Čak je pomalo ironično, ali hrvatska nogometna reprezentacija je, nakon desetljeća kukanja i oplakivanja kritične situacije na lijevom beku, sustavno zanemarivala gotovo pa identičnu stvar na suprotnoj strani, poziciji desnog beka. Da, bio je tu nesalomljivi i dugovječni Darijo Srna koji je uvijek i u svakom trenutku bio spreman poginuti za reprezentaciju, a pričuva mu je bio Šime Vrsaljko. Zbog pozicije lijevog beka mnogi su utakmicu reprezentacija gledali s grčem u želucu, a danas je slična stvar, samo što se tegobe javljaju zbog desne strane.
Lijevo izbornik Zlatko Dalić ima vrlo dobre opcije na lijevoj strani u Borni Barišiću, Marinu Leovcu, Domagoju Bradariću, Borni Sosi, pa eto i Dariju Melnjaku, ali s desne strane su malo "mršavi". Zbog teške ozljede ligamenata Šime Vrsaljko ispao je iz ritma i pitanje je kada će biti fit i u top formi, a Dalić je njegovu poziciju do sada na silu krpao, i to baš naglasak na to "krpao", Tinom Jedvajem. A zanimljivo je primijetiti kako uopće nije morao.
19.11.2019., Stadion Aldo Drosina, Pula - Prijateljska nogometna utakmica, Hrvatska - Gruzija. Josip Juranovic, Valeri Qazaishvili
Photo: Luka Stanzl/PIXSELL
(Ne)logičan kriterij
Naime, dok se Jedvaj uglavnom mučio s pokrivanjem neprirodne mu pozicije i dok su njegovim prostorom puno slobodnije prolazili suparnički krilni napadači, klupu su grijali ili na pretpozivu čekali Karlo Bartolec i Josip Juranović. Dobro, ne govorimo ovdje o visokoprofiliranim bekovima, ali govorimo o dečkima koji su na tim pozicijama prirodni, koji imaju dovoljno dobar set vještina da zadovolje privremeno pokrivanje te pozicije barem dok se Vrsaljko ne vrati. Za razliku od Jedvaja, ova dvojica znaju zatvoriti pravilno svoju poziciju, ispratiti krilo do kraja ili ga pritisnuti uz aut-liniju, odnosno prisliti ga kretnjama na loše rješenje. Jedvaja smo uglavnom gledali kako se povlači prema sredini i ostavlja previše prostora krilima za centaršut ili ulazak u sredinu, posljednji put to je napravio baš u utakmici sa Slovačkom u Rijeci, kod njihova pogotka. S Jedvajem je problem i nedosljednost pri napadu, odnosno, zađe na protivničku polovicu tu i tamo i obično onda ima problem s brzim povratkom, a niti centaršut mu nije uvijek najprecizniji, ako uopće dođe u poziciju.
S druge strane, eto, Josip Juranović je u nekoliko minuta protiv Gruzije pokazao da bi mogao biti puno korisniji od Jedvaja. Kapetanu Hajduka ipak je to prirodna pozicija, a iako nije svjetska klasa u obrani i zna zaplivati, ipak je znatno odgovorniji igrač na cijeloj okomici. Priključuje se napadu, ima dobar centaršut, pa eto upisao je i asistenciju kod gola Ivana Perišića u spomenutoj utakmici, prodoran je, brz je, odgovoran, ima moć ponavljanja. Kažemo, nije Juranović igrač svjetske klase, ali svakako bi mogao pridonijeti puno više od Jedvaja na toj poziciji.
11.11.2019., Zagreb - Trening hrvatske nogometne reprezentacije na stadionu Maksimir uoci posljednje utakmice u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo protiv Slovacke. Tin Jedvaj, Zlatko Dalic Photo: Slavko Midzor/PIXSELL
Juranović vodi u svemu
Neupitno je, Juranović je, uz Šimu Vrsaljka, možda najbolji hrvatski desni bek. Po HNL-u ih nema puno, jer tu poziciju uglavnom drže stranci, Bartolec je dobar u svom Kopenhagenu i ima posjeduje slične vještine kao Juranović, ali dodatnu dimenziju popularnom Juri, daje činjenica da je riječ o vrlo zreloj osobi, s jakim liderskim sposobnostima i vrlo borbenom nogometašu koji može svojim ponašanjem na terenu pozitivno utjecati na suigrače. Nije loše imati jednog takvog u momčadi, u svakom slučaju.
Još možemo na koncu spomenuti i brojke, iako su one u ovom slučaju zapravo i manje bitne. Juranović je ove sezone na trima asistencijama i dvama golovima, Karlo Bartolec na trima asistencijama, a Tin Jedvaj, koji u klubu igra stopera i bedasto ga je uopće uspoređivati s njima dvojicom, ali eto moramo jer u reprezentaciji je on prvi pick na desnom beku, nema učinka. Juranović, dakle, vodi i kada je u pitanju čista statistika, ali kažemo, to je za sada manje bitno. Ono što nas jedino, da tako kažemo, brine, jest činjenica da je Dalić jako dugo čekao i kreditirao tu poziciju, a rješenje mu je cijelo vrijeme bilo nadohvat ruke.
