Igor Pamić, legendarni bivši nogometaš i reprezentativac slavne Ćirine Hrvatske, danas trener Karlovca poznat po britkom jeziku, iskrenosti i izravnosti, u podcastu Net.hr-a "Maksanov korner", u potpunosti otvora dušu i nikad emotivnije priča o svom životu, poslu, karijeri, dogodovštinama, karakteru koji ga je koštao puno, ali i koji mu je puno dao. Igor Pamić govori o Dinamu i Hajduku. Pamić je s NK Karlovac 1919 u četiri godine preskočio dva ranga natjecanja i sada sanja o povratku u elitu hrvatskog nogometa. Paminjo nas je ugostio na stadionu uz Koranu, u klupskim prostorijama, okružen peharima od kojih su neki osvojeni i pod njegovim vodstvom, Pamić je bez zadrške secirao hrvatski nogomet, ali i progovorio o temi koja ledi krv u žilama – gubitku djeteta.

'Odlazak mog Alena nije me slomio, očvrsnuo me'

Podcast Net.hr-a Maksanov korner gledajte na portalu Net.hr. 

Igor Pamić po prvi put otkriva detalje iz tragedije koja mu je zauvijek promijenila život. Brojne su teme razgovora s Igorom Pamićem. O nekim stvarima ćete po prvi put čuti. Pamić je nikad emotivniji, nikad otvoreniji, nikad izravniji. Pamić je još jednom potvrdio zašto ga javnost ili voli ili ne podnosi – ravnodušnih nema.

"Odlazak mog Alena me nije slomio, vjerujte mi, očvrsnuo me. Uvijek ponavljam, ima ljudi koji nikad nisu mogli imati svoju djecu. Ja sam s Alenom proveo 24 godine. Meni je tih 24 godine bitnije od tog njegovog odlaska. Uživao sam u njemu. Na taj se način borim. Više se ni ne borim, sve mi je nekako lijepo uz njega. Puno ljepše nego taj čin kad je otišao."

NK Karlovac 1919 trenutno je drugi u drugoligaškom društvu, a Pamić ne skriva ambicije.

'Koji luđak ne bi htio uvesti klub u SuperSport HNL?'

"Bez prevelikog stresa smo ušli u prvenstvo, moram to priznati i bez tereta smo, neopterećeni. Nitko nam nije stavio nikakav teret. Ja i moji dečki želimo svaku utakmicu dobiti. Ušli smo neopterećeno, ali hrabro. Bila je to nepoznanica, moram priznati, čak i za mene. Imali smo zanos, ambiciju, da pokušamo odmah sebe prezentirati na pravi način i uspjeli smo. Sve nas je išlo, moram biti iskren, baš sve. Fantastično smo to iskoristili, faktički svaki šut u gol nam je ušao, a suparnicima nismo dali puno, ali nažalost znao sam da će tome doći kraj, jer, mora. Nažalost, dosta nas je to pogodilo, ušli smo u jednu slabiju seriju, ali ta dobra serija nas drži na odličnom drugom mjestu i uživamo", kaže Igor Pamić i nastavlja: 

'Odbio sam Rijeku i prvu austrijsku ligu zbog Karlovca'

"Došli smo u priliku i to treba jasno reći. Ambicije su porasle, nije nam imperativ prvo mjesto, ali ja kao trener moram tako razmišljati, biti što bolji. Koji luđak ne bi htio uvesti klub u SuperSport HNL? Mi smo tu blizu, razmišljamo, slažemo, sanjamo. Pozicija je dobra, ali imperativ nemamo. Možda je naša prednost što nemamo imperativ, ali zašto ne pokušati? Nismo bolji od drugih, ali niti su, Boga mi, drugi bolji od nas. Tako ja doživljavam drugu hrvatsku ligu. Poznajem mentalitet kluba i okoline, da je lako, nije vjerujte mi. Klub je svojedobno bio u teškoj situaciji, igrao desetak godina za kotlovinu i morao se faktički promijeniti cijeli mentalitet kluba. Nije bilo lako kad sam došao prije 4 godine u NK Karlovac po drugi put, u drugom mandatu i da nisam očekivao da Karlovac može napredovati u viši rang, ne bi dolazio. Jednom sam već uveo Karlovac u prvu ligu, sad smo prošli isto dva ranga, ali ovog puta moramo i treći za elitu. Reći ću vam sad želju, moram. Rekao sam da ću pokušati biti prvi trener na svijetu koji je s istim klubom došao u prvi rang. Nisam osjetio nikakvo podcjenjivanje. Moram priznati kako ima neko svoje mišljenje, svoju želju. Poznat sam po tome da sam u prvom mandatu s Karlovcem, da nisam htio ići u Rijeku jer sam ljudima dao ruku. Znamo svi da je HNK Rijeka velik klub, ali radije sam ostao u drugom rangu, imao sam svoj put. Tako sam sebi stavio u glavu."

Nastavio je Igor Pamić u jednom dahu... 

"Evo da vam budem iskren sad, to nisam nikad rekao, ali moram reći. Mogao sam ići u prvu austrijsku ligu, ali nisam nikom ni rekao. Nije bitno koji klub. Došao sam u Karlovac nešto napraviti i imam osobnu ambiciju da s Karlovcem opet nešto napravim- Karlovac ima svoju masu, ljude koji vole klub, ali i one kojima ne odgovara ni Igor Pamić, predsjednik. Međutim, tko nije na to spreman, bolje da se ovim poslom ne bavim. Dajemo sve od sebe da razveselimo naše navijače, grad Karlovac. NK Karlovac je stabilan i posložen klub, živimo i radimo prvoligaški, plaće su na vrijeme, sve je u klubu super. I ja i moji igrači, svi u Karlovcu, živimo san i želimo da san postane stvarnost. Sve ću napraviti da igrači kroz ekipu i klub dođu na nivo da igraju SHNL- Karlovac je neopterećen bilo čime, ali ja sam opterećen jer imam ambicije. Osjećam respekt prema NK Karlovac od suparnika, a to je znak da dobro radimo. Karlovac ima identitet, Karlovac je gospodski klub", kazao je Pamić, najavljujući i nadolazeću nogometnu feštu 19. studenog, kada u Karlovac u osmini finala Kupa stiže Dinamo.

"Dobio sam već par onako pitanja od vaših kolega hoćete li pobijediti Dinamo i to, međutim, znam koga treniram, u kojem smo mi rangu i znam što je Dinamo. Ja sam taj sigurno i tako ću pristupiti utakmici da je pobijedimo. Međutim, isto tako nije to prioritet, nego je prioritet da dečki odigraju za sebe. Onda je najlakše odigrati i pravu utakmicu, rezultat nam nije bitan. Rezultat dođe sam po sebi. Nikako neću opterećivati dečke s rezultatom. Neka istrče, neka osjete taj prvoligaški ambijent, neka vide koja je to razlika i razina. Na kraju će sami vidjeti na kojem su nivou, koliko još moraju raditi da dosegnu taj nivo. Ne govorim o nivou Dinama, nego o prvoligaškom nivou, koji je isto njihov san. Jednostavno, tako će pristupiti utakmici. Smatram da jedino tako možemo odigrati dobru utakmicu."

Upravo je situacija u zagrebačkom klubu bila jedna od nezaobilaznih tema. Pamić, i sam bivši igrač Dinama, smatra da je klub prošle sezone vukao krive poteze.

"Dinamo je prošle sezone radio katastrofalne poteze. Uvjeren sam tri milijarde posto da bi s Bišćanom bio prvak bez problema. Mijenjati četiri trenera u jednoj sezoni... To je prije radio Hajduk. Sada su otišli pobjednici, reprezentativci, a momčad je možda premlada. Kad uđeš u rezultatski problem, teško se izvući, pogotovo uz negativu koja se stvorila oko kluba", analizira Pamić, dodajući kako je reprezentativna pauza stigla u pravi čas za momčad Marija Kovačevića... 

Za razliku od Dinama, Hajduk je, prema Pamiću, napravio iskorak.

"Trener je vidio da ne ide, promijenio je model igre, okrenuo se rezultatu i uspio stabilizirati momčad. Hajduk je prvi, ima četiri boda prednosti i tu se nema što prigovoriti."

O eksplozivnom intervjuu za portal Net.hr koji je dao Maju Gašparcu

Pamić nije "zamatao odgovore u celofan" već izravno govorio o svom karakteru, o tome kako ga ljudi doživljavaju, ali i o kontroverznom intervjuu o Hajduku kojeg je nakon Dinamove pobjede na Poljudu u rujnu ove godine 2-0, dao novinaru Net.hr-a Maju Gašparcu, a koji je podigao veliku prašinu i odjeknuo hrvatskim medijskim prostorom. 

"Vi ste stavili naslov koji ste stavili. Okej, ja sam to rekao, ali onaj tko je pročitao taj intervju vidio je da je Pamić uvijek izjavio i uvijek će izjaviti: Hajduk je veliki klub i tu nema dileme. I sad govorim, govorit ću dok god sam živ", odlučno je poručio.

Pamić smatra da je suludo govoriti neistinu samo da bi se nekome svidio.

"Što ja kažem? Ono što svi vide. Dvadeset godina Hajduk nije bio prvak. I što sad? Da kažem da je Hajduk odličan? To je glupo, ljudi će se smijati, pa to nije istina. To znaju i navijači Hajduka", objašnjava, svjestan da istina ponekad boli.

Smatra da je njegova dužnost reći ono što vidi, bez obzira na to kako će netko reagirati.

'Jaki Dinamo i Hajduk su spas za hrvatski nogomet'

"Ako cijela Hrvatska vidi da je u ovom momentu Hajduk bolji od Dinama, zašto bih ja rekao da je Dinamo bolji kad nije? Ali imamo se pravo nadati da će Dinamo biti bolji. Uvijek sam se borio za to i govorio – jaki Dinamo i Hajduk su spas za hrvatski nogomet."

Pamić je sažeo cijelu svoju životnu i profesionalnu filozofiju u jednoj rečenici, ostavljajući javnost bez sumnje u to tko je i za što se zalaže.

"Netko će komentirati ovako, netko onako. To sam ja. Takav sam, kakav sam."

A upravo ta beskompromisna autentičnost ono je što ga čini jedinstvenom pojavom na domaćoj sceni. Igor Pamić zbog toga, ali i drugih stvari, zavrijeđuje dubok i iskren naklon...

'Navijači su Dinamu dali krv kad je bio bolestan'

Pamić nikada nije skrivao poštovanje prema navijačima, a posebno prema Bad Blue Boysima. Smatra da je upravo njihova uloga bila presudna u jednoj od najtežih Dinamovih sezona. Govori kako su Boysi napravili zaokret kakav nije viđen na hrvatskoj navijačkoj sceni. 

"Odgovorno tvrdim, navijači Dinama su osvojili prvenstvo za Dinamo prije dvije godine. Kad je Dinamo bio u krizi i pod pritiskom, oni ga nisu napustili, vukli su ga, niti u jednom trenutku nisu radili pritisak, nije bilo zvižduka nego samo bezrevna podrška i veliko strpljenje. Da su tada napravili pritisak, Dinamo ne bi uspio. To je kao da čovjeku daješ krv kad je bolestan, a ne kad je zdrav. Oni su to dali Dinamu. Jer, kad klubu ne ide, svi bi najradije pljuvali, ali ne i BBB. To što Boysi rade moraš cijeniti, moraš cijeniti tu emociju, tugu, ljubav, trošak, to što posuđuju novce za gostovanja, Kako to možemo cijeniti? Da smo pošteni, ispravni prema njima i da dajemo 100% na terenu, a sad rezultat. Nekad je, nekad nije", slikovito je objasnio, ističući kako se nogomet igra zbog navijača jer bez njih "fali duša".

Izravnost koja košta i luda anegdota iz Austrije

Njegova karijera, kako igračka tako i trenerska, obilježena je beskompromisnim stavom i izravnošću. Priznaje da su ga njegov karakter i otvorenost često koštali, no drugačije ne zna i ne želi. Svoju filozofiju ilustrirao je anegdotom iz igračkih dana u Austriji.

"Igrali smo ključnu utakmicu za Europu i na poluvremenu smo trebali gubiti 6-0, nismo se mogli sastati s loptom. Ulazimo u svlačionicu, a novi, mladi trener govori: 'Dobro je, dobro je!' I mene prebije u glavi, pao mi mrak na oči. 'Što je dobro?!', viknuo sam, bacio kopačku u njega i idemo se potući, ja i trener. Ok, smiri se situacija, njega razmaknu. Na kraju je i on priznao: 'Nije dobro, Pamić je u pravu.' Izašli smo na teren, preokrenuli utakmicu i ušli u Europu. Eto, zato ja nikad neću reći igraču da je dobro ako nije."

Sličan stav ima i prema kritičarima Zlatka Dalića na društvenim mrežama. Je li normalno da postoje kritičari prema radu čovjeka koji je hrvatskom nogometu donio puno uspjeha i koji je sve to ostvario?

"Nikad nitko neće dostići ono što je on napravio. Moraš mu odati priznanje i reći 'hvala ti', ako uopće voliš Hrvatsku. Te ljude na društvenim mrežama doživljavam kao nekoga tko se ispuše i svoje probleme iskali na drugome."

'Što znači biti lud?'

Na pitanje o svom karakteru i percepciji u javnosti da je "lud", Pamić se samo nasmijao.

"Bio sam kakav sam bio. Sad, što znači lud? Kad sam ja igrao, to je bilo drugo vrijeme. Odeš van, piješ, sutradan letiš terenom. Tad nije bilo društvenih mreža, laptopa, TikToka.", odgovorio je, jasno dajući do znanja da ne žali ni za čim. Priznaje da ga je njegova direktnost puno puta koštala, kako u igračkoj, tako i u trenerskoj karijeri.

"Uvijek sam bio direktan, da. Koštalo me puno puta kao igrača. Odbrusio sam i treneru ako sam mislio da je nepravedno, ali puno puta sam i zaslužio, pa sam šutio", iskren je Pamić.

Njegova filozofija je jednostavna i nepromjenjiva – reagira u trenutku, vođen onim što osjeća da je ispravno, bez obzira na posljedice.

"Ja reagiram po momentu. Ljudi zamjeraju? Svi zamjeraju. Što me briga? Ma neka mi zamjeraju, što da ja radim?! Ako ja to tako vidim i ako nisam u pravu, ja dođem i kažem 'oprosti, zeznuo sam'. Takav sam, ali sam i puno puta u pravu. Da, bilo je ludih stvari koje sam napravio u karijeri, bilo ih je, još uvijek ih radim i bit će ih dokle god se bavim ovim poslom. Kad govorim istinu, koliko god ona bila bolna za osobu kojoj govorim, neću prešutjeti. Zašto bi?!", objašnjava svoj pristup.

Dodaje kako je istina, iako najljepša, često i najteža za prihvatiti, pogotovo onome kome ne odgovara. "A ja prešutjeti jednostavno ne mogu. To nisam ja."

'Volim popiti, pojesti. Nakon Alenove smrti dobio sam četvrdesetak kg'

Pamić ne skriva ni svoju hedonističku stranu. Otvoreno priznaje da uživa u životu, u dobrom društvu, hrani i piću. Ta njegova strast, kako kaže, posebno je došla do izražaja u najtežem životnom razdoblju, nakon tragične smrti sina Alena.

"Jesam, inače sam poznat da volim društvo, volim popiti, volim pojesti i tako dalje. Međutim, tu sam to ipak malo pojačao, moram priznati. Tako sam se nekako borio", otkrio je Pamić, dodajući kako je u tom periodu dobio i četrdesetak kilograma. Danas je, kaže, mirniji i staloženiji, ali i dalje vjeran sebi...

Pamić je još jednom potvrdio svoju reputaciju, otkrivši kakav profil igrača najviše cijeni i tko, prema njegovom mišljenju, donosi pobjede i stvara velike trenere.

U svijetu nogometa gdje se često traže isključivo disciplinirani profesionalci, Pamićeva filozofija nudi drugačiji, gotovo romantičarski pogled na karakter igrača. Njegova formula za uspjeh ne leži u "slatkim" i poslušnim momcima, već u onima s mangupom u sebi.

'Profesionalac je poželjan, ali 'fakin' rješava utakmice'

Na pitanje kakav je odnos snaga između današnjih igrača i njegove generacije, Pamić je jasno dao do znanja da cijeni raznolikost karaktera u svlačionici, ali s posebnim naglaskom na one koji iskaču iz kalupa.

"Volim da je igrač malo, kako da kažem, izopačen. Malo... Neki to ne vole, ja volim profesionalca, volim to, ali taj koji ima neki drugačiji gard, od njega ipak očekujem na utakmici da će tako nastupiti", objasnio je Pamić.

Prema njegovim riječima, igrač koji je "slatkica" i uvijek se drži pravila, često je i onaj koji će se u ključnim trenucima povući. S druge strane, onaj kojeg naziva "fakinom" posjeduje drskost i hrabrost da preuzme odgovornost kada je najteže.

"Kad biram, volim imati fakina. A taj fakin, kad zaškripi na utakmici, taj rješava. Onaj dobrica najradije ne povlači neke neočekivane poteze", slikovito je opisao Pamić.

'Igrač stvara trenera, a ne obrnuto'

Pamićeva filozofija ide i korak dalje. On smatra da su upravo takvi, nepredvidivi igrači s karakterom, ti koji na kraju stvaraju ime i uspjeh treneru. Dok se u nogometu često ističe kako trener "stvara" igrača, Pamić nudi suprotnu perspektivu – igrač je taj koji svojim potezom na terenu trenera čini velikim.

"Ne ide uvijek sve po planu. A taj netko, taj 'fakin', uzme stvar u svoje ruke na utakmici i riješi je sam. On je stvorio tebe, nisi ti njega. On je tebe stvorio boljim trenerom. Ja to tako gledam i tako prihvaćam", zaključio je trener Karlovca.

U vremenu kada se od sportaša očekuje medijska uglađenost i politička korektnost, Pamićev pogled na nogomet djeluje osvježavajuće. Njegovo inzistiranje na važnosti karaktera, drskosti i individualne genijalnosti podsjetnik je da nogomet nije samo taktika i fizika, već i umjetnost koju stvaraju mangupi na terenu.

'Znao sam stati na autocesti i plakati bez prestanka'

Najpotresniji dio razgovora bio je upravo onaj u kojem se Pamić vratio 12 godina unatrag, u dan kada mu se život zauvijek promijenio. Njegov sin Alen, također nogometaš, preminuo je od posljedica srčanog udara u 24. godini.

"Tu ću biti iskren do kraja, nemam što skrivati. Bio sam jak i stabilan za okolinu, ali ti trenuci nisu bili jednostavni. Znao sam stati na autocesti i plakati sa strane, bez prestanka. Da ne kažem doma... Ali nisam htio opterećivati okolinu s tim. Ako me netko pitao, govorio sam o tome bez problema, jer se to dogodilo. Ona nije lijepa, ali se dogodila. Jedno uvijek ponavljam. Ima puno ljudi koji nisu i ne mogu imati djecu prirodnim putem, a ja sam opet Alena imao 24. godine i tih 24. godine sam uživao u njemu i bitniji su mi od njegovog odlaska", započeo je Pamić svoju bolnu ispovijest.

Tragičnu vijest saznao je na klupskim pripremama na Rogli. Tada je bio trener Istre 1961 i Alen je trebao ići s njim na pripreme, ali odlučio je ne otići. Prst sudbine učinio je svoje i Igoru zauvijek promijenio život... 

"Bili smo tamo sat vremena i zvao me sin Zvonko... Što da vam kažem dalje? Ne znam ni sam što sam razmišljao. Ne znaš kako reagirati u tom trenutku. Ostao sam miran, govorio sam si ostani miran, ostani miran. Krenuo sam odmah doma. Nikome ne zamjeram ništa, mojem Alenu jednostavno spasa nije bilo. Doživio je infarkt, srce mu je zatajilo. U Belgiji je ranije doživio infarkt, tamo su ga u klubu Standard Liegeu izmaltretirali. Pogodilo ga je da ne može igrati nogomet, nakon toga se i Alen opustio."

Alen je preminuo na malonogometnom turniru. Već je ranije, tijekom igranja u Belgiji, imao jedan srčani udar, no liječnici su mu tada dali zeleno svjetlo za povratak. Nažalost, drugi je bio koban. Ono što je šokiralo javnost bila je Pamićeva odluka da se na posao vrati odmah nakon pogreba...

"Sljedeći dan nakon sprovoda išao sam na trening. Bilo je svakakvih komentara, 'gle kretena, taj ne voli ni svoju djecu'. Ali tamo me čekalo 25-30 nečijih sinova, ja moram raditi. Moram se boriti sa sobom. Treba me Zvonko, treba me Toni, moji sinovi koji su ostali. Život mora ići dalje. Netko drugi mora ići raditi na željeznicu ili na cestu. Ja se bavim nogometom, zašto ja ne bih išao raditi? Ja takvo što nikad u tom trenutku ne bi rekao nikome. Jednostavno, ima ljudi koji te nikad nisu upoznali i jednostavno te vrijeđaju. Nikad si takvo što ne bi u životu dozvolio, nikad. Znači, da nekoga komentiram s kim nisam progovorio niti jednu riječ. To me ne sekira, svatko ima neko svoje mišljenje, to je dozvoljeno. Htio bih da ljudi imaju više respekta prema drugima. "