Hrvatska nogometna reprezentacija večeras u Kijevu igra posljednje i odlučujuće kvalifikacijsko kolo za odlazak na Svjetsko prvenstvo u Rusiji iduće godine.
Iza 'vatrenih' je prilično turbulentan kvalifikacijski ciklus, no takva je situacija nažalost, već postala uobičajena za hrvatski nogomet i sve što ga okružuje. Igra Hrvatske u kvalifikacijama je bila uglavnom izrazito neuvjerljiva, a teško izborene pobjede nad protivnicima poput Kosova i Finske, ostvarane uglavnom zbog dobrih izvedbi pojedinaca, najbolji su dokaz tomu.
Već standardno za naše kvalifikacijske cikluse, loša atmosfera i neuvjerljiva igra rezultirali su kolapsom pred samom ciljnom linijom, i umjesto da već pakiramo kofere za Rusiju, sada moramo strepiti uoči posljednjeg kola i spašavati što se spasiti može.
Nakon smjene Ante Čačića nezahvalna uloga superjunaka i spasitelja ove reprezentacije pripala je Zlatku Daliću, široj javnosti relativnom anonimcu koji je dugi niz godina bio trener u HNL-u, a posljednjih pet godina za kruh je zarađivao u egzotičnim nogometnim zemljama - Saudijskoj Arabiji (Al Hilal FC) i Ujedinjenim Arapskim Emiratima (Al Ain FC).
Naravno da Zlatka Dalića ne treba unaprijed osuditi kao još jednog naprasno dovedenog stručnjaka koji nema mnogo toga za ponuditi. Prema World Coach Rankingu Dalić je 2013. godine kao trener Al Hilala završio na 13. mjestu najboljih trenera svijeta, dok je na klupi Al Aina dogurao do polufinala Azijske lige prvaka, s kojim je osvojio i UAE President's Cup te naslov državnog prvaka. Njegov rad prepoznali su i lokalni mediji pa je tako Dalić dobivao nagrade za trenera godine (2014.) te trenera sezone 2014./15. Vrijedi spomenuti i kako je, upisavši pobjedu u 10. kolu sezone UAE s Al Ainom 2015./16. Dalić postao najboljim trenerom Emirata otkako je liga postala profesionalna. U 70 utakmica hrvatski je strateg ostvario 47 pobjeda, 15 remija i tek osam poraza - što će reći kako je Dalić u 88% vođenih utakmica izbjegao poraz, a to je svakako podatak vrijedan poštovanja, bez obzira o kojoj je nogometnoj ligi riječ.
Trening Hrvatske
FOTO: Igor Kralj/PIXSELL
Što to sve znači za današnju utakmicu i za Dalićev okršaj protiv Andryija Shevchenka? To je pitanje na koje je doista teško odgovoriti. Ukrajini za dodatne kvalifikacije igra samo pobjeda, dok Hrvatska može proći i u slučaju remija, no tada neće ovisiti samo o sebi. Kombinacija je bezbroj, no jasno je da 'vatreni' u Kijevu moraju ići na pobjedu. Teško da HNS očekuje išta osim toga da se kockice poslože na najbolji mogući način pa da Hrvatska nekako izvuče pobjedu zahvaljujući po tko zna koji put izvedenoj 'šok terapiji'. Ista situacija dogodila se i u posljednja dva ciklusa. Igor Štimac svojevoljno je prepustio svoj mandat nakon poraza u posljednjem kolu kvalifikacija za SP u Brazilu od Škotske, pa je Niko Kovač reprezentaciju dobio u ruke uoči dodatnih kvalifikacija s Islandom. Uspio je Kovač odvesti reprezentaciju u Brazil, no ni njegovo vođenje momčadi u idućim kvalifikacijama nije ulijevalo povjerenje. Presudio mu je poraz 0:2 u Norveškoj, nakon čega je za posljednja dva kola uz veliko negodovanje javnosti na klupu doveden Ante Čačić.
Dalić je dakle, prihvativši ovu poziciju, točno znao što ga očekuje i očito smatra da je spreman nositi se s pritiskom. Na prvoj presici već je najavio kako će neki igrači dobiti nove pozicije u momčadi, pokušajmo stoga otkriti što bi Dalić mogao promijeniti.
Modrić u ofenzivnijoj ulozi, kraj eksperimenta s Brozovićem na krilu?
Kapetan i nesumnjivo najveći igrač ove generacije Luka Modrić od početka ove sezone u madridskom je Realu od Zinedinea Zidanea dobio neštu drukčiju ulogu nego u dosadašnjih četiri, pet sezona. Više ne stoji strogo iza lopte i vezne linije protivnika, već se uglavnom pokušava ubaciti u prostor između vezne i obrambene linije protivnika. To je rezultiralo time da Luka manje drži loptu u nogama, no mnogo je opasniji kad je primi, pošto njegovi suigrači Kroos i Casemiro odvlače njegove čuvare i time daju Luki više prostora pri čemu je on najopasniji. To se najbolje moglo vidjeti u utakmici Reala protiv Betisa početkom sezone, u kojoj je pružio jednu od svojih ponajboljih predstava u bijelom dresu, unatoč porazu Madriđana. Varijanta u kojoj bi Luka u reprezentaciji igrao istu ulogu, dok bi Rakitić i Brozović bili njegovi Kroos i Casemiro, prilično je zanimljiva.
Također, eksperiment s Brozovićem na desnom krilu koji je Čačić uvijek iznova izvodio u ovom ciklusu nije polučio mnogo plodova, stroga je za očekivati kako će Brozović, u odsustvu ozlijeđenog Kovačiča, u formaciji 4-2-3-1 s Rakitićem držati pocizije zadnjeg veznog, dok će Modrić stajati ispred njih i pokušavati prenijeti lopte krilima i napadačima. Alternativna opcija za Brozovića mogao bi biti i veznjak Fiorentine Milan Badelj. Još jedna promjena mogla bi biti i ona u zadnjoj liniji. Naime, Domagoj Vida u kijevskom Dinamo često igra desnog beka, stoga ne bi iznenadilo da Lovren, inače već dvije godine standardni član prve momčadi Liverpoola, zauzme njegovu stopersku poziciju u paru s Mitrovićem, Vida preseli desno, a deficitarnu poziciju lijevog beka pokrije polivalentni Šime Vrsaljko. Kao idealno rješenje za desno krile nameće se Andrej Kramarić, koji ee u posljednje dvije sezone istaknuo kao ključna karika Hoffenheima - Krama ondje igra zaista sve, od zadnjeg veznog do centralnog napadača.
Hoće li se ova predviđanja ostvariti i hoće li rezultirati plodom, saznat ćemo večeras oko 23 sata. Jedno je sigurno, Dalić u samo dva dana otkako je sjeo na klupu reprezentacije zasigurno nije mnogo toga promijenio u igri reprezentacije. Ono što je možda promijenio je mentalni sklop i stav naših reprezentativaca uoči ključnog susreta kvalifikacija. Kako smo i spomenuli, 'vatreni' doista imaju iskustva s ovakvim situacijama.
Playoff smo uspješno igrali 2012. protiv Turske, pa 2014. protiv Islanda, a upravo najvećem uspjehu hrvatske reprezentacije u povijesti prethodila je gotovo identična situacija kao i danas. Naime, u kvalifikacijama za SP 1998. smo završili drugi u skupini, a ždrijeb nam je u dodatnim kvalifikacijama dodijelio Ukrajinu. S velikim pritiskom na leđima i nacionalnim ponosom koji je bujao više no ikad, Hrvatska je slavila 2:0 na Maksimiru, a u Kijevu odigrala 1:1 i otišla u Francusku na turnir kojeg se svi rado prisjećamo.
19 godina kasnije, na raspolaganju ponovno imamo iznimno snažnu reprezentaciju, možda i najjaču od brončane generacije. Nacionalnog ponosa i podrške navijača više nema, barem ne u toj mjeri kao '98, no nada još uvijek postoji, a ona se zove Zlatko Dalić. Ne preostaje nam ništa drugo nego nadati se da je Dalić dorastao zadatku, da će 'šok terapija' upaliti i da će ova bez sumnje talentirana generacija biti privremeno spašena, barem do dodatnih kvalifikacija. Susret protiv Ukrajine počinje u 20:45 sati.