Nogometni svijet oplakuje odlazak Eddieja McCreadieja, legendarnog škotskog nogometaša i menadžera Chelseaja, koji je preminuo u 86. godini života. McCreadie nije bio samo igrač; bio je simbol jedne ere, beskompromisni borac na terenu i čovjek iznenađujuće nježne duše izvan njega, čija je priča o uspjehu, principima i gorkom rastanku postala dio klupskog folklora.

PROFESIONALNA LIKVIDACIJA? /

Bivši predsjednik slavnog francuskog kluba ubijen na pokopu svoje majke

Od trnja do zvijezda za pet tisuća funti

Rođen u Glasgowu, McCreadie je stigao na Stamford Bridge 1962. godine kao prvi transfer menadžera Tommyja Dochertyja. Chelsea ga je platio tada skromnih pet tisuća funti škotskom drugoligašu East Stirlingshireu, što se danas smatra jednim od najisplativijih poslova u povijesti kluba. Docherty ga je, kako je kasnije priznao, otkrio sasvim slučajno dok je gledao drugog igrača.

'NIKAD SE NEĆU MIJENJATI' /

Pamić po prvi put otkriva: 'Ja 'lud'? Zamjeraju mi jedno, ali to sam ja i nije me briga'

Kao napadački lijevi bek, McCreadie je bio ispred svog vremena. Njegova agresivnost, brzina i neustrašivi startovi brzo su ga pretvorili u miljenika navijača. Iako je postigao samo pet golova u 410 nastupa, jedan je postao besmrtan. U finalu Liga kupa 1965. protiv Leicester Cityja, pretrčao je osamdesetak metara s loptom i zabio pobjednički gol pored slavnog Gordona Banksa, donijevši Chelseaju prvi veliki nokaut trofej. Vrhunac igračke karijere doživio je 1970. godine osvajanjem FA kupa u legendarnom, grubom finalu protiv Leeds Uniteda. Za Škotsku je upisao 23 nastupa i bio je dio momčadi koja je 1967. na Wembleyju pobijedila svjetske prvake Engleze.

Menadžerski uspjeh i principijelan odlazak

Nakon što mu je teška ozljeda Ahilove tetive okončala karijeru, McCreadie se posvetio trenerskom poslu. Preuzeo je vođenje Chelseaja 1975. u trenutku kada je klub bio na koljenima, u dugovima i na putu u drugu ligu. Bez novca za pojačanja, stvorio je momčad od mladih igrača iz vlastite akademije, a kapetansku vrpcu dao je tada 18-godišnjem Rayu Wilkinsu. Njegova mlada momčad je 1977. izborila povratak u prvu ligu, a slika McCreadieja u kožnom kaputu i sunčanim naočalama dok smiruje navijače koji su utrčali na teren postala je ikonična.

No, uslijedio je šok. Zbog spora s upravom oko novog ugovora, dao je ostavku. Godinama se vjerovalo da je otišao zbog službenog automobila, no kasnije je demantirao te navode, objasnivši da se radilo o principijelnom neslaganju s direktorima. "Volim Chelsea. To je najveći klub na svijetu, ali to je bila odluka koju sam morao donijeti", rekao je. Navijači mu odlazak nikad nisu oprostili upravi, pa su godinama s tribina odjekivali povici: "Vrati se, Eddie!"

Nakon odlaska preselio se u Sjedinjene Države, gdje je pronašao mir i posvetio se kršćanstvu. Na Stamford Bridge vratio se tek nakon četrdeset godina, na oduševljenje navijača. Chelsea se od njega oprostio biranim riječima, nazvavši ga "jednom od najvećih figura u našoj povijesti". Iza sebe je ostavio suprugu Lindu te nasljeđe čovjeka koji je bio jednako vješt u rušenju protivničkih krila i pisanju poezije.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE VIDEO: Hoće li Modrić ostati u Milanu? Klub oduševljen kapetanovim igrama