.hr.
U 11 županija nema staze
"Sukus problema je u tome da država nema strategiju i sada imate situaciju da od 21 županije, u njih 11 nema nijedne atletske staze! A postojanje atletske dvorane je civilizacijska tekovina. Nedavno sam došao do ponude jedne tvrtke iz inozemstva koja bi nam za milijun eura, ako osiguramo zemljište i instalacije, izgradila dvoranu. Nije to, dakle, više ni problem cijene. Naša borba se svodi na animaciju, animaciju i animaciju da napokon oni koji odlučuju shvate da je to potreba", dodao je Veštić.
Sara Kolak
Prvi čovjek hrvatske atletike već dulje vrijeme vodi borbu s vjetrenjačama. U prosincu je na skupštini Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO) upozorio na nebulozu prema kojoj skijašu iz B programa pripada 150.000 kuna iz proračuna, a našim olimpijskim pobjednicama Sari Kolak i Sandri Perković po 120.000.
"Idem od grada do grada otkad sam predsjednik moleći da se naprave staze. Kako ćete se ženiti ako nemate stan, kako ćete se baviti atletikom ako nemate stazu? Evo neke se stvari pokreću, nekoliko staza se gradi, neke su u fazi projektiranja. Ali imamo i drugih problema jer pored svih uspjeha i medalja nismo osjetili pomak u financijskom smislu. U Hrvatskoj ne postoji sustav koji će valorizirati olimpijsku medalju. Ona danas ne vrijedi ništa. U našem proračunu unutar HOO-a sve je gotovo isto kao godinu dana ranije. Znači da naše tri olimpijske medalje iz Rija vrijede nula kuna. Zamislite da idete u školu i nemate ocjena. Tako je i ovo, nema nikakvog vrednovanja, a sport je toliko egzaktan", žali se Veštić.
'Za milijun eura ključ u ruke'
Vratimo se za kraj još malo dvorani koja bi bila spas za tisuće atletičara, od onih najmanjih koji rade prve korake do onih vrhunskih koji nam donose medalje. Istina, Sandri i Sari kao bacačicama diska i koplja dvorana ne bi posebno koristila, ali treba iskoristiti njihov autoritet olimpijskih pobjednica da se izvrši pritisak.
"Naše je ustrajati i pokušati držati rezultate, oni su naše oružje. Treba nam lokacija od oko 5000 kvadrata, čak i manje. Nagledali smo se puno dvorana vani, danas je tehnologija takva da za milijun eura dobijete ključ u ruke. Idealno bi bilo da se gradi u Zagrebu koji ima najviše atletičara, trenera, klubova. Kad bismo novac koji trošimo na pripreme naših atletičara vani ostavili u Hrvatskoj, tvrdim da bismo u roku od 5-6 godina značajno poboljšali neke druge uvjete", zaključio je Veštić.
