Još prije osam godina željeli su njegove otiske stopala na ulasku u Maracanu u Ulici slavnih, ali bio je zauzet.

Danas, kad je u mirovini, ima vremena napretek, pa je Ronaldinho uz Pelea i Zica ostao vječno zapisan na legendarnom stadionu.

Dva puta zaredom ovaj čudesni Brazilac osvajao je laskave titule najboljeg svjetskog igrača i Zlatnu loptu 2005., a kopačke o klin objesio je prošle godine u siječnju nakon što se vratio u Brazil.

Otada vodi aktivan život, ali kaže, nogomet mu itekako nedostaje.

"Moja je mirovina još uvijek svježa, ali i dalje imam vrlo aktivan život. Puno putujem po čitavom svijetu. Da budem iskren, još uvijek nisam svjestan svega. Nedostaje mi sve, posebice prijateljstva sklopljena na nogometnom putu."

Reći će Ronaldinho da su mu suigrači često bili poput prave obitelji. 

"Ponekad sam provodio puno više vremena sa suigračima nego sa svojom obitelji.  Nedostaju mi treninzi, utakmice, razgovori sa suigračima. Sve mi strašno nedostaje", zaključio je bivši najbolji nogometaš svijeta.