Ronaldo de Assis Moreira, u svijetu prepoznat pod umjetničkim imenom Ronaldinho, danas 21. ožujka slavi svoj 42. rođendan. Iako je svoju nogometnu karijeru završio prije sedam godina i dan danas na spomen njegovog imena svaki ljubitelj nogometa ima u sjećanju 'onaj' trenutak u kojem se zaljubio u nogomet brazilskog čarobnjaka.
Lionel Messi i Cristiano Ronaldo srušili su sve moguće rekorde no Ronaldinho je bio nešto posve drugo. Messi svojim 'izvanzemaljskim' talentom i rutinom kojom postiže more pogodaka jednostavno impresionira. S druge strane Cristiano Ronaldo manifestira beskonačnu snagu volje i fizičke moći. No i jedan i drugi imaju 'hejtere', ljude koji spore njihovu veličinu, ljude koji tvrde da su dosadni.
Radost igranja nogometa
Ronaldinho pak nije trajao dovoljno dugo da bi im konkurirao rušeći razne rekorde no imao je nešto što Ronaldo i Messi nemaju. Dok Messi i Ronaldo igraju nogomet, Ronaldinho se nogometa igrao. Svakom ljubitelju ovog sporta, bez obzira na klupsku opredijeljenost, je uspijevao izmamiti osmjeh na lice svojim potezima.
Nepodnošljiva lakoća igranja nogometa, nevjerojatna nepredvidivost kojom je u krivom smjeru osim obrambenih igrača slao i kamermane donijela mu je kultni status među svim nogometnim romanticima.
Daleko od tog da Ronaldinho nije bio uspješan nogometaš. Zapravo, on je bio predvodnik jedne od najboljih klupskih ekipa svih vremena. Njegova Barcelona s Decom, Eto'om, Guilyem pojam je nogometne elegancije i atraktivnosti za sve one koji se ne sjećaju starih majstora.
Pet godina trofejne žetve
Ronaldinho je svoju karijeru počeo u Gremiju, a 2001. godine dolazi u predmilijarderski PSG. Briljantni nastupi na Svjetskom prvenstvu 2002. godine Ronaldinha stavljaju na radar Barcelone koja na njegovim krilima gradi novu, nezaustavljivu generaciju te osvaja sve što se moglo osvojiti.
Dva su puta pod njegovom dirigentskom palicom Katalonci osvajali La Ligu, dva puta Kup Kralja, a 2006. dižu i trofej Lige prvaka. No kao što to obično biva s brazilskim velemajstorima, Ronaldinho se nauživao nogometnih uspjeha relativno brzo te mu je uslijed uživanja u čarima života karijera polako krenula silaznom putanjom.
Predavši Barceloninu dirigentsku palicu tada golobradom Lionelu Messiju, 2008. godine prelazi u Milan s kojim osvaja Seriju A. Ronaldinho se potom poželio doma te je ostatak karijere proveo u Latinskoj Americi. U domovini je do mirovine nastupao za Flamengo, Atletico Mineiro i Fulmineseu, a s Mineirom je osvojio i južnoameričku verziju Lige prvaka. Nastupao je još i za meksički Queretaru.
Ronaldinho nije trajao dugo poput Messija i Ronalda no uz najjača kontinentalna natjecanja u Europi i Južnoj Americi osvojio je i Svjetsko prvenstvo 2002. godine te je ponio i Zlatnu loptu.
Zatvorski dani u Paragvaju
Ono što mu je vjerojatno utjecalo na nogometnu dugovječnost jest činjenica da mu noćni maratoni po katalonskim, pariškim i milanskim diskotekama nikad nisu bili strani. Uživao je u društvu starleta, a s vremenom je takav životni stil počeo uzimati maha.
Ronaldinho je krajem 2020. proveo i neko vrijeme u zatvoru u Paragvaju, jer su on i brat u tu zemlju pokušali uči s lažnom putovnicom. Veselom Brazilcu ni to nije kvarilo raspoloženje pa su mediji izvještavali o zatvorskim turnirima na kojima prosipa čarolije, a nakon izlaska na slobodu pokrenuo je svoju liniju alkoholnih pića te snima glazbene spotove u svome studiju. Lova stiže, a čarobnjak iz Porto Alegrea uživa.
Dok on uživa u životu, ljubitelji nogometa i dalje uživaju u njegovim majstorijama.
